'Među paketima je bio vibrator, a netko nam je ostavio zubalo'

Božena Novak (45) iz Velika Gorice oduvijek je željela raditi u pošti. Kaže da ju je privlačio osjećaj topline kojeg i danas njeguju djelatnici Hrvatskih pošta u odnosu s klijentima. Završila je srednju ekonomsku školu, no počela je kao pomoćni djelatnik u kuhinji Hrvatske pošte.

- Da se nudio posao spremačice, i to bih radila samo da završim u pošti. Počela sam 1997. u kuhinji, a zatim na šalteru za blagajnu i poštansko poslovanje. Danas radim na šalteru maloprodaje. Jako volim svoj posao i sretna sam što radim ono što sam htjela – započinje svoju priču Božena Novak, majka troje djece. Ima supruga, kćer staru 21 godinu te dvojicu sinova stare 16 i 11 godina. Radi u poslovnici u Jurišićevoj ulici u Zagrebu.

– Moj posao je predivan i zbog toga što kad zatvorim vrata, ostavljam ga na radnom mjestu i mogu neopterećeno ići doma. Doma se mogu posvetiti svojoj obitelji i biti majka – nastavlja ona dodajući kako radni dan započinje u 6.30 sati. Priprema se roba, šalteri, zadužuje se novac.

U sedam ujutro otvaraju se vrata i počinje službeno radno vrijeme ureda. Jutarnja smjena radi do 14 sati, a popodnevna smjena radi od 13.00 do 20.30. Ujutro su prvi korisnici uvijek umirovljenici i to stalne stranke.

– Iako se trudimo zaista prema svima biti ugodni i otvoreni, ta populacija nam je nekako prirasla srcu. Oni uvijek dolaze prvi jer smo im usput do placa, redoviti su platiše i uvijek prvo plaćaju račune, a neki od njih ovdje dođu i samo kako bi se izjadali na redovite probleme pa pričaju o mnogo toga – od bolova u kukovima, cijenama, penzijama... Ako imamo vremena, saslušamo ih. Nerijetko nam u znak zahvalnosti donesu čokoladu. Mlađe stranke su drugačije. Oni su u žurbi. Ima smiješnih situacija i kad nam dolaze turisti. Za engleski i njemački nije problem, no ako je neki drugi jezik, sporazumijevamo se rukama i nogama. No u konačnici uvijek imamo predodžbu što žele. To su uvijek neki suveniri ili razglednice – opisuje Božena dodajući kako u posljednje vrijeme, osobito za blagdane i tijekom ljetnih mjeseci, ljudi ipak više šalju čestitke i razglednice nego SMS-ove.

– To je bilo popularno jedno vrijeme, no SMS nije osoban niti nosi razinu topline koju to ima čestitka. Možda je danas i pomalo retro slati čestitke, no na godišnjoj razini ljudi u Hrvatskoj pošalju oko šest milijuna razglednica. Šalju puno i pakete, a ponekad i u te pakete ubace čestitku, tako da se nije izgubio taj osjećaj od nekih ranijih dana. Moj je dojam da sve češće šalju i pisma – nastavila je Božena.

Tijekom radnog staža radila je u različitim poslovnicama, od Autobusnog kolodvora u Zagrebu preko ureda u studentskom domu Stjepan Radić te poslovnice na Jarunu. Njezin posao uključuje cjeloživotno obrazovanje jer, tvrdi ona, Hrvatska pošta se trudi prilagoditi korisnicima i njihovim željama pa zato stalno proširuju asortiman usluga i proizvoda koje nude. Tako je bila na više seminara, edukacija i osposobljavanja radi kojih može na šalteru osim prodaje redovnih artikala ugovarati i police životnog osiguranja, tarife za mobitele ili bonove za autocestu.

– Zato jako dobro razumijem prodavačice u trgovinama kad mi na blagajni nude „još i ovaj proizvod“ ili „jeste li znali za našu akciju“. To isto radim i ja. Za neke od tih usluga dobijemo i dodatnu financijsku motivaciju. Navikli smo da nam 30 ljudi za redom kaže kako nisu zainteresirani, ali uvijek dođe onaj jedan kojem baš to što nudimo treba – kaže Božena dodajući i da njezin posao uključuje puno strpljivosti jer nisu svi klijenti uvijek jednako dobro raspoloženi.

Ima neugodnih, otresitih i loše raspoloženih ljudi, ali uvijek uspiju sve izgladiti na kraju.

– Imamo i situacije da nam na šalter dolaze vidno drogirani ili alkoholizirani klijenti. Tad pozovemo zaštitara, i klijenti se brzo smire pa uspijemo napraviti posao zbog kojeg su došli. Imali smo svakakvih situacija, a urnebes bude s izgubljenim stvarima jer zaista nađemo svašta. Jedanput smo našli zubalo. Vlasnik se brzo vratio po njega. Bilo mu je strašno neugodno i ispričavao se da mu je gebis novi i žulja ga, pa ga je zato skinuo i zaboravio. Često smo nalazili novac, knjige, razne dokumente. To sve prijavljujemo i najčešće se vlasnici vrate po svoje stvari. U drugim situacijama prepuštamo potragu policiji. Baš nedavno turistkinja iz Španjolske je ovdje zaboravila novčanik pun novca sa svim osobnim dokumentima. Obavijestili smo policiju, pa vjerujem da su je oni uspjeli pronaći i vratiti joj novac – priča Božena.

Pitanja novca su uvijek iznimno osjetljiva, pa zato na takvim radnim mjestima gdje se barata gotovinom rade provjereni i kvalitetni ljudi. Ukoliko, primjerice, na kraju smjene u blagajni ima viška ili manjka, radi se zapisnik i sve se prijavljuje. Nerijetko u slučaju manjka djelatnici nadoknađuju iznos iz vlastitog novčanika.

– Recimo, na kraju smjene ustanovite da vam fali novca. Nema druge nego posegnuti u torbu i platiti manjak, a onda tražiti po izvodima gdje niste bili dovoljno koncentrirani i zeznuli ste račun. Naši klijenti su svi pošteni i dobri ljudi, tako da kad ih nađemo i nazovemo, uvijek dođu i nadoknade štetu. Zato morate biti uvijek koncentrirani na iznos u lipu točan – kazala je.

Prisjetila se i kako su među paketima imali vibrator kojeg je klijent nekome slao.

– Bilo je smiješno, jer to ne očekujete među paketima. Obično ne znamo što se nalazi u kutijama, no ovaj je trebalo prepakirati pa smo zato vidjele sadržaj paketa. Još se i danas nasmijemo kad se sjetimo toga – nastavila je Božena kroz smijeh.

O iznosu plaće nije željela govoriti, ali dodala je da je riječ o prosječnim hrvatskim prihodima. Radi se svake druge subote, a najvažnije od svega je sačuvati mirnu glavu čak i u škakljivim situacijama.

– Ovdje imamo redomat, papirić koji uzmete pri ulasku i čekate da prozovemo vaš broj. Ima nervoznih ljudi koji uđu, uzmu papir i nakon vrlo kratkog čekanja krenu urlati i naprave scenu. Nedavno je bila gospođa koja je isto tako počela vikati da nikako ne dolazi na red a čeka već pola sata i da ništa ne radimo nego samo sjedimo. Pogledali smo njezin listić na kojem je vrlo jasno pisalo da je čekala ravno – šest minuta. Nikad ne ulazimo u rasprave niti svađe, ali takav stav vas zna dotaknuti – zaključila je Božena.