"Milijuni su mi uništili život": Ostao bez supruge, slobode...

Marko Marčinko (64) sredinom devedesetih imao je sve - novac, status, obitelj i Glumina banku koja je u kratkom vremenu stala uz bok pet najvećih banaka tog vremena u Hrvatskoj. I gotovo preko noći sve izgubio. I suprugu Milku, i banku, i status, i slobodu. 

Iako jedini među eksponiranim imenima nije ništa privatizirao, završio je u zatvoru, i to zbog kaznenog djela za koje i danas tvrdi da nije učinio. Nakon četiri i pol godine provedene u zatvorskim ćelijama Remetincu i Lipovici, Marčinko se nakon izlaska 2006. godine okrenuo sebi. I danas smatra da je bio žrtva političkog progona, no tijekom našeg razgovora preko usta nije želio prevaliti ni jedno ime glavnih aktera procesa koji je protiv njega pokrenut. 

O navodnom preuzimanju uloge petog ortaka danas više ne razmišlja, a bankarstvo ga više ne zanima. 

Robert Anić/PIXSELL

Glumina banka imala je najveću štednju

- Mudro je prisjetiti se izreke: ‘Nije sretan onaj koji puno ima, nego kojem malo treba’. I tu je tajna ljudskog balansa. Mi težimo ljubavi, ali velika je promocija materijalnih i statusnih vrijednosti. Pritom ljudi misle da tako mogu ostvariti svoje želje i put ka sreći. No iz mojeg je iskustva vidljivo da to nije baš tako. Mogu samo reći da sam sretniji sad, ovim načinom života, nego u periodu Glumina banke. Usrećivalo me to kreiranje i stvaranje, no to je sa sobom nosilo i velika opterećenja. Danas ne bih poželio imati život koji sam tada imao i tu vrstu angažmana. Iza tog uspjeha došao sam u situaciju da smo moja obitelj i ja egzistencijalno ugroženi, da mi supruga, opterećena svim tim događajima oko mene, izvrši samoubojstvo. I jednog takvog čovjeka, traumatiziranog takvim strašnim obiteljskim tragedijama, odvodi se pod jedan novi režim i završava u zatvoru. Izgubio sam suprugu, obitelj mi se srušila, sve oslonce, banku koja je bila moja kreacija i moje dijete, a na kraju i slobodu - počinje svoju priču Marčinko. 

Glumina banku stvorio je 1994. s osnovnim kapitalom od pet milijuna njemačkih maraka. Uz uhodan posao dvije štedionice, Glumina banka rasla je i razvijala se iz godine u godinu. Imala je milijardu i pol maraka aktive, najveću deviznu štednju i najviše inozemnih limita. 

Odlučio kreirati banku po svojoj mjeri i gledištima

- Temelji za banku u Hrvatskoj stvoreni su godinama ranije. Kako sam primarno radio financijske poslove, u polovici nekog razvoja sljedeći mi je korak, nakon štedionica, bila poslovna banka. No postojale su i alternative. Nuđeno mi je da povećam svoje udjele u Hrvatskoj gospodarskoj banci ili da krenem s vlastitim projektom od početka. I zato sam se odlučio kreirati banku po svojoj mjeri i po svojim gledištima. Nisam želio nasljeđivati nešto što je u oprečnosti s mojom osobnošću, stilom i načinom promišljanja - govori Marčinko i priznaje da mu nije padalo napamet što će mu donijeti ulazak u privatne bankarske vode. 

Za sebe će reći da je i tijekom odrastanja i života uspio ostati neopterećen formama. Njegov stil isključivao je sve što se u tadašnjem ozračju devedesetih smatralo prirodnim i normalnim ponašanjem. 

- Ni jednog političara nisam poznavao, politika me nije zanimala i nisam pripadao ni jednoj stranci. Imao sam otklon tražiti sebe u bilo kakvom ozračju koje obvezuje ili daje bilo kakvu potporu. Igrao sam svoju utakmicu, nisam tražio nikakve privilegije niti želio imati bilo kakvu obvezu koja nije u skladu s mojom osobnošću. Mi smo bili banka koja je predstavljala pet posto tržišta i bili smo u doticaju s velikim sustavima. Upoznao sam te viđene ljude, ali je moj život nastavio sličiti životu i prije Glumina banke. Živio sam u Čazmi, promjena navika mogla se svesti na banalnosti poput novog automobila koji su mi sugerirali suradnici - ističe Marčinko i dodaje kako banka nije bila produkt njegovih ambicija čiji su temelj materijalna bogatstva. 

Završio sam u stečaju, a onda su me zatvorili

A sve je krenulo nizbrdo kad je Glumina od Narodne banke zatražila pomoć u likvidnosti. 

