Kako se Zdravko Mamić sada nastoji prodati kao borac protiv korumpiranih sudaca i sudova

Ne zvuči li ovo apsurdno: Zdravko Mamić govorio je jučer o podmićivanju sudaca osječkog i predsjednika Vrhovnog suda, optužujući ih za korupciju i primanje mita, iako su oni zapravo obavili svoj posao i osudili Mamića zbog izvlačenja novca iz Dinama.

Mislite li da bi tako pompozno to objavljivao i da su ga oslobodili?

Tko izgubi, ima se pravo ljutiti. 

A Zdravko Mamić više od svih. Jer on je, prema vlastitom priznanju, davao stotine tisuća eura sucima, a onda je ipak proglašen krivim i osuđen na zatvorsku kaznu. Pa tko ne bi poludio zbog toga?

Euri, satovi, putovanja

Mamić je, dakle, jučer uznemirio javnost, politiku, struku nakon što su suci ipak obavili svoj posao i priveli kraju sudski postupak za kriminal u najvećem nogometnom klubu. Njegove optužbe zvučale su spektakularno, kao u stara dobra vremena, šamarao je uvredama i detaljima o druženju sa sucima, dijeljenju darova, putovanja na utakmice i svašta nešto. 

Ali njegove optužbe naišle bi na puno bolji odjek i nadovezale se na gnjev javnosti da je Mamić odlukom Vrhovnog suda ipak bio oslobođen. Ili da mu je bitno smanjena zatvorska kazna.

Gubitnik, a ne pravednik

Svačije sumnje bile bi time potvrđene, Mamić bi ispao pravednik, a ne gubitnik, njegovi argumenti dali bi povoda za istragama i čistkom među sucima i na hrvatskim sudovima. Ovako, nije umanjio te sumnje, nepovjerenje građana i javnosti u pravosuđe i dalje je na visokoj razini, ali progovorio je tek kao onaj koji nije platio ono što je dobio.

A javnost bi se sada trebala okomiti na pravosuđe koje je zapravo obavilo svoj posao.

I nije ovdje pitanje je li Zdravko Mamić govorio istinu o Đuri Sessi i grupi sudaca iz Osijeka. Možda čak i jest. No budući da je on odlučio izvesti te suce pred streljački stroj medija i javnosti, zasad bez nekih opipljivih dokaza, on je isto tako ovisan o sudu te iste javnosti.

Lažni SMS-ovi

A ta javnost trebala bi pokloniti povjerenje osobi koja je desetljećima bila upletena u najgore afere i skandale, koja je nedavno govorila o korupciji u pravosuđu mašući falsificiranim SMS-ovima iz radionice pravomoćno osuđenog Franje Varge, koja se obračunavala s navijačima, služeći se protuzakonito pribavljenim dosjeima policije i tajnih službi, hvalila se dokazima protiv sudaca koje nikad nije objavio.

I osobi koja je javno provodila pritisak na sudove i pravosuđe, a sada ga ih optužuje da nisu napravili ono za što ih je platio.

No to je problem i s ostalim samozvanim borcima protiv korupcije u pravosuđu i politizacije pravosuđa. Onima koji su bili njezini promotori, koji su se njome koristili ili od nje profitirali.

I Sanader je bio borac

Bio je to Ivo Sanader nakon što je protiv njega pokrenut postupak, bio je to Branimir Glavaš koji je bježao od "Sanaderova pravosuđa", bio je to Ivica Todorić koji je pobjegao od politiziranog pravosuđa, a sada je to i Zdravko Mamić, nekadašnji intimus, a sada žrtva sudaca.

Svi oni u jednom su trenutku, a mnogi i godinama, uživali zaštitu i pokroviteljstvo sudova, pravosuđa, institucija, a onda u javnosti krenuli optuživati taj sustav za korupciju i za sve ono o čemu je ta javnost govorila i na što je upozoravala dok su oni bili dio tog sustava.

Zdravko Mamić istovario je sve najgore optužbe, pa i osobne prirode, na račun Đure Sesse, nakon što se hvalio da su bili jako intimni ("Samo seksa nije bilo"). Zašto bi se uopće netko družio s osobom kao što je opisani Sessa?

Istresao je i gomilu optužbi na račun osječkih sudaca, ali mu kao friškom borcu protiv korumpiranog pravosuđa nije palo na pamet da te slučajeve prijavi prije nego što je pravomoćno osuđen.

Korupcija sa zadrškom

Suci su korumpirani, ali samo nakon što osude Mamića. Ili Sanadera. Ili Todorića. Ili Glavaša. I tko zna koga još.

Mamić, dakle, jednom igra na potkupljivost sudaca, a drugi puta kritizira njihovo nepoštenje. To je u najmanju ruku shizofrena situacija.

A i hrvatska javnost našla se pred teškom dilemom. 

Hoće li vjerovati Zdravku Mamiću i drugima koji govore protiv korupcije i politizacije pravosuđa u kojoj su i sami donedavno aktivno sudjelovali, poticali i generirali, a onda se predomislili kad su izgubili kontrolu?

Ili će vjerovati pravosudnom sustavu koji je odavno izgubio kredibilitet i povjerenje javnosti upravo zato što je godinama služiio Mamiću, Sanaderu, Todoriću...?

Nažalost, u ovim okolnostima i s ovakvim akterima povjerenje bi ipak bilo preteška riječ. Gađenje mnogo lakše klizne s jezika.