Dalićev otac otkrio: 'Imao sam problema, zamalo sam umro...'

Livno 'gori'! Gotovo da nije bitan rezultat nedjeljne "utakmice stoljeća", u rodnom mjestu našeg izbornika Zlatka Dalića sprema se fešta na svakom kraju i kantunu; od Brine, dijela Livna gdje je Zlatko odrastao, preko uličica u centru i glavnog gradskog trga. Razlika je u nijansama – prije obračuna s Francuzima se peče odojak od 120 kg, janjetina, kotao,..., a ako kojim slučajem Hrvatska postane svjetski prvak u nogometu, onda će slavlje trajati noć i dan.

Vruća atmosfera osjetila se već u rano jutro, gotovo po cijelom gradu vijore zastave Hrvatske i Herceg-Bosne, na prozorima i balkonima, ispred kafića, po autima, na motociklima (čak i na onim sportskim, dok je kaciga ovdje teška opcija), župnom uredu, a svaki drugi prolaznik je u dresu "na kockice".

Doček Daliću u Livnu se organizira za 23. srpnja (Zlatkov nećak, sin Mirana Dalića, je u organizacijskom odboru), dolazi Mate Bulić i mnogi drugi.

Iako su Vatreni već napravili povijesni uspjeh, pobjeda nije imperativ, mnogi naši sugovornici su optimisti. Traže se svi znaci, a onaj "ključni" je trzanje oka Marka Rode...

Otac izbornika, Ivan Dalić je pak nevjerojatno smiren. Kaže, bit će kako bude, gledat će utakmicu sa suprugom u obiteljskoj kući ispod crkve na Gorici.

- Ne volim gužvu, to je za mlade, tamo ne čujem dobro, a i propustim samu utakmicu. Gledao sam sve, nema nerviranja, dok stariji sin Miran ne može odgledati niti jednu. Zove me Zlatko, naravno, jučer se baš javio, pita kako sam. Prije pet-šest dana sam se vratio iz toplica, imao sam problema, skoro sam umro. Ali srećom su brzo intervenirali, prvo u bolnicu u Split, a onda poslije na rehabilitaciju u toplice. Da ti pravo kažem, ne sjećam se ni kako sam stigao u Split ni tih nekoliko dana. Ali hvala Bogu, sad je sve pod kontrolom. U toplicama sam bio u apartmanu, Zlatko je nazvao prijatelje, sredio sve - kaže nam Ivan Dalić dok provodi svoj ritual u dvorištu.

Čita, naime, sve novine, donose mu ih kćer Mladenka i Miran. Donosili su tisak i kad je bio u bolnici, pročita sve od korica do korica. I zanimljivost – Zlatko je došao kao iznenađenje, preko deset godina je razlika između njega i brata. Dobro da je tako...

- Kao još dječak Zlatko je počeo mali nogomet u momčadi Čulin Mlin, koji je tada bio najjača momčad, prije poznatog Seljaka iz Livna. Ulazio je s klupe kao 13-godišnjak, a kasnije je otišao u Troglav, gdje je znao nekoliko puta proći s jedna strane terena na drugu i zabiti gol. Onda u Hajduk pa dalje... - prepričava šurjak Ivana Dalića.

Ivica naime često svrati do sestre i njenog muža, nazdravi se pobjedama i provjeri "zdravstveni bilten".

Kao i svi u Livnu, utakmicu na iglama čeka Ćipi Draško, legenda ne samo ovdašnjeg nogometa, koji je također pratio Zlatkov nogometni put.

- Ma on ti je na čisto poštenje dobro prošao u životu. Takav je bio i kao dječak, i kasnije kad je odrastao, pravi kršćanin. Tako je i danas, dobro je rekao momcima – što ću vam govoriti kako igrati, to znate bolje od mene. Vi se dogovorite, pošteno i odgovorno, tko može igrati, zbog ozljeda, i dati maksimum. To je to, on je od momčadi napravio klapu, nešto slično kao i Ćiro '98. Uostalom, na njega je kao trenera puno utjecao upravo Blažević - smatra Ćipi, koji se pak pomalo pribojava francuske ekipe.

O poštenju Zlatka Dalića sve zna i Zdravko Barač, vlasnik prostora gdje je Zlatko Dalić, prije negoli je ozbiljno krenuo u trenerske vode, držao videoteku.

- To je bilo prije interneta pa mu je posao išao, ali bitno je da je Zlatko prvenstveno dobar čovjek - nije od puno riječi Zdravko, u čijem kafiću (i oko njega) se organizira "domaća" fešta i gledanje utakmice. Došli su mnogi, i znani i neznani, i svi su bili dobrodošli kao u svoju kuću.

O važnosti ove utakmice govori i to da je na jutarnjoj misi u crkvi Svih Svetih u središtu Livna i fratar rekao narodu da navija!