Mama mi javlja: Ne zaj...avaj se više po New Yorku bez maske!

I think honestly this will be done in a week, nadodala je djevojka ispred mene na razlomljenom engleskom s niti malo stidljivim istočnoeuropskim naglaskom, čekajući u redu s kolicima prepunim namirnica kao da u najmanju ruku ima walk in hladnjak. Ne znam jeli pokušala uvjeriti mene ili pak sebe, dok je sumanuto brojala konzerve graha. Pretpostavljam kako će u njezinom domu biti ovih dana kataklizmički vjetrovito, a slavnog toalet papira bi moglo nedostajati. 

Druga je nadodala isto tako na polomljenom engleskom da je riječ samo o gripi i da nikako ne razumije svu tu masovnu histeriju po društvenim mrežama i medijima. 

Obje su napustile dućan s po tri vrećice u svakoj ruci i paketom toalet papira pod rukom. 

POGLEDAJTE VIDEO IZ NEW YORKA

Koliko god nastojimo biti pozitivni i mirni ovih dana i govoriti bilo na glas, bilo putem društvenih mreža kako će sve biti ok, uistinu, naši potezi govore suprotno kao i strahoviti mir koji sve više šeta ulicama New Yorka i okolnih mjesta. Druga krajnost su pak oni koji cjelokupnu situaciju doživljavaju kao apstraktnu umjetnost. Ono, umjetnost je ali nije kao Van Gogh ili Monet. Isto tako i s ovim primjernom korone za koju tvrde da je opasna, ali nije baš opasna kao kuga ili Sars. 

Samoprozvani liječnici i kustosi, učiniti svima uslugu i molim vas zakinite nas za vaše (ne)cijenjeno mišljenje i statističke procjene, jer neovisno o tome što vi mislili, ljudi i dalje obolijevaju i umiru. Najbolje bi vam bilo, kako je moja mater rekla, da spečete palačinaka i zaključate kuću i nikoga ne puštate ovih dana, pa ni kumu Jelu, koja šeta po selu noseći na “kike robe” tetku Kugu. 

Pravo pitanje je koje mi se ovih dana nameće, dok nastojim biti u karanteni no ne niti upola zabavnoj kao onoj o kojoj Jelena Rozga pjeva dok samo u parfemu spava je zašto je teško prihvatiti stvarno činjenično stanje i pridržavati se danih uputa i savjeta? 

Ako želite ukratko, onda je odgovor jer smo glupi.

Ako želite na dugo, odgovor je jednako kratak i u Hrvatskoj i u Americi - jer smo glupi aka stupid

O Hrvatskoj i ponašanju pojedinaca koji  se i dalje spontano okupljaju na kavama, obiteljskim dvorišnim druženjima na otvorenom pod izlikom ma neće nas, nema stvarno smisla pisati jer mi smo uvijek bili prgava nacija, no sve mi se više čini da su predstavnici američke vlasti, točnije Donald Trump negdje iz redova onih koji misle da su Bogom dani, ili ne daj većeg zla, Mesije kojima niti ovaj, kako je nazvao “kineski virus” ne može nauditi. 

Pa što što je rekao da je kineski virus, pa došao je iz Kine, zar ne?

Nakon što su fugne skoro izribane četkicom za zube (odlučili smo taj zadatak ostaviti za tamo negdje pred Uskrs kako bi tko Hrvatskim tradicijskim običajima svaki kutak bio uglancan), a kako bi zadržali zdrav razum, moja newyorška imigrantska sestra iz istog sela imena Lorana i ja odlučili smo se na svoje oči uvjeriti kako izgleda Manhattan u vremenu korone. 

Znam, mnogi će reći, da što sada ja tu pametujem, a jednako kršim pravila karantene.

Nemam dogovor na to! Ali zato ima moja mama koja mi je rekla nakon što je ugledala video na 24sata, da se prestanem zaje… po New Yorku bez maske. 

Primljeno na znanje!

Naoružani maskama zaputili smo se na poput dva odbjegla kriminalca iz karantene na podzemnu željeznicu u kojoj je inače vjerojatnost da sjednete jednaka onoj dobitku na lutriji u vremenu New Yorškog rush houra, međutim toga dana promet je znatno opao, a vagoni su ostali poluprazni. Tek nekoliko avanturista, uključujući i nas, odlučilo je tko zna kojim poslom ukrcati se na vlak zvani čežnja. 

