Mali Tomica će na otoku sreće graditi male kule od pijeska...

Graditi kule u pijesku, skupljati oblutke, razmišljati o zaštiti činčila i rakuna ili preslagivati u glavi Sabor i razmišljati gdje li je, dovraga, pogriješio?

Sve su se te mogućnosti rojile u glavi Tomislava Karamarka nakon što je shvatio da se ljubav članova predsjedništva prema njemu nakon ostavke - rastopila. Za koju će se opciju odlučiti?

Nekoć je znao otići u rodno selo svojega oca, gdje ga je čekao tužni tovar željan njegova elegičnog pogleda.

“Ja bih ti bio odaniji od Vase, Hase, Zlatka, Domagoja, Josipe, Plenkija...”, čuo je u glavi glas nježne, vjerne životinje. Nitko, naime, nikad nije čuo da je glupi magarac nekoga izdao, a svijet pametnih ljudi vrvi od izdaje.

“Odaniji od Plenkija?”, pomislio je dok mu je u glavi bubnjalo neispunjeno obećanje o digitalizaciji.

Onda je začuo novi glas: “Da, Plenki je bio odan Jaci sve do zadnjeg trenutka, kad je postalo jasno da je izgubila. Tomo Ivić je, pak, Jaci rekao kad je čuo da je izgubila: ‘Odoh ja do WC-a’, i više se nikad nije vratio”.

Tomu je ta misao uzrujala. Onda je donio odluku da će ljeto provesti na plaži razmišljajući o odgonetki zagonetke. Jasno mu je kako je pao pod Tuđmanom, otprilike mu je jasno i kako je pao pod Mesićem, ali mu nije jasno kako je pao - pod samim sobom!?

Pad je preteško pitanje, zaključio je na kraju, pa odlučio da će ili vježbati kraul ili otići na kavu s Jadrankom. Ona zna kako se provode ljeta nakon pada.

“Imamo nešto zajedničko, oboje smo pali zbog - mene! Sjajno, zašto mi to nije ranije palo na pamet? Halo, Jaco...