"Još osjećamo Dijanine tople ruke na našim ramenima..."

Bosna i Hercegovina, a posebno obitelji u Tuzlanskom kraju još se rado sjećaju kada ih je prije 20 godina posjetila jedna od najomiljenijih princeza na svijetu, engleska princeza Diana. U tri dana, bez velikog protokol nasmiješena princeza posjetila je Franju Krešića, umirovljenog vojnog invalida u njegovom stanu u Tuzli, dan poslije obišla je dvije sestre, Fahriju i Mirsadu Đulić u njihovoj rodnoj kući u predgrađu Gračanice (BiH), te obitelj Nermina Brkića.

10. kolovoza posjetila je obitelj Suljkanović. Banula je iznenada, jednostavna i srdačna kakva je samo ona bila. Samo tri tjedna nakon te posjete poginula je princeza Diana, vijest je odjeknula svijetom poput bombe, a posebno je teško primljena u obiteljima koje je posjetila.

- Franjo ako se ne nasmiješ mislit ću da ti se ne sviđam - tim je riječima razbila ozbiljnu atmosferu princeza Diana za vrijeme posjete Franji Krešiću, ratnom vojnim invalidu u njegovom stanu u Tuzli prije 20 godina.

– Spremali smo se na godišnji odmor, kada su nam u stan došli neki ljudi, mislim da su iz službe sigurnosti i rekli su mi da je princeza odabrala njegovu obitelj za posjet. Pitali su me hoću li je primiti.

U početku sam bio iznenađen, a onda sam rekao zašto da ne. Došla je bez policijske pratnje, velike pompe, jednostavna, blaga i nasmijana ušla je u naš dom. S njom je bio jedan muškarac koji se predstavio kao diplomata. Sjela je s nama, mojom suprugom Anđelijom i kćerkama Dijanom i Danijelom. Do tada nisam doživio od neke osobe koju prvi puta uživo vidim toliko blagosti kao njenu. S pravom su je zvali Princeza od naroda. Raspitivala se kako sam nastradao, kako živim, čavrljala je s kćerima, popila je kavu, sat vremena njenog boravka prošao je u trenu. Moram priznati da sam se u početku malo bio i uplašio, jer nije mi bilo svejedno biti u nazočnosti takve jedne žene, koju je volio cijeli svijet. Kada je bila kod mene shvatio sam zašto smo je svi toliko voljeli. U stanu dok je pila kavu nasmijala me svojom upadica u vezi moga ozbiljnog lica, pa sam i ja nju nasmijao. Rekao sam joj da je ona princeza, a da ja u kući imam dvije carice. Pitala me je kako? Kada sam joj rekao da su obje moje kćerke rođene carskim rezom od srca se nasmijala. Izašla je iz zgrade odmah su je okupirala djeca, prihvatila je njihove ručice, grlila ih je kao njihova najdraža teta. Taj isti dan navečer princeza Diana je za sve nas pripremila večeru u tuzlanskom Hotelu Bristol. Bilo je više uzvanica, no, ona je imala vremena da sa svakim sjedne i popriča, učinila je predivnu atmosferu –  prije tri godine ispričao je Franjo za 24 sata. 

- Rekli su nam nekoliko dana ranije da će nas posjetiti jedna svjetski važna osoba. Tek 15 minuta prije nego je ona došla rečeno nam je da dolazi Lady Di. Došla je i izašla je iz bijelog kombija koji je na sebi imao norvešku zastavu. Prilazila nam je sasvim obična nasmijana plavuša, u svijetlim trapericama i bijeloj košulji. Zagrlila nas je kako da smo joj najveći rod. Ušla je s nama u kuću i odmah, kako mi to žene znamo, započela je razgovor. Sve ju je zanimalo, kako smo nastradale, rekle smo joj da smo išle s posla. Morale smo bježati preko polja zbog neprijateljskih granata koje su ispaljivane s druge strane rijeke Spreče. Ja sam išla prva i iza mene je odjeknula eksploziju okrenula sam da vidim što se dogodilo sestri Mirsadi i kako sam se okrenula i ja sam stala desnom nogom na minu koja je eksplodirala. Obje smo počele zapomagati, dobri ljudi pomognite nam. Priča je princezu jako rastužila, kao i uvjeti u kojima živimo – ispričale su sestre Fahrija (56) i Mirsada Đulić (49), žene koje žive s bratom Ramizom (61) koji je i sam kasnije nastradao od mine i ostao slijep. Isti dan u minutu razmaka dobili smo jednu tužnu i radosnu vijest. Telefonom su nam javili da je nastradala princeza Diana, a minut nakon toga stigla je vijest da se stricu rodila unuka. Nismo znale što da činimo, osjećale smo se kao da smo izgubile nekoga najmilijeg. I danas ljubomorno čuvamo fotografiju s princezom Dianom, i još osjećamo njene tople ruke na svojim ramenima, i tako će biti dok smo žive – rekla je Mirsada.