Miljenko Jergović: Kraj je epidemije, kaže Capak, pa možemo na izbore i na more

Svakoga svibnja, ubrzo nakon Prvoga maja, možda baš na godišnjicu Titove smrti, u Hrvatskoj se isto zbiva. U povodu izbora - raznih, koji se po tradiciji održe u proljeće ili ljeto - te u povodu turističke sezone, biva proglašen kraj epidemije. Lani, veliku je pobjedu narodu obznanio Andrej Plenković. Mrtvih je bilo više od sto. Mnogo, činilo nam se, veoma mnogo. Plenković tada je cijelu stvar predstavio kao rezultat vlastite političke mudrosti, i mudrosti svoje stranke, kao i odabranih, redom politički imenovanih i stranački angažiranih, stručnjaka za epidemiologiju i društvenu samozaštitu. Zatim je uslijedilo razdoblje mira. U vrlo toplo i sunčano zrelo proljeće, a onda i cijeloga ljeta, sve do druge polovice kolovoza, zaraženih gotovo da i nije bilo. Kao ni umrlih od covida-19. Održani su izbori, na kojima je narod, uz dragocjenu pomoć Crkve, pokazao da zna cijeniti plodove Plenkovićeva genija, kao i požrtvovnost, mudrost i posvemašnju stručnost njegovih suradnika u bijelim mantilima. A onda se krajem kolovoza i u rujnu situacija počela mijenjati. Nekim se čudom baš u vrijeme kada turistički radnici već padnu s nogu, kada sobarice izgube entuzijazam u mijenjanju plahti, a ljubazne činovnice u turističkim uredima krenu hvatati sezonske migrene i alergije, baš u to vrijeme broj zaraženih počeo je rasti. Zaškureni su prozori krajem kolovoza, kako to svakog augusta biva, trajekti su prorijedili promet, uveden je ograničeni režim na državnim granicama, republika se malo-pomalo vraćala izvansezonskim aktivnostima.

***
U listopadu, a pogotovu početkom i tokom studenog umiralo se punom parom. Umiralo se kao u vrijeme kuge. Ali Plenkovićev je genij pravilno procijenio da epidemije u državi ne može biti sve dok u punom kapacitetu ne bude održan Vukovarski memorijal. I zbilja, epidemiolozi procijenili su da se sve treba zatvoriti tek nekoliko dana nakon što je memorijal održan. Zahvaljujući nevjerojatnom širenju virusa, slabom funkcioniranju hrvatskoga zdravstvenog sustava, ali i slomu države u nabavci cjepiva - zahvaljujući čemu je Hrvatska, uz Bugarsku, najslabije procijepljena europska zemlja, od covida-19 kroz jesen se i zimu umiralo neusporedivo češće i više nego lani. Telegramov komentator Jasmin Klarić izračunao je da je nakon Plenkovićeve pobjede nad koronavirusom u Hrvatskoj umrlo sedamdeset i dva puta više ljudi nego dok koronavirus još nije bio pobijeđen.

***
Ali zbilja, početkom maja, oko Međunarodnog praznika rada i stotog rođendana velikog hrvatskog slikara Ede Murtića - za kojeg žalim što ovo nije doživio, jer bi epidemija bila tema još jedne genijalne grafičke mape tog hiperaktivnog čudotvorca, koji, za razliku od Plenkovića, nije bio genij iz zafrkancije, nego zaozbiljno - broj zaraženih pada, epidemijska krivulja silazi dovoljno blago da se niz nju mogu spustiti skijaši početnici, djeca i starci na svom posljednjem zimovanju. Problem je, međutim, samo u tome što je to spuštanje na dramatično višoj razini, na Himalajima smo, u odnosu na Sljeme na kojem smo bili lani.

***
Pobjedu ovaj put ne proglašava Plenković, nego primarijus Krunoslav Capak, hadezeov politički kadar na čelu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Capak pobjedu proglašava manirom vlaškovuličanske Pitije. Kostimiran u tralje delfske proročice izgovara on svoje: “Ibis redibis, nunquam peribis in bello.” Ili je, ipak, rekao: “Ibis redibis nunquam, peribis in bello.” Ujutru je, naime, rekao da je sve prošlo, treći val je za nama. Pobijedili smo. Navečer, rekao je da nismo pobijedili, da nas treći val još može zahvatiti repom. Uto se pojavila i njegova zamjenica - ona kikotava žena koja je prije samo nekoliko dana oštro napala mlade što se prijavljuju na cijepljenje, umjesto da prijavljuju svoje stare roditelje, djedove i bake - pa je prisnažila šefove iskaze. Prisnažila ih je tako da može biti jedno, a može biti i drugo. Epidemija je upravo pobijeđena, ali ipak nije. To vam je, je li tako, jasno?

***
Nevolja je velika kada se građani zateknu u prilici da zdravim razumom pobijaju stručnjake, recimo epidemiologe. Problem je tada dvojak: stručnjaci se pretvaraju u redikule, zajednica se vraća u vrijeme vračara i proročica, a građani se začas okliznu o zdrav razum i završe u teorijama zavjere. Ali zdrav razum, i precizno ponavljanje događaja, govore nam sljedeće: čim sunce zapekne i čim se zajednica nađe na zraku, virus prorijedi svoje aktivnosti. Istina, prorjeđuje ih na sve višoj razini: naime, u danu kada su Capak i njegova zamjenica proglašavali pobjedu koja još nije pobjeda, premda izgleda tako, a kako izgleda tako, možda i jest pobjeda, u Hrvatskoj umrlo je s covidom-19 trideset i šest ljudi. To bi u onom prvom valu, prije nego što je Plenković proglasio pobjedu, bila trećina ukupno umrlih. Trećina umrlih u dva i pol mjeseca!

***
Ljudi se navikavaju na svako zlo. Tako se, recimo, navikavaju i na inflaciju. Stariji među nama pamte početak osamdesetih, jugoslavenske premijere Milku Planinc i Branka Mikulića, i inflaciju koja je proždirala novce iz naših novčanika, i koja je, jednu za drugom, lako probijala sve psihološke granice. Političari su imali o tome svijest, i vrlo su se vješto poigravali ljudskim psihologijama. Upravo to se i danas zbiva. Samo što više nije riječ o inflaciji novca, nego o inflaciji smrti. I ne igraju se samo političari, nego se igraju liječnici. To je opasno, jer je na takvo što neotporan i zdrav razum.

***
Cijepite se kako znate i umijete. I možda se mimo Capaka, njegove zamjenice, Plenkovića i svih tih ljudi koji manipuliraju vašim razumom stvori imunizacijski zid zajednice pred virusom, prije nego što se virus dosjeti da zaobiđe zid, pa sve krene ispočetka. Taj zid je civilizacija. Cjepivo je jedina zaštita od capačkih proročanstava.