Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Kako demografska slika utječe na mirovinu i zašto je važna kapitalizirana štednja?

Hrvatska od 2001. ima približno 300 tisuća stanovnika manje, a u istom razdoblju broj umirovljenika povećan je za oko 250 tisuća. Znate li što iseljavanje i depopulacija znače za naše mirovine i kakva su rješenja?

Foto: Guliver/Shutterstock

U Hrvatskoj već godinama pratimo dva nezaustavljiva procesa, pad broja stanovnika i rast broja umirovljenika. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je broj stanovnika Hrvatske od 2001. do danas smanjen sa 4,3 milijuna na oko četiri milijuna, znači Hrvatska ima približno 300 tisuća stanovnika manje. U istom razdoblju, broj umirovljenika povećan je za oko 250 tisuća. Prema prognozama demografa, situacija neće biti bolja ni u idućim desetljećima. Hrvatska bi do 2050., kažu demografske analize, mogla imati 624 tisuće građana u dobi između 25 i 64 godine manje. Istodobno, broj uzdržavanih građana, dakle građana starijih od 65 godina, bit će 158 tisuća više.

Po tom pitanju, Hrvatska nije izuzetak. Podaci Ujedinjenih naroda pokazuju da je starenje stanovništva svjetski trend: već danas u svijetu živi više od 705 milijuna ljudi starijih od 65 godina, dok je djece mlađe od pet godina 680 milijuna. Prvi put u povijesti na Zemlji ima više starijih ljudi od 65 nego mlađih od pet godina. Iz analize koju je napravila Deutsche Bank u idućih 20 godina taj omjer će biti 2:1. Bit će duplo više ljudi starijih od 65 nego mlađih od pet godina. Pitanje nije kako promijeniti taj trend - jer je to nemoguće - već kako se nositi s posljedicama. A starenje stanovništva i dulji životni vijek donosi niz ekonomskih posljedica, među kojima je posebno važan utjecaj na mirovinski sustav. Kako mirovinski sustav učiniti održivim i sigurnim u budućnosti globalna je tema. 

Demografske promjene smanjile su radnu snagu u više od 40 država u svijetu. Starenje ljudi, međutim, nema za posljedicu samo manjak radnika, već se negativno odražava i na rast gospodarstva. Država mora sve više novca usmjeravati za isplatu mirovina pa trpe ulaganja u obrazovanje, znanost, infrastrukturu, tehnologije. Spomenuta studija Deutsche Bank upozorava kako najveća opasnost gospodarskom rastu dolazi od slabljenja produktivnosti. Tvrtke koje zapošljavaju starije radnike manje prihvaćaju i koriste nove tehnologije, manje ulažu u edukaciju svojih (starijih) zaposlenika.

Hrvatska pri tome ima svoje posebnosti odnosno specifične probleme koji dodatno ugrožavaju održivost i sigurnost mirovinskog sustava. Tri su najveća izazova: kratki radni staž, niska stopa zaposlenosti i iseljavanje. Prosječni je radni staž s kojim se odlazi u mirovinu u Hrvatskoj 30 godina. U Europskoj uniji taj je prosjek 35 godina. Još alarmantnije zvuči činjenica da je samo četvrtina hrvatskih umirovljenika otišla u mirovinu s punim radim stažem. 

Stopa zaposlenosti u Hrvatskoj je među najnižima u Europskoj uniji, gotovo milijun hrvatskih građana ne radi ili ne traži posao. Stopa zaposlenosti pokazuje koliko ljudi u dobi između 20 i 64 godine radi. Statistika Eurostata iz 2017. kaže da je prosječna stopa zaposlenosti u EU bila 71 posto, dok je u Hrvatskoj tek nešto iznad 60 posto. Treći je hrvatski problem posebno izražen zadnjih pet-šest godina, nakon ulaska u EU, a to je - iseljavanje. Iako nema službenih podataka, javno je prihvaćena procjena o najmanje 300 tisuća građana iseljenih iz Hrvatske.

