Milanovića je sram što se Borut Pahor u pismu EU bori za BiH. Pa zašto on nije napisao svoje?

"Ja se moram sramotiti da ovakva pisma piše slovenski predsjednik, a ne hrvatski premijer", izjavio je jutros Zoran Milanović, komentirajući zahtjev Boruta Pahora da se i Bosni i Hercegovini, nakon Ukrajine i Moldavije, dodijeli status kandidata za članstvo u Europskoj uniji.

Ali ako se Milanović ne želi sramotiti, mogao je sam napisati svoje pismo. 

"Slovenski predsjednik piše pismo u kojemu traži da BiH odmah dobije, u iznenada otvorenoj situaciji, status kandidata. U toj jednoj temeljitoj maniri s nizom elemenata", kazao je Milanović.

Koji je i sam mogao napisati jednog takvo pismo. Kad je već vidio da ga Andrej Plenković neće napisati. "Slovenski presjednik na našu sramotu i tugu radi nešto što bi trebao naš premijer". Ili predsjednik. 

Ne koristi ovlasti

I dok je Milanović jutros optužio Plenkovića da "krši svoju ustavnu dužnost", jer odbija sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost oko BiH, on ipak ne koristi svoje ustavne ovlasti i poziciju da preuzme inicijativu prema Bruxellesu.

Osim što Bosnu i Hercegovinu koristi za vlastitu političku promociju.

Nema sumnje, Zoran Milanović bio je velikim dijelom u pravu. BiH zaslužuje status kandidata, kao i druge zemlje na Balkanu, jer se time cijela regija približava Europi i izvlači iz geopolitičkih utjecaja Rusije, Turske i drugih država, kao i iz ruku lokalnih autokrata, a pojačava se stabilnost i perspektiva razvoja u ovom dijelu Europe.

Također, Milanović je jutros pokazao da se ipak može zalagati za interese BiH i Hrvatske bez napada na Ukrajinu ili ucjenjivanja Finske.

Batina za Plenkovića

Ali nije odustao od toga da pitanje Bosne i Hercegovine iskoristi kao batinu za mlaćenje Plenkovića. Kao da mu je BiH važna samo kao još jedan povod za obračun s premijerom.

Umjesto da sam poduzme nešto. Primjerice, umjesto Pahora napiše pismo Bruxellesu.

Ipak, Milanović je na press konferenciji napravio jedan veliki korak za njega, možda čak i za Hrvatsku. Govoreći o davanju statusa EU kandidata Bosni i Hercegovini, izjavio je ovo: "Sad imamo priliku Bosni i Hercegovini dati palac gore, imamo vas priliku povući na svoju stranu, ne Rusiji".

Odustao od Rusije?

I to nakon što se proteklih mjeseci promovirao kao najbliži saveznik najvećem ruskom agentu u susjednoj državi i razbijaču BiH, Miloradu Dodiku. Uz Dodika, Milanović je stekao status ruskog saveznika na Balkanu, pokazujući veliko razumijevanje za rusku invaziju i optužujući Zapad i samu Ukrajinu da su sami izazvali Putinovu agresiju. 

A sada, tvrdi kako je bitno BiH povući na "svoju stranu", a ne Rusiji.

Veliki je to korak za Milanovića, a dolazi vjerojatno kao posljedica višemjesečnog pada rejtinga u anketama nakon što je kao jedan od rijetkih EU državnika stao uz Putina i Rusiju. A upravo je ruska agresija dovela do ekspresnog davanja statusa zemlje kandidata Ukrajini, kao i zahtjeva Finske i Švedske za ulazak u NATO savez.

Osim što se distancirao od ruskog interesa na Balkanu, Milanović je odustao - barem retorički - i od ucjenjivanja Finske ulaskom u NATO dok se ne riješi pitanje izbornog zakona u BiH. Valjda je ono ponižavajuće čekanje finske premijerke Sanne Marin na sastanak na Pantovčaku za Milanovića bila dovoljna kazna.

Laviranje i prijetnje

Predsjednik je opet pokazao da lavira u stavovima i politici, da reterira od nekih incijativa, kao i od prijetnji, kad naiđe na otpor ili negodovanje javnosti. Ili kad naprosto izgubi interes.

Ono što se, pak, nije promijenilo u Milanovićevu nastupu jest činjenica da se ponovno postavlja kao komentator i kritičar, pa i analitičar, umjesto kao državnik, političar i politički akter.

Komentira Pahorova pisma, umjesto da piše svoja.

Lako je govoriti

Neće pisati pisma Bruxellesu, kao što nije htio zvati glavnog tajnika NATO-a nakon pada drona u Zagrebu, neće lobirati. Samo će komentirati. Nekada i točno.

Ali time Milanović gubi kredibilitet i relevantnost. Vanjska politika predsjednikova je glavna ovlast, a on kao diplomat može u tome prosperirati, pa i konkurirati Plenkoviću. 

Ovako, prikuplja simpatije i podršku na kritikama i prozivkama, ostavljajući dojam da mu je stalo do određenih tema i rješenja, ali dalje od toga ne ide. Osim kad se inati i prkosi Plenkoviću, odbijajući sastanke i sjednice državnog vrha.

Možda Milanović misli da predsjednik Republike ne može ništa napraviti, već može samo govoriti. Ali sigurno može pisati pisma.

A ne samo Facebook statuse.