- Zamolio sam ih da nam daju da koristimo obveznu rezervu. Kad to nisu ispoštovali, tražio sam kratkoročan kredit na 90 dana s 15 posto godišnje kamate i za taj kredit su mi uzeli 700 milijuna kuna najboljih plasmana. I tim su me činom napravili financijskim invalidom. HNB se pojavio kao vjerovnik i pokrenuo stečaj Glumine banke - smireno govori Marčinko i zagledan u daljinu nastavlja: 

- Tko je u to vrijeme bio zainteresiran da najuspješnija i nova privatna banka ne egzistira? I to banka koja je s klijentima razvila partnerski odnos, što je nužno u svijetu u kojem živimo. Ni danas mi nije jasno kako to da sam osuđen da državi moram vratiti 14 milijuna kuna, a kroz postupke suda i vještačenja dokazano je da nitko nije oštećen? Iako je ta završna transakcija jasno formulirana, to nema veze s bankom. Nije mi namjera prozivati institucije, ali kad vam u presudi piše: “Vrhovni sud Marčinku povećava kaznu s 4 na 7 godina” pritom obrazlažući da “...iako je u toj transakciji Glumina banka profitirala 4,5 milijuna kuna kroz kamatu, u konačnosti te kriminalne radnje je Glumina banka završila u stečaju”. U toj transakciji poduzeća čiji sam bio jedini vlasnik koristio se kredit koji je banci uredno vraćen i na koji je plaćena kamata od 4,5 milijuna kuna. Stečaj banke uopće nije bio predmet istrage i kako to da kad netko profitira, baš nakon toga završi u stečaju - pita se Marčinko. 

Osuđen je na četiri, a potom na sedam godina zatvora. Prve dvije godine proveo je u Remetincu i zatvorskoj bolnici jer su mu se, uslijed stresa, počeli javljati problemi s bubrezima. Iako je strahovao da će ga prebaciti u Lepoglavu, tračak nade pojavio se s rješenjem kojim ga prebacuju u Lipovicu. U trenucima njegove najveće životne i osobne krize, duhovnost i vjera su mu pomogli da prebrodi taj mučan i težak period. 

- Nikad ni u jednom trenutku nisam posumnjao ni u sebe ni u svoja djela. I javno sam govorio da sam nevin, a svi mi nosimo duhovni potencijal koji dolazi do izražaja u trenucima najdublje krize. Taj neki podsvjesni mir i duboka vjera pomogli su mi da preživim taj period koji je bio zahtjevan i sa stajališta fizičkog opstanka. U najvećoj sam mjeri uspio prebroditi sav taj negativan teret koji sam nosio. I sad, kad su ta iskustva iza mene, objektivno mogu promatrati, razumjeti i oprostiti sve što mi se događalo - govori Marčinko. 

Iako se zatvorskih dana ne voli prisjećati, otvoreno kaže da je najviše vremena provodio promišljajući o cijeloj toj situaciji, pokušavajući cijelo vrijeme dokazati da je nevin. 

- Nada da ću uspjeti u svojim inicijativama da dokažem svoju nevinost pomogla mi je da opstanem. Svoj potencijal sam sveo na minimum fizičkog preživljavanja. Bio sam poput profesionalnog nogometaša koji je zatvoren i izvan treninga. Svi su mi refleksi kopnili i sve sam potencijale sveo isključivo na puko preživljavanje. Tako sam egzistirao, a slamčice nade davala mi je i obitelj. I sreća da u Lipovici nisam izgubio samopouzdanje koje mi je nakon izlaska iz zatvora dalo dovoljno snage da mogu koračati dalje - kaže Marčinko. 

Uživa s unučićima, čita i bavi se astrologijom

Danas je umirovljenik koji vrijeme provodi baveći se s petero unučadi. Uživa, kaže, u njihovoj ljubavi i pažnji, no nađe vremena i za sebe. Pročita knjigu, pogleda film, sklad duha i tijela njeguje jogom, a bavi se i astrologijom. 

- Niti sam rođen da budem bankar niti mi treba neko stvaranje materijalnih dobara koja nikad, i kad sam ih imao, nisam uživao. I to mi je pomoglo da se mogu vratiti normalnom životu i naći smisao u nekim običnim situacijama. Oprostio sam svima i sebi, premda ne znam u čemu je grijeh - kaže Marčinko. 

Kako bi pokušati naći objašnjenje za sve što mu se događalo, posegnuo je i za astrologijom. Shvatio je, kaže, da je duboko u sebi njegovao želju za nekim jasnim poslom i izazovom te shvatio da je banka bila produkt nekih njegovih misli i slijeda ponašanja. 

- U trenucima kad je banka bila najjača i kad smo imali jasne i vrlo prihvatljive ponude za prodaju banke, zaista se dogodilo sve što je trebalo biti realizirano. Znao sam da odlazim. Istina da mi je u mislima bila prodaja banke, no određen mi je drugačiji put. Otišao sam ne svojom voljom u jedno novo iskušenje. Svi se mi pomalo mijenjamo, no i danas ne bih ništa mijenjao u odnosu na tog Marka koji je bio tako entuzijastičan za tu banku - iskren je Marčinko. 

Posvetio sam se sebi i živim skromno, ali duhovnije

Na pitanje je li sretan čovjek i kako na svoju prošlost gleda s vremenskim odmakom, tvrdi da više nikad ne bi poželio imati život koji je tada imao. 

- Mislim da sam sretan čovjek s bogatim iskustvom. I da razumijem ta iskustva i te amplitude koje su mi se u životu događale. Došao sam u životnu dob koja mi omogućuje da sve to realno prosuđujem. Više sam posvećen sebi, jer kad ste u uvjetima velikog biznisa i kad su vam prioriteti drugačiji, u većoj mjeri zanemarujete sebe i svoje hobije te vam trpi i duša i tijelo. Mnogi ljudi koji to nisu konzumirali kažu da bi bili sretniji da imaju više novca. No iako me usrećivala ta kreacija i stvaranje banke, to je sa sobom nosilo i velika opterećenja te danas ne bih poželio imati život koji sam tada imao i tu vrstu angažmana - zaključio je.