Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Kad se to dogodi snaši u selu, stoji joj na raspolaganju: da to uradi sama, da zamoli koju drugu, koja se u to razumije, da ode s loncem masti cigankama ili ako ima novaca primalji, ulomci su ispovijesti star 80 godina
Niže navedeni odlomci dio su iskustava žena pri ilegalnim pobačajima koji su se radili na selima, a zapisala ih je Nada Sremec 1940. godine u knjizi “Nismo mi krive. Kako živi narod”. Odlomke je objavio časopis Zarez još 2015. godine, a evo kako bi pobačaji opet mogli izgledati ako se krene sa zabranama.
''Guščije pero, igla za pletenje, zašiljen drenov štapić, grančica jorgovana, korjen sljeza, kukurjeka, kuhani čajevi od vrbove kore, kukolja, baruta, oleandra, parenje, masaža, kinini i stotine drugih sredstava, koje netko zagovara i tvrdi da sigurno pomažu. Oh, samo da pomogne! Samo da uspije! A kad “uspije” nije time sve svršeno. Sad tek počinje opasnost: krvotok i otrovanja. Smrt može da nastupi i od jednog i od drugog. I kad se spase život, koliko je izgubljeno krvi i snage, koliko je strašnih groznica treslo tijelom, koje gori u visokoj temperaturi. U tim strašnim mukama nema ona novaca za liječnika, ni posluge, ni lijeka, ni posebne sobe, a često, vrlo često ni odmora, već savijena u bolima, hoda kao sjena po kući umotana u tople marame i radi sve kućne poslove.''
(...)
''Kad se to dogodi dami u gradu, stoje joj na raspolaganju: novci, sanatorij, liječnici, posluga, njega, birana hrana, odmor u kupalištu, itd., itd.
Kad se to dogodi snaši u selu, stoji joj na raspolaganju: da to uradi sama, da zamoli koju drugu, koja se u to razumije, da ode s loncem masti cigankama ili ako ima novaca primalji, koja uz put i u takvom poslu pomaže. Sve to u tajnosti, u grijehu i strahu, u neznanju i mraku, uvijek u životnoj opasnosti. Gotovo redovno kao posljedica, dolaze gnojenje, krvarenje, i bezbroj drugih muka i bolesti. I tek je jedno prošlo, a za koji mjesec će drugo zlo da ju ponovo snađe. Strah, taj strašni strah, koji ju uvijek prati: strah pred začećem, strah od pobačaja, strah od grijeha i zakona.''
(...)
''Koliko ste puta utrošili?
Zar ja znam, ko bi to brojio, što sam uradiš. Znam za ono, što sam platila, a za drugo ne znam. Puno sam, puno puta učinila sama, dva puta sam stradala, preležala u špitalu ni sama ne znam koliko, potrošila iljadu dinara na špital i doktore, i jedva živu glavu izvukla. Posle sam išla doktoru, al je to, gospoja moja, skupo, 500 dinara! Rasula bi kuću da sam svaki put doktora tražila. S njima je najbolje, živa glava ostane i bez brige si, al otkud nam toliki novci? Čula sam da u drugom selu ima jedna dobra babica, koja “oće”. Odem k njoj i platim 100 dinara. Ope je jeftinije već kod doktora. I dobro, idem sad uvik njoj, nisam se od nje još nikad razboljevala. Jo, i to mi je skupo. Četiri puta na godinu idem k njoj i svaki put stotinarka. Bila sam do sad dvadeset i dva puta, e, to vam je 22 stotine, a novaca u kući nema. I Pavao se ljuti, ne da novce, kaže: “Milostiva, ne može sama, treba joj babica, a kako druge rade same, pa šta im fali”
Više ispovijesti pročitajte OVDJE.
24sata © 2026
