Lino Červar

Malo ljudi zna da sam u ranom djetinjstvu bio vrlo povučen i samozatajan, a do pete godine gotovo da i nisam govorio, rekao je Lino Červar i dodao:

- Ne znam zašto, ali jednostavno nisam imao potrebu za pričanjem. Stvarno sam rijetko ‘pustio glas’. Ne znam koliko je to mojim roditeljima bilo čudno, no nisu me forsirali. A ja sam uporno šutio.

Bivši izbornik hrvatskih rukometaša progovorio je od straha kad se izgubio u vinogradu.

- Tada kao da je nešto ‘puklo’ u meni i više se ne gasim. Od onda mi prigovaraju da previše pričam, da ne znam stati. Pa moram nadoknaditi te prve godine nepričanja - kaže Lino.

Zlatko Kranjčar

Gotovo do prvog razreda sam cicao palac, zato me i zovu Cico.

Borna Ćorić

Kad dođem na neki turnir, ako prvi dan npr. pojedem krafnu i sendvič, popijem kavu i poslije pobijedim, onda to ponavljam do kraja turnira.

Davor Puklavec/PIXSELL

Jadranka Kosor

Beskonačno mnogo puta sam pogledala filmove ‘Zameo ih vjetar’, ‘Lovac na jelene’ i ‘Neki to vole vruće’. Genijalni su. Najčešće u njima uživam sama. Uz to, ne volim jesti čokoladu, a obožavam plesati na Shakirine pjesme dok glancam podove!

Boris Miletić

Gradonačelnik Pule već svira harmoniku i klavir, a jako bi želio naučiti svirati saksofon i violinu. To mu nisu jedine, dosad neostvarene želje.

- Želim doktorirati i potom predavati na sveučilištu - kaže Boris Miletić.

Branko Vukšić

Nazvao sam Zrinka Tutića i predložio mu kako od Tatjane Matejaš napraviti posljednju YU zvijezdu tako da je Tajči moj medijski projekt, rekao je Vukšić i dodao kako je na tom projektu radio nekoliko mjeseci, a 1993. godine bio je direktor projekta Miss Hrvatska. Te godine pobijedila je Fani Čapalija.

Patrik Macek/PIXSELL

Dragutin Lesar

Kad netko od suradnika ili članova obitelji pogriješi, jako se brzo odljutim. No kad sam sebi napravim glupost, onda ta ljutnja na samoga sebe traje puno dulje, a najčešće se kažnjavam fizičkim radom. Da ne idem u detalje, zbog najobičnije gluposti sam se ozlijedio i jako sam se naljutio na sebe zbog toga.

Petar Baranović

Postoji jedno mjesto na koje odem kad mi je teško, kad trebam sabrati misli, kad moram donijeti odluku i želim biti sam. To se mjesto, naravno, nalazi uz more, na zidinama Tvrđave sv. Nikole u Šibeniku. Sjednem na jedan topovski otvor te gledam pučinu i otoke. Tu se saberem. Dođe mi kao resetiranje.

Preporučeni članci