Koji je pravi Andrej Plenković: Onaj koji se ulizuje desnici ili onaj koji se dodvorava ljevici?

Koji je pravi Andrej Plenković?

Onaj koji se na samom početku obračunava s radikalnom i klerikalnom desnicom pa koalira s nacionalnim manjinama i liberalnom ljevicom? Onaj koji zatim odbacuje liberalne partnere i uskače u krevet s radikalnom desnicom u Hrvatskom saboru, na lokalnoj razini i u društvu? Ili onaj koji se danas pokušava oprati od te zadaha ekstremne desnice i ponovno dodvoriti ljevici?

Teško je Plenkovića više uhvatiti za glavu i za rep. 

Što se više promovira kao jedina postojana politička figura dosljedna svojoj političkoj, ideološkoj i svjetonazorskoj poziciji, to je jasnije da Plenković grčevito migolji među političkim partnerima, ideološkim polovima i interesnim skupinama.

Rukoljub Thompsonu

Još ovoga ljeta Plenković je tražio autogram i fotografiju s Markom Perkovićem Thompsonom uoči njegova kleronacionalističkog mitinga na Hipodromu, nakon čega je oduševljeno pljeskao na taktove Thompsonove pjesme izvođene na kraju vojnog mimohoda, a onda se obračunavao s "uzjogunjenom oporbom", s pučkom pravobraniteljicom, sa "sveopćom histerijom lijevo-aktivističkog spektra" i "besmislenim i debilnim" optužbama da je HDZ postao stranka ekstremne desnice.

I to nakon što je predsjednik Hrvatskog sabora dozvolio ustaški pozdrav u parlamentu, a ministar obrane pohvalio se da je odgovorio "Spremni" na Thompsonov poklič "Za dom".

A onda je Plenković krenuo u pranje imidža.

Napad na HOS

Najprije se oportunistički skutrio iza dirigiranog priopćenja hrvatskih branitelja i Ante Nazora u kojem su nakon kninske proslave kritizirali navijače i HOS te upozorili na opasnost povezivanja ustaštva s Domovinskim ratom, bez obzira na činjenicu da je upravo Plenković svečano otvorio tu službenu poveznicu. 

Potom se na Veliku Gospu pojavio na misi nadbiskupa Mate Uzinića na Trsatu, kod crkvenog dužnosnika poznatog po liberalnijim stavovima i umjerenim političkim porukama.

Da bi zatim povukao za uši Gordana Jandrokovića i opomenuo ga da mora sankcionirati pozdrave ZDS u Hrvatskom saboru. "Siguran sam da će to ubuduće činiti predsjednik Sabora", kazao je premijer. "Svi političari koji to misle zlorabiti ne čine dobro ni sebi ni hrvatskom društvu ni političkoj kulturi".

Lijevi žetončići

A sada Plenković intenzivno napuhuje i lansira probne balone u medije s najavom raskida koalicije s Domovinskim pokretom i pokretanja nove operacije sakupljanja saborskih žetončića, pa i s lijeve strane Sabornice, primjerice kod IDS-a ili Nezavisne platforme Sjever, HSS-a i SDSS-a.

Plenković bi se time oslobodio svih balasta u vidu DP-a i oprao od svih mrlja u obliku Thompsona i ZDS-a.

Ali to bi opet bio isti onaj Plenković koji deset godina odbija zahtjeve nacionalnih manjina i antifašista da se ustaški pozdrav sankcionira Kaznenim zakonom, koji je legitimizirao ZDS i povezao ga s Domovinskim ratom, potjerao SDSS i prigrlio Ivana Penavu za čiju stranku je nakon atentata na Banske dvore aludirao da mu doslovno radi o glavi.

Nakon toliko obrata, toliko kompromisa, toliko promjena stavova, tko bi više mogao vjerovati Plenkoviću?

"Vjerodostojno"

Neki trikovi mogu se prodavati neko vrijeme, ali nakon deset godina teško je više ozbiljno shvatiti Plenkovićeve vratolomije. 

Plenković je uspio u prvih godinu dana slomiti i raskoliti DP, a sada to pokušava napraviti i IDS-u čije vodstvo se lomi oko podrške HDZ-u. Stranka koja je već godinama u stanju poluraspada mogla bi se slomiti pred Plenkovićevim ponudama da posluže kao supstitut DP-u i uskoče u kolo s HDZ-om, ali i Hrvojem Zekanovićem, Dominom, možda i Suverenistima.

Nema puta kojim Plenković neće kročiti, prilike koju neće iskoristiti i partnera kojeg neće uništiti.

Doista vjerodostojno.