Kao rezultat svih tih kretanja, danas u Hrvatskoj omjer zaposlenih i umirovljenika iznosi 1:1,2. Drugim riječima - jedan građanin radi i izdvaja mirovinske doprinose (15 posto iz plaće) u HZMO za jednog umirovljenika koji iz HZMO-a prima mirovinu. Međutim, ni ti doprinosi koje danas uplate zaposleni nisu dovoljni za isplatu svih mirovina. Godišnje nedostaje približno 17 milijardi kuna za isplatu mirovina. Taj novac uzima se iz proračuna, dakle plaćaju ga svi porezni obveznici. Produljenje životne dobi stanovništva koje znači i veći broj umirovljenika, iseljavanje i depopulacija koje znače nastavak pada zaposlenosti, te povećanje broja umirovljenika koje znači i rast troškova za isplatu mirovina dodatno će opteretiti javne financije u budućnosti. I učiniti mirovinski sustav neodrživim.

Da je sustav međugeneracijske solidarnosti (kolektivne odgovornosti za mirovine) u Hrvatskoj nedovoljan za očuvanje stabilnosti mirovinskog sustava uvidjelo se već prije više od 20 godina. Mirovinska reforma, započeta 2002., stoga je uvela u sustav individualnu odgovornost za buduće mirovine - takozvani drugi mirovinski stup. Riječ je o sustavu individualne kapitalizirane štednje: 5 posto bruto plaće svi zaposleni izdvajaju u obvezne mirovinske fondove (OMF) u kojima svaki zaposlenik, kao njihov član, ima svoj osobni mirovinski račun. U Hrvatskoj djeluju četiri OMF-a: AZ, Erste Plavi, PBZ Croatia osiguranje i Raiffeisen mirovinski fond koji zajedno imaju više od milijun i 940 tisuća članova.

Iako svaki član obveznih mirovinskih fondova izdvaja iz plaće 15 posto mirovinskog doprinosa za sustav međugeneracijske solidarnosti (HZMO), izdvaja i dodatnih pet posto doprinosa na svoj osobni mirovinski račun u jednom od četiri OMF-a. Kako se novac iz HZMO-a troši na postojeće mirovine, veći dio uplaćenog doprinosa nije jamac buduće sigurne mirovine za ljude koji danas rade. Jedino uplate od pet posto bruto plaće na osobni mirovinski račun ostaju imovina svakog člana i taj novac će svaki član dobiti kada ode u mirovinu. To je zapravo osobna štednja koja se dodatno kapitalizira i uvećava jer mirovinski fondovi ulažu novac svojih članova i ostvaruju dodatnu zaradu za njih. Godišnji prinosi od osnivanja do danas, prema podacima HANFA-e za lipanj 2019., iznose 5,62 posto (B kategorija).

Obvezni mirovinski fondovi svojim su članovima zaradili do sada ukupno 36 milijardi kuna*. Dakle, novac od uplaćenih doprinosa kapitaliziran je te vrijedi više za svakog člana fonda. Veća vrijednost na osobnom mirovinskom računu  - uplaćeni doprinosi plus zarada koju osiguraju mirovinski fondovi – automatski znači i veću mirovinu. Za razliku od mirovine iz HZMO-a koja ovisi o stanju i mogućnostima javnih financija, mirovina koja će se isplaćivati uz drugog stupa ovisi isključivo o iznosu ušteđenog novca na osobnom računu. Drugi stup na taj način postaje most između kolektivne odgovornosti za buduće mirovine (kroz sustav međugeneracijske solidarnosti) i individualne suodgovornosti za osobne mirovine. 

*Izvor: Izračun društava za upravljanje OMF-ovima temeljem službenih podataka HANFA–e o uplatama i isplatama. Navedeni podaci informativnog su karaktera i ne predstavljaju jamstvo prinosa u budućnosti niti procjena, odnosno predviđanja dobiti. Uračunata je višekratna naknada.

Tema: Promo sadržaj

Message