Nije me bilo strah, ali nije mi bilo niti svejedno što se očitovalo na broj udaha i izdaha koji se nesvjesno smanjivao. Um se počeo opako igrati, a cjelokupna vožnja trajala je otprilike kao kada gledaš doktora Živaga, pa u pola filma, dok se on još vozi u vagonu malo odrijemaš, ponovno nakon pola sata progledaš i vidiš istu scenu. Dolazak na odredište, Herald Square bio je dug kao vožnja Transsibirskom željeznicom, a kako to biva u filmu, tako i u stvarnom životu, uvijek se nađe živopisnih likova koji bilo pojavom ili scenskim nastupom još jednom skrenu pažnju na fascinantnu temu pod nazivom ljudska glupost. 

Nisam mogao vjerovati da sam dočekao dan kada će mi usfaliti akrobati i mariachi koji znaju upasti u vlak i počastiti nas kratkim kulturno-umjetničkim nastupom. 

Taman kada pomislim da sam uistinu svašta vidio u New Yorku, iznova se iznenadim ljudskim kreaturama koje tumaraju gradskim ulicama. Mladić u svojim tridesetim godina uletio je poput tasmanijske nemani u vagon te nas osuđivački ošacovao od glave do pete i uz 3 tisuće bakterija koje su se nakotile na njegovoj, nazovimo ju opravi sjeo nasuprot nas. 

- Evidentno, nepoznavatelj higijenskih manira, lijepo se nakašljao u lakat te nakon toga krenuo s monologom koji je uz nedostatak higijene posvjedočio i nedostatku manira. 

- Sve su to krivi j… Kinezi. Jedu šišmiše, zmije i mačke. Brate kakav korona, svi su pi...de. Pa onda red mother fucker i ostali krasnoslovnih engleskih inačica psovki. 

- Nikad više neću naručivati kinesku hranu - nastavio je te zaključio kako je istina što Trump govori i naziva koronu kineskim virusom. 
Nakon petominutnog monologa i scenskog nastupa popraćenog neizostavnim gestikulacijam, atmosfera postala još neugodnija kada smo shvatili da do nas sijedi djevojka, azijatkinja. Neugodan muk prekinuo je glas spikera najavivši sljedeću stanicu na kojoj se osebujni čovjek zvani Šljam iskrcao. 

Ostati u šoku nakon takvih izjava bilo je teško, jer smo netom prije toga svjedočili sličnim izjavama predsjednika Trumpa, tako da ovom primjeru više nego vidljivije da je vidjela žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu te pociknula Make America Great Again.

Čudo nas je dočekalo na 34. Ulici, ali ne ono božićno, već pomalo sablasno. Gradskih trubadura više nema, a s njima je nestala i sva glazba koje se nekada prožimala kroz žamor užurbanih žitelja New Yorka koji su hektično nastojali uhvatiti vlak i ugurati se, iako katkada je bilo fizički nemoguće, ali ako mogu sardine u konzervi, nema razloga da se i Newyorčani ne uguraju i dašću jedni drugima za vratom ukoliko to znači brži dolazak na odredište.

 Ah, bila su to vremena znana od nedavno kao time BC aka Before Corona!

Danas slike znatno drugačija, a vagoni gotovo prazni.

Po izlasku iz podzemne izostao je miris Halal hrane i štandova. Herald trgom si mogao nesmetano proći bez prepoznatljive turističke gužve. Sve je stalo, a jedini promet zabilježen je  u prodavaonicama alkoholnih pića i na građevinskim radovima. 

Show must go on jer kapitalizam ne pita, bar ne građevince, i tu negdje leži apsurd nepripremljenosti New Yorka, a samim time i Amerike. Administracija tone kao i Wall Street dok je zavod za zapošljavanje zabilježio rekordan rast broja nezaposlenih u posljednje dvije godine. Predviđanja da će kroz desetak dana New York ostati bez medicinskih zaliha dok se broj oboljelih iz dana u dan povećava, nisu niti malo optimistična.

Kratak izlet pokazao je da je situacija ozbiljna, ali ne u tolikoj mjeri da grad ode u potpunu izolaciju, iako informacije kruže i o toj mogućnosti. 

Za mene osobno dolazak u Hrvatsku je odgođen do daljnjeg. Novac za kupljene karte je vraćen i ostavljen je za “crne dane” i toalet papir (pauza za ironiju). 

Na pitanje, jeli me strah korone, odgovaram samo da me je strah ljudske gluposti i posljedica koje bi mogle urušiti gospodarstvo, ali o tome kada dođe vrijeme. Za sada je plan takav da se što manje krećem po ulici, a više se družim s knjigama i online tečajevima, a ako zaškripi uvijek je tu  ista ona četkica za zube s početka priče i moje fugne u kupaoni. 

Bilježim se sa štovanjem iz New Yorka u vremenu korone.