"Ljudima je to smiješno, ali mi smo se zaljubili na hodočašću"

Ljudima je smiješno kad čuju da smo se upoznali na hodočašću, ali svako hodočašće ima i turistički dio pa se ljudi imaju kada družiti. Papa Ivan Pavao II. vodio je 20. 8. 1989. Svjetski dan mladih u Santiagu de Compostela, hodočasničkom mjestu u Španjolskoj koje je zadnjih godina veoma došlo u modu. Naravno, mi smo išli autobusom, tko će hodati 800 kilometara. Prva naša zajednička slika snimljena je na Monte do Gozo, Brdu radosti, odakle hodočasnici vide prvi put tornjeve katedrale. Bila je to ljubav na prvi i jedini pogled. Kad smo se vratili iz Španjolske nastavili smo se družiti, ali malo smo bili sramežljivi pa je trebalo vremena da počnemo hodati – prepričava Boris Beck (51) iz Zagreba trenutak kad je upoznao svoju odabranicu.

Složno kažu da nemaju pojma što ih je privuklo jedno drugome. Jednostavno su "kliknuli".

- Dosta je potrajalo da se vjenčamo – vjenčali smo se tek nakon rata. Možda je tome pridonijela i opća nesigurnost, i to što sam u dva navrata bio mobiliziran u vojsku. Moja draga me hrabro vozila noću na uzbunu i još se hrabrije vraćala sama s fronte, kroz šume i mrkli mrak. Nismo imali šator i 500 uzvanika – prisjeća se Boris dodajući da je vjenčanje bilo onakvo kakvim su planirali te da iz današnje perspektive ništa ne bi mijenjao.

U bračnoj idili su uživali oko godinu i pol, a tada su počela stizati djeca.

'Djeca mijenjaju brak i odnose, ali na bolje'

- Prvi je sin, Mihovil, a nakon još godinu i pol kći, Tamara. Time smo ispunili hrvatski malograđanski ideal, sin, kći i kućni ljubimac. Ljubimca nismo nabavili, ali smo, uz dosta podrugljivih primjedbi okoline, dobili još dvije kćeri, Klaru i Martu – nastavio je Boris objašnjavajući da djeca mijenjaju brak i odnose supružnika, ali na bolje.

- Nije više bilo izlazaka u kino i dugih buđenja nedjeljom. Morali smo naučiti kako se brinuti za malene i nabaviti milijun stvari koje su im potrebne. Mladi parovi možda po cijele dane gledaju jedno drugo, ali sada 0-24 gledaju djecu – kazao je kroz smijeh.

U braku se partneri nadopunjuju, a svatko bira one poslove u kojima se dobro osjeća ili ih radi bolje od partnera.

'Mnogi su izgubljeni jer misle da stalno moraju biti sretni'

- Ja sam ministar za vanjske poslove, odlazim na roditeljske sastanke i doktorima, a supruga se brine da svi budemo čisti, cijepljeni, opranih zuba i na broju. Ja sam nesposoban bilo što organizirati ili zapamtiti neku obavezu, ali zadnjih godina sve nabavljam i kuham – kazao je iskreno i s velikom dozom samokritike.

Brak mu je važan, veli, jer ne zna kako bi drugačije ostvarili svoju ljubav bez koje ne bi mogli živjeti. Kao i u svakom odnosu, ima svađa, ali važno je da se nakon toga pomire i nastave zajednički dalje. Vjeruje da su mnogi danas izgubljeni zbog pritiska da stalno moraju biti sretni, mladi i lijepi, a to je nemoguće održati.

-  Ljudi mogu biti sretni jedino ako imaju cilj u životu. A kako odnos sa suprugom vidim za 20 – 30 godina?  Bit ćemo u mirovini, pisat ću mailove s povećalom i gunđati jer mi je žena zametnula zubalo. Naša djeca će biti velika i samostalna i dovodit će nam unučad na čuvanje, a mi ćemo ih razmaziti i kupovati im bombone – zaključio je za kraj.