Haški sud, odnosno Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT) donijet će pravomoćnu presudu bivšim šefocima Službe državne sigurnosti Srbije, Jovici Stanišiću (72) i Franku Simatoviću (73) za počinjenje ratnih zločina 1990-ih. 

Stanišića i njegovu desnu ruku Simatovića sud je proglasio krivima za pomaganje i podržavanje kaznenih djela ubojstava kao kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti te kaznenih djela deportacije, prisilnog premještanja i progona muslimanskog i hrvatskog stanovništva kao zločina protiv čovječnosti koje su počinile srpske snage nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u travnju 1992. Za to su dobili svaki po 12 godina zatvora.

Pokretanje videa...

VIDEO

Franko Simatović Frenki i Jovica Stanišić | Video: 24sata/pixsell

Optužnica se odnosila na počinjenje zločina u još četiri općine u BiH, kao i u Hrvatskoj u razdoblju od 1991. do 1995., ali dvojac nije za njih osuđen u prvostupanjskom postupku.

- Kao pouzdani dužnosnici u srbijanskoj Službi državne sigurnosti Stanišić i Simatović organizirali su, obučavali, naoružali i financirali snage koje su provele etničko čišćenje. Naoružane i osnažene obukom i potporom Stanišića i Simatovića te su snage odmah bile učinkovite počinivši raširene zločine protiv nesrpskog stanovništva u SAO Krajini i srpskoj autonomnoj regiji istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu u Hrvatskoj - navelo je tužiteljstvo u žalbi na prvostupanjsku presudu. 

KONAČNA ODLUKA Zadnja presuda iz Haaga: Stanišić i Simatović prvo bili osuđeni na 12 godina, žalili se

Inače, suđenje protiv protiv Stanišića i Simatovića počeo je prije 20 godina, kada je haško tužiteljstvo dvojicu pripadnika režima srpskog predsjednika Slobodana Miloševića optužilo za ratne zločine na području bivše Jugoslavije početkom 90-ih u Hrvatskoj i BiH te su uhićeni u ožujku 2003. u Srbiji i ubrzo prebačeni u haški pritvor.

Obojica su bila optužena za ratne zločine i etničke progone u Hrvatskoj i BiH, a na prvostupanjskom suđenju pred ICTY-jem 2013. godine oslobođeni su krivnje jer su suci tada zaključili da nije dokazano ni njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu ni da su planirali i zapovjedili zločine koji su im stavljeni na teret, kao ni pomagali u njihovu izvođenju.

Tužiteljstvo je na tom prvom suđenju iznijelo, po sucima, nedovoljne dokaze da je postojala tijesna suradnja Stanišića i vođe pobunjenih Srba Milana Martića, koji nije skrivao namjeru progona Hrvata, te kontrola nad policijom SAO Krajine koja je 1991. i 1992. protjerala 80 do 100 tisuća Hrvata, a dio ubila.

Tužitelji su dokazivali da je Stanišić bio kanal komunikacija između bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i Martića.

Tužiteljstvo je tada neuspješno dokazivalo i optužbe za područje istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema gdje su snage policije, teritorijalne obrane i paravojne jedinice počinile niz zločina, a također su bile pod kontrolom Stanišića i Simatovića.

Žalbeno je vijeće 2015. prihvatilo žalbu tužiteljstva i poništilo prvostupanjsku presudu te je naložilo ponovno suđenje, koje je održano pred nasljednikom ICTY-ja, Rezidualnim mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT) i završilo je 2021. osuđujućom presudom od 12 godina zatvora.

No tko je zapravo dvojac koje je osmislio pokolje u Hrvatskoj? 

Stanišić i Simatović su povezani još od studentskih dana u Policijskoj akademiji. Zahvaljujući Stanišiću, Frenki Simatović je postao "broj dva" srbijanske tajne policije. Iako Hrvat, bio je jedan od Miloševićevih ljudi od povjerenja i posebnih zadataka u ratovima koji su se vodili na prostoru bivše Jugoslavije, od agresije na Hrvatsku, preko rata u BiH, pa do Kosova.

ČOVJEK BEZ LICA Tