Lako za Malenicu i Milića. Zašto Milanović i oporbenjaci ne žele osuditi novo ustaško orgijanje?

"Kada političar, kada javno odgovorna osoba koju je birao hrvatski politički narod, kaže da je veličanstvena atmosfera na stadionu na kojem se skandiralo, odnosno urlalo 'Za dom spremni', onda je bolje da to prešuti ili da hladno i dostojanstveno ode s tog stadiona", poručio je Zoran Milanović kao premijer 2015. godine, kritizirajući izjave tadašnje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović nakon utakmice Hrvatske i Norveške.

Ovoga vikenda ministar pravosuđa Ivan Malenica i glasnogovornik Vlade Marko Milić uredno su odslušali ustaško navijanje Bad Blue Boysa na utakmici Dinama i Gorice. Nisu "hladno i dostojanstveno otišli sa stadiona", već su se pred upitima novinara sakrili iza Vladina priopćenja u kojem "osuđuju takvo neprimjereno navijačko skandiranje koje predstavlja negaciju sporta i čini štetu hrvatskom nogometu, ali i svim ostalim navijačima koji su došli gledati utakmicu u normalnom ozračju".

Eto, barem nisu hvalili veličanstvenu atmosferu.

Zoki nije rekao ništa

Ali nisu ni rekli da takvo navijanje predstavlja "negaciju ustavnih i društvenih vrijednosti" i da "čine štetu hrvatskoj državi", a još manje da je takva revitalizacija ustaštva među navijačima tragična i opasna. 

Međutim, Zoran Milanović nije rekao ništa. Ni nakon osječke utakmice Hrvatske i Turske kada je zbog ustaške koračnice uhićeno desetak navijača, ni nakon iste koračnice na Dinamovoj utakmici.

Možda zato što mu sada nema Kolinde na nišanu.

"Operna arija" je out

Njemu za utjehu, ni druge političke stranke, ni pojedinci, nisu se pretrgnuli u osudi ustaških koračnica koje su, eto, postali dio uobičajenog navijačkog repertoara. Ona "operna arija" ZDS više nije u modi. Nju danas očito može urlati svatko...

Svi šute ili stidljivo upućuju na policiju koja je zadužena za identificiranje i privođenje počinitelja, a sudovi osluškuju političke poruke i odlučuju treba li ustaše trpati u zatvor ili pustiti na slobodu. Predsjednik države šuti, premijer se oglašava samo kad ustaše štete reprezentaciji, a ministar i glasnogovornik Vlade skrivaju se iza priopćenja.

Ostatak političke scene uredno izbjegava komentar. Jedni vjerojatno kako se ne bi zamjerili ustašama, drugi da ne bi naljutili navijače koji hodaju naokolo s buzdovanima i letvama.

"To nije veličanstvena atmosfera, to je tužna atmosfera, to je turobna atmosfera", kazao je Milanović te 2015. godine nakon ustaškog skandiranja na utakmici s Norveškom. 

No i sada vlada "tužna i turobna atmosfera". 

"Srbi i vrbe"

Ne samo što se s tribina ori ustaška koračnica, što se BBB-i s ustaškom koračnicom skrivaju iza Blage Zadre jer im tako valjda nitko neće smjeti ništa prigovoriti, ni što druge navijačke skupine (uz neke igrače) urlaju o "Srbima i vrbama" i "mrskom srpskom imenu tom", nego što sva ta devijacija prolazi gotovo bez ikakve reakcije politike i političara.

Vlada kaže da ustaštvo šteti sportu i reprezentaciji, ali nitko na političkoj sceni ne govori o tome da je ustaštvo na tribinama šteti hrvatskom društvu. I da je manifestacija dubljih društvenih devijacija.

Navijačke skupine, ako se one takvima uopće više mogu nazvati, postale su nositelji nasilja, govora mržnje ustaštva i radikalizma. One su proteklijh desetljeća često bile barometar stanja u društvu. Nažalost, to su postale i sada.

Nije samo problem sporta

I zato je "tužna i turobna atmosfera" u kojoj ministar i glasnogovornik Vlade ne odlaze s utakmice, što se oglašavaju priopćenjem, ali ni što predsjednik države, lideri oporbe, saborski zastupnici ne problematiziraju valjanje ustaštva s tribina.

To nije samo problem sporta i tribina, jer nakon utakmice ti navijači odlaze kućama, ulaze u društvo, stupaju pod ustaškim koračnicama. To nije incident, nego sistemska bolest koja neće nestati ako će ju društvo ignorirati. 

Dapače, šutnja joj daje snagu. 

Zoran Milanović nekad je gradio kampanju na osudi predsjednice države koja je ignorirala ustaško navijanje. Danas ga i on ignorira. Zajedno s drugim političkim liderima.