Liječnik iz KB Dubrava: Ne znaju nam reći što da radimo s novim pacijentima, gdje da ih stavimo

Nakon što je u javnosti objavljeno pismo liječnice iz KB Dubrava, točnije odjela za Covid pozitivne pacijente u kojem upozorava na kaos i katastrofalno stanje u kojem se nalaze, ministar Vili Beroš u Dubravu je poslao inspekciju. No, kako je jučer izvijestio, inspekcija je pronašla samo sitne nepravilnosti i propuste. 

Bitno je reći da je nadzor vodila dr. Vesna Sokol, inače po struci stomatolog, a unatoč Beroševoj tvrdnji da su u bolnici našli samo minimalne propuste, što je, kako je naveo, za očekivati u ovako razbuktaloj epidemiji, jučer je ipak smijenjeno Upravno vijeće bolnice.

POGLEDAJTE VIDEO Tri scenarija za Hrvatsku

Pokretanje videa...

01:27

Tri scenarija koja nas očekuju | Video: 24sata/pixsell

Kako javlja Telegram, problemi KB Dubrava su puno dublji, a njihov izvor navodi da se svime ovime prikrivaju problemi koji su izuzetno ozbiljni, teški i opasni po zdravlja i sigurnost građana. Kažu da je izvještaj inspekcije uvreda za zdrav razum i bolničkog osoblja i koronom zaraženih pacijenata koji su osobno iskusili liječenje u KB Dubrava. A posebnom smijurijom smatraju to što je inspekciju Ministarstva zdravstva u Covid bolnici vodila – zubarica.

SUSTAV PODBACIO Kako je KB Dubrava pala na koljena: 'I nama liječnicima je teško gledati ljude kako pate'

Jedan od najodgovornijih ljudi u KB Dubrava poslao je 28. listopada Viliju Berošu pismo, a s čijem je sadržajem morala biti upoznata i njegova inspekcija prije nego što je sačinila konačni izvještaj o stanju u bolnici. Pismo koje je dobio Telegram potpisuje dr. Ivica Grgurević, voditelj Respiracijskog centra u KB Dubrava i predstojnik Klinike za unutarnje bolesti.

Prof. Grgurević piše kako ”zadnjih nekoliko tjedana svjedočimo akceleriranom širenju epidemije” pa se kapaciteti bolnice ubrzano pune, a u nastavku pismo prenosimo u cijelosti.

”Poduzimali smo sve da s postojećim kadrom i u postojećim prostornim uvjetima osiguramo skrb za bolesnike, svjesni svih ograničenja kojih imamo. Na žalost s ovim kadrom i u ovim uvjetima mislim da smo došli do iscrpljenosti kapaciteta da se osigura minimalni standard liječenja, o čemu sam više puta izvijestio na Stožeru PRIC-a, kao i u više navrata usmeno svoje nadređene, upravitelja PRIC-a i ravnatelja bolnice.”

”Suočeni s ogromnim priljevom bolesnika, uvodili smo svakodnevno nove liječničke i sestrinske timove, bez ikakve pomoći iz drugih kuća što nam je više puta od početka epidemije bilo obećano, ali je ta pomoć izostala. Tek smo ovaj vikend u RC-u dobili dva (!) specijalizanta infektologije”.

”S gubitkom još nekoliko djelatnika cijeli sustav može kolabirati, o čemu sam također govorio i na Stožeru i na sastanku svih voditelja odjela KB Dubrava prije 10 dana”.

”Sve veći prijem, koji zadnjih dana broji po tridesetak pacijenata, te bez infektologa u bolnici, uz nejasne informacije o broju kreveta, nejasne daljnje planove širenja, nejasno definirane planove po pitanju pregledavanja COVID+ bolesnika, a sve s istim i sada već iscrpljenim osobljem, sve to postaje organizacijska, stručna i etička noćna mora”.

”Često izostaju i odgovori na konkretna organizacijska pitanja. Primjerice, vidjevši da objektima A i B kapacitetima dolazi kraj, a oni mogu primiti 160 bolesnika, nisam mogao dobiti odgovor na pitanje što ćemo s novim pacijentima i gdje ćemo ih primati”.

”Po mom mišljenju, planiranje ovakvih kriznih situacija i razmatranje prostornih, materijalnih i kadrovskih potreba trebalo je biti davno razrađeno, možda i jest, ali ja s time nisam upoznat, a događa se da o svemu saznajemo u zadnji čas”.

”Razgovaram svakodnevno s kolegama koji rade u RC-u, a od kojih jedan dio pokazuje simptome burn-outa, pokušavam ih utješiti i svima sam na raspolaganju da osjete neku brigu. No, među njima prevladava mišljenje da su prepušteni. Mislim da sam i osobno dosegao granice svojih ljudskih kapaciteta”.

”Postavlja se, dakle, čitav niz pitanja, od kojìh ću istaknuti samo neka:

Prvo, kako je moguće da glavna Covid bolnica ne može dobiti više sestara i liječnika, pa se već neko vrijeme događa prenapregnutost koja će neminovno rezultirati lošim ishodima liječenja?

Drugo, kako je moguće da glavna Covid bolnica u Gradu Zagrebu i Hrvatskoj nema infektologa? U jednom od dopisa molili smo barem četiri infektologa i 10 specijalizanata. Je li moguće da nam se nisu mogla poslati 4 infektologa, ljudi čija je ovo struka i čije konzilijarno mišljenje trebamo? O tome sam govorio na kriznom stožeru te ukazivao na isto svojim nadređenima.

Treće, kako je moguće da u jeku epidemije nemamo trajno svog kliničkog mikrobiologa u bolnici? I o tome sam pisao nadređeníma.

Četvrto, kako je moguće da ne znamo koji je točan i razrađen plan daljnjeg punjenja i kojih kapaciteta i s kojim kadrom, opremom itd. Ili barem mene í moje suradnike nitko o tome na vrijeme ne obavještava.

Peto, kako je moguće da postoje razlike u stvarnom i prijavljenom broju kreveta? Objavljeno je da u prostorima Hitne službe ima 110 mjesta, a glavna sestra bolnice koja je nadzirala postavljanje kreveta i kolege na terenu mi tvrde 70, o čemu sam upoznao koodinatora PRIC-a.

Šesto, kako je moguće da uz ovoliki broj hospitaliziranih s teškim kliničkim slikama nemamo predviđene ili već spremne dodatne intenzivističke kapacitete?

Sedmo, kako se očekuje da se adekvatno zbrine 100 bolesnika u 3 dana, ili 150 u pet ili šest dana, uz manji broj liječnika i sestara koji su u samoizolaciji ili na bolovanju?

Osmo, kako je moguće da nemamo napismeno plan zbrinjavanja Covid pozitivnih bolesnika u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji što se tiče hitnoće? Zašto ne postoji jasan raspored kamo dolaze bolesnici koji su u samoizolaciji i traže liječničku pomoć?

”Mogao bih još puno toga nabrajati, no dosadašnji način funkcioniranja ispunjava me sumnjom u korisnost ovakvih konkretnih pitanja. Krizne situacije zahtijevaju timski rad, stalne razgovore, dugoročno i kratkoročno planiranje, a ne distanciranja, izbjegavanje i prebacivanje odgovornosti. Kao što sam u više dopisa, mailova i razgovora iskazao svojim nadređenima, kod kolega prevladava osjećaj prepuštenosti, a isti osjećaj i sam dijelim”.

”Nadam se da će ovo konačno netko čuti, sagledati i pokušati konstruktivno riješiti, bez progona i daljnjeg zaoštravanja stanja. Treba nam mir, povjerenje i suradnja u zajedničkom interesu”, zaključuje dr. Grgurević u pismu koje je dostavljeno Viliju Berošu.