Lice si je raznio sačmaricom: Transplantacijom je dobio novo

Dvije godine nakon što je pukim čudom preživio pokušaj samoubojstva, 26-godišnji muškarac iz sjeverne Kalifornije podvrgnuo se transplantaciji lica. Cameron Underwood borio se s depresijom od svoje desete godine.

Kada je imao 24 godine, nakon cjelodnevnog alkoholiziranja, pokušao si je oduzeti život i sačmaricom si raznio gotovo cijelo lice.

Sačma mu je uništila sve osim čela, očiju i jezika, a liječnici su rekli njegovim roditeljima da neće preživjeti. Ipak, predanom borbom liječnika Cameron je ostao na životu.

'Nije mi palo na pamet da bi mogao dići ruku na sebe'

Međutim, zbog težine ozljeda Cameron je mogao jesti samo preko cjevčice i jedva je mogao govoriti. Njegova majka Bev Baily Potter javila se u NYU Langone medicinski centar u New Yorku, u kojem je osnovan novi odjel za transplantacije lica. 

Najmlađi sin pastora Randyja Underwooda (63) i pravne pomoćnice Bev, Cameron je odrastao u gradiću Yuba City. Njegovi roditelji razveli su se 2008. godine.

Cameron je vodio aktivan život i često je s rođacima i prijateljima odlazio u lov, na pecanje i bordanje. I iako je djelovao kao sretan mladić, godinama se borio s crnim mislima. S 23 godine počeo je sve više piti kako bi izašao na kraj s lošim fazama.

- Vidjela sam da se bori sam sa sobom, da je nesretan. Ali nije mi nikad palo na pamet da bi mogao dići ruku na sebe - izjavila je njegova majka.  

Iako je Cameron stigao u u bolnici s gotovo fatalnim ozljedama glave, liječnici su ga uspjeli održati na životu. Sljedećih pet tjedana proveo je u medicinski induciranoj komi, pod teškim sedativima. 

Prekrili su sva ogledala u bolnici

- Kada sam se probudio, nisam imao pojma što se događa, gdje sam, što mi se dogodilo. Liječnici su mi objasnili da sam ostao bez čeljusti, zubiju i većeg dijela lica. Bio sam u šoku, prvenstveno zbog toga što sam si napravio takvo nešto, ali i zbog toga što sam to uspio preživjeti - ispričao je Cameron. 

- Prekrili smo sva ogledala u bolnici sve dok nije postao spreman vidjeti kako izgleda - dodala je njegova majka. 

U bolnici je proveo sljedećih pet mjeseci. U tom razdoblju, tri puta je bio na presađivanju kože, nadajući se da će mu liječnici uspjeti dovoljno nadograditi lice kako bi mogao postati kandidat za transplantaciju. 

Zašto spašavati nekoga tko je htio umrijeti?

Dvije godine kasnije, Cameron je u intervjuu s magazinom People ispričao svoju nevjerojatnu priču o oporavku i zahvalio doktorima što su mu dali novu šansu za život. 

Cameron je zahvalan i roditeljima donora, 23-godišnjeg Willa Fishera, mladog njujorškog pisca i filmaša koji je naglo preminuo u siječnju 2018. godine. I on se, piše People, godinama borio s mentalnom bolešću. Istoga dana kada je Will preminuo, Camerona su pozvali na operaciju. U zahvatu koji je trajao 25 sati, kirurški tim je presadio donje dijelove Willova lica - uključujući čeljust, zube, nos, obraze - na Cameronovu izobličenu glavu.  

- Mnogi ljudi pitaju zašto potrošiti toliko energije i truda za spašavanje nekoga tko je htio umrijeti. Ali ja jednostavno ne mislim da zbog toga nekome treba uskratiti pravo na vrhunsku medicinsku njegu. Cameron je bio dobar kandidat za ovu vrstu operacije jer je odlučio taj teški dio svojeg života ostaviti iza sebe i krenuti dalje. A jedino je s ovakvom operacijom mogao nastaviti normalan život - objasnio je dr. Rodrigez, šef kirurškog tima koji je Cameronu transplantirao lice. 

Mjesec dana nakon transplantacije, Cameron se prvi puta pogledao u ogledalo. 

- Sjećam se osjećaja olakšanja što ponovno imam lice, usta i zube. Opet sam imao nos - bio sam u presretan - kazao je. Ne mogu biti zahvalniji zbog truda i odricanja koje su ljudi uložili da me spase - dodao je. 

Deset mjeseci nakon operacije, Cameron može normalno jesti i govoriti. Po licu mu ponovno rastu brada i brkovi. Ponovno je počeo igrati košarku i golf. 

- Najveća razlika je što sada opet mogu izaći van iz kuće bez maske i bez da ljudi zure u mene - istaknuo je.

Osim redovitih liječničkih kontrola zbog transplantacije, Cameron redovito odlazi na psihoterapiju i uzima lijekove za liječenje depresije. 

- Sada želim što prije ponovno početi raditi. Nadam se da ću jednoga dana imati vlastitu obitelj - kaže. 

Cameron često posjećuje Sally Fisher, majku svojeg donora Willa Fishera. 

- Mislim da ne bih preživjela Willovu smrt da nije bilo Camerona. Pred njim je sada cijeli život - i sretna sam zbog pomisli da mu je moj Willie pomogao da ima bolji život - izjavila je za People. 

Predsjednica organizacije za transplantacije LiveOnNY Helen Irving vjeruje da će Cameronova priča potaknuti ljude da se registriraju kao donori organa. 

- Nadam se da će hrabrost i nesebičnost Willovih roditelja poslužiti kao primjer drugima. To je prava priča o ljubavi i suosjećanju, pomoći drugima da dobiju novu šansu za život. U Sjedinjenim Državama gotovo 115.000 ljudi čeka transplantaciju. Upravo ova priča pokazuje da postoji budućnost i da transplantacija pruža novu šansu - istaknula je Irving.