Meci im lete oko glava, ali oni i dalje rade i pomažu drugima

Meci im fijuču oko glava, vojnici, pobunjenici i teroristi su oko njih. Njihov bijes i strah osjećaju svi, bili sudionice bitke, civili ili stranci koji rade u zemlji koja se trese od ratnih pokliča.

Hrvatski radnici u mnogim su ratnim zonama diljem svijeta. Vozači kamiona probijali su se u konvojima kroz ratnu buktinju Iraka, radnici naftnih kompanija crpili su zadnje litre prije povlačenja iz Libije i Sirije, liječnici su pomagali siromašnima i bolesnima u kaosu Konga i drugdje, a plaćenici i zaštitari bore se na gotovo svima ratištima svijeta. Većinu radnika u ratne zone natjerala je zarada, ali neki riskiraju samo zbog želje da pomognu.

Liječnica Milja Đukanović (35) radila je u Kongu 2007. dok je tu zemlju tresao građanski rat. Otišla je u sklopu poznate organizacije Liječnici bez granica.

- Tata me je odgovarao od odlaska. Bilo ga je strah i mislio je da je glupo tek tako riskirati. Ali sada je ponosan na mene. Mami je s druge strane bilo drago jer sam ostvarila ono što sam željela i podržavala me - kaže Milja. Dodaje kako je već upisujući medicinu znala da želi raditi s Liječnicima bez granica.

- Upisala sam medicinu jer sam htjela pomagati ljudima, pogotovo u Africi. To mi je bila i osnovna motivacija za odlazak u ratni Kongo, ali i u ostale četiri misije u kojima sam bila u Africi. Naravno, ima tu i avanturizma - objašnjava. Plaća, kaže, teško može služiti kao motivacija.

- Plaća mi je bila 800 eura prvih godinu dana, a poslije se malo povisila. Slabo plaćaju. To je u neku ruku i dobro jer ljudi ne idu zaraditi, ali je loše zato što je poslije teško ostati raditi s njima i razvijati svoj privatni život sa strane. Vratiš se i nemaš posao u svojoj zemlji. Istina je da ti tamo ne diraš plaću jer imaš dnevnice. U Kongu nisam dirala plaću pa sam uštedjela, ali iz Kenije sam se vratila bez “kinte” jer je bilo mnogo toga za vidjeti i posjetiti pa sam imala na što i trošiti - otvoreno opisuje Milja. Rad u Africi, pogotovo u ratnoj zoni, može biti pravi šok za liječnike sa Zapada. U slučaju kada su stacionirani u bolnicama, još i imaju opremu, ali, bez bolnice, liječnici se sami snalaze.

- Ne bih rekla da su oni iz manje razvijenih zemalja istočne Europe više na cijeni. Za početak je važno da je liječnik radio negdje na terenu, recimo u Hitnoj pomoći, da oni prije nego što vas prihvate, vide da se možeš snaći - kaže dr. Đukanović. Rad u Africi za hrvatskog liječnika znači i susret s bolestima s kojima se mnogo rjeđe susreću.

- Borili smo se protiv epidemija ospica, dječje pothranjenosti, malarije, side... Tu je i rad sa silovanim ženama - objašnjava Milja.

>>> Više pročitajte u 24sataExpressu