Kako su age Briselije Hrvatima ispunile stoljetnu želju pa podigle na Pelješcu ćupriju | 24sata
Obavijesti

News

Kako su age Briselije Hrvatima ispunile stoljetnu želju pa podigle na Pelješcu ćupriju

Kako su age Briselije Hrvatima ispunile stoljetnu želju pa podigle na Pelješcu ćupriju

Hoće li se naći pisac koji će, poput jugoslavenskog i srpskog pisca iz roda izumirućeg naroda bosanskih Hrvata Ive Andrića, umjeti da opiše povijest našega mosta?

VIDEO

Nakon što je zemlja ušla u Europsku Uniju, iz Bruxellesa javili su se glasom zlatne ribice, nudeći zemaljskim vlastima da će im ispuniti jednu želju. I umjesto da, kao u onoj pjesmi Duška Trifunovića, koju je otpjevao Seid Memić Vajta, odbiju age Briselije, jer ako je ribica stvarno zlatna, želje bi trebale biti tri, zemaljske vlasti poručile su: hoćemo most! Kakav most? Dva kilometra dug. I da bude baš na mjestu na kojemu smo stotinama godina bili razdvojeni od samih sebe i od svojih europskih identiteta. Nema problema, odgovorile su age Briselije, može, prisnažila je zlatna ribica, nakon čega je započela izgradnja mosta. U isto vrijeme, započeo je i odliv stanovništva iz zemlje, pa dok su postavljeni piloni te dva kilometra duge, lijepe i skladne armiranobetonske građevine, iz zemlje je iscurilo nekoliko stotina tisuća ljudi. Žrtva je to instantne europeizacije: da bismo živjeli kao sav normalan svijet, najprije nas treba nestati. Da bismo dobili most, onakav kakve imaju bogati i sretni ljudi sa Zapada, koji o mostovima i ne razmišljaju, niti vide čudo u tim fantastičnim građevinama, čija ljepota i izuzetnost nadmašuje veličinu i sam smisao cjelokupne naše povijesti, najprije svoju djecu moramo poslati agama Briselijama i samome briselskom sultanu, da tamo rade kao zidari, konobari i sobari, da služe starce po čuvenim briselskim haremima, da rađaju novu djecu i da ih uče neznanju jezika njihovih očeva, te da u izuzetnim slučajevima i sami postaju briselske paše, age, sultanovi premijeri. Baš sve kao što je bilo i koju stotinu godina ranije, kada su najbolji naši sinovi odlazili u Carigrad da se tamo poturče i budu janjičari, a da se najbolji među njima uzdignu u sultanove premijere. Poslije smo, stvarajući negativnu povijest, povijest svoje vječne patnje i nesreće, izmišljali danak u krvi, otimanje sinova njihovim nesretnim roditeljima, odnošenje djece u sepetima… A zapravo se išlo, kao što se i danas ide, za boljim životom. Bježalo se od sirotinje i od vječne naše nesređenosti, i ljudskim su se životima kupovali mostovi. Nisu li upravo Osmanlije gradili mostove, s čijom se ljepotom i skladom može mjeriti jedino ovaj most što smo ga na dar dobili, ili u zamjenu za svoje sinove i kćeri, od aga Briselija i od velikoga briselskog sultana? Naša povijest teče u krug i ništa u njoj nije originalno.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

VIDEO

Ispovijest oca ubijenog Damira: Odvezao sam ga u starački dom na posao, a sad mu biram lijes
STRAVA U DARUVARU

Ispovijest oca ubijenog Damira: Odvezao sam ga u starački dom na posao, a sad mu biram lijes

Krešimir Pahoki (53) upao je u starački dom i ubio šestero ljudi. Među njima i Damira Fijalu (36), medicinskog tehničara i zaposlenika doma. Njegov otac potpuno je shrvan...