Leukemije, tumori kostiju i glave za njih su bili životni izazovi koje moraju svladati. Bili su svjesni svog stanja, ali nisu klonuli. Pokazali su da su jači od bolesti
DOBILI SU BITKU
Mali heroji: S osmijehom su se suočili s crnim dijagnozama
Zaprešićanka Antonia Pralas (8) imala je samo pet godina kad je u vrtiću dobila prvi epileptični napadaj. Nakon dvotjednog boravka i pretraga u bolnici njezina je mama Slađana (34) u ruke uzela nalaz magnetne rezonancije.
POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:
Pokretanje videa...
02:18
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:01
- Mama, vaša djevojčica ima tumor na mozgu koji je izazvao epileptični napadaj. Moramo je hitno operirati - kazali su Slađani liječnici KBC-a Zagreb dodavši da prije toga moraju ustanoviti je li tvorba zloćudna ili ne.
- Kao da epilepsija nije bila dovoljan šok. Pogodio nas je još jedan težak udarac - tumor. Ta mi je riječ danima odzvanjala u ušima, a onda je biopsija pokazala da je kvržica koju moja curica ima na mozgu benigna - prisjeća se Slađana najtežih dana u svom životu. Pred Antonijom je skrivala suze, dok ju je ona hrabrila svojim iskrenim osmijehom.
- Mama, riješit ćemo to što imam i idemo dalje - uvijek je pozitivna bila Antonia. U razmaku od tri mjeseca prošla je dvije teške operacije i baš kako je i na početku svega govorila, iz svega je izašla kao pobjednica. U bolnici je i sama bila doktorica. Imala je svu medicinsku aparaturu i liječila je bebe kojima je trebalo odstraniti kvržice na mozgu, baš kao i njoj. Danas je vesela učenica drugog razreda. Sreću da ima benigni tumor kao Antonia, nažalost nije imao njezin vršnjak Dante Benzon (8), koji također živi u Zaprešiću. U dobi od četiri godine počeo se žaliti na bol u desnom donjem dijelu glave. Roditelji su napipali kvržicu koja je u svega nekoliko dana od veličine graška narasla do veličine oraha.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:28
Sumnjamo na nešto opasno, a prema svemu sudeći Dante ima eozinofilni granulom, maligni tumor, koji u njegovu slučaju napada kosti, rekli su mami Maji (38) i tati Zoranu (38) liječnici Klinike za dječje bolesti u Zagrebu.
- Tumor je nasjeo na mozak pa je Dante već drugi dan po dijagnozi, baš na moj rođendan, bio u operacijskoj sali. Bili su to najdulji sati u našim životima - prisjeća se Maja.
Danteu su liječnici morali odstraniti i dio lubanje, sve do mozga. Prošao je šest kemoterapija, a nakon devet mjeseci koliko je primao lijekove nalazi su pokazali da je zdrav. Obitelj je nakratko odahnula, no za dva mjeseca uslijedio je novi udarac. Dante je imao jake bolove u leđima, a nalazi su pokazali da mu je tumor u potpunosti ‘‘pojeo’’ peti kralježak, prešao na šesti i napravio iskrivljenje kralježnice sve do devetoga kralješka.
- Krenuli smo od početka, ali ne operacijom već samo kemoterapijama koje su trebale uništiti novonastali tumor. Nakon godinu dana borbe i toga smo se riješili i Dante je danas potpuno zdrav dječak - sretno će Maja.
- Mama i tata su mi rekli da imam tumor. Bilo me strah, ali sam bio hrabar. Sve je završilo onako kako sam htio i sad sam dobro. Možda i malo pametniji nego prije - sa smiješkom govori Dante. Bavi se tenisom, atletikom, a želi igrati i golf.
- Poslije kiše uvijek dolazi sunce , vjerujte u to - optimistično će Sebastijan Grmovšek (12) iz Zagreba, dječak koji je prije tri godine obolio od leukemije.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:47
Bez velikih naznaka život članova njegove obitelji u potpunosti se promijenio u nepuna dva tjedna. U trenutku kad su mu u bolesničkoj sobi Klaićeve bolnice u Zagrebu roditelji pokušavali objasniti što se događa, svi su plakali. I Sebastijan, i mama Jelena (30), i tata Tomislav (30). Bio je to prvi i zadnji put da su roditelji plakali pred svojim herojem lavovskog srca. Već drugi dan Sebastijan je počeo primati kemoterapiju. A onda je stigao kobni treći protokol liječenja. Kemoterapije su mu paralizirale donji dio tijela, a liječnici su prognozirali da najmanje 2-3 godine neće stati na noge. Tata ga je svaki dan nosio na rukama, a Sebastijan cijelo vrijeme nije skidao osmijeh s lica govoreći roditeljima da će sve biti u redu. Iako mu je prijetilo i toksično zatajenje jetre i oštećenje pojedinih organa, oporavio se i, još nepokretan, pušten je iz bolnice na staru godinu 2015. Nedugo nakon toga kod kuće je navukao svoj kimono za taekwondo, koji je prije bolesti trenirao, i pobjedničkim gardom svima poslao poruku da je jači od svih nedaća.
Leukemiju je, baš kao i on, imala Zagrepčanka Dora Barković (11). Bila je potpuno zdrava, bavila se sportom, išla je u vrtić. U dobi od četiri godine suočila se s teškom bolešću zbog koje joj liječnici nisu davali puno šanse.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:06
- Mama, nemoj biti tužna. Ja nisam sva svoja i bolje da sam u bolnici, ovdje će mi pomoći - rekla je Dora mami kad su je hospitalizirali.
U bolnici su je svi zvali čudom. Izuzetno pozitivna i vedra djevojčica bila je omiljena među svim pacijentima. Ohrabrivala je druge i širila onkologijom svoju pozitivnu energiju. Deset mjeseci je bila u bolnici, a dva mjeseca od otpusta na kućno liječenje krenula je planinariti. Četiri godine od dijagnoze njezini su nalazi konačno bili potpuno uredni, a sreći njene obitelji tad nije bilo kraja.
Stekao prijatelje za cijeli život
Dante je, kaže, u bolnici stekao jako puno prijatelja. Roditelji pred njim nikad nisu zaplakali iako im je bilo neopisivo teško..
Najsretniji kad se vratio u školu
Tijekom bolesti Sebastijanu je najteže bilo što ne ide u školu. Sad kad se konačno vratio, ni ne pomišlja izostajati s nastave...
Pleše, svira gitaru, izviđačica je
Neumorna Dora uveseljavala je svu djecu u bolnici. Puna je pozitivne energije, voli učiti engleski jezik, planinariti i putovati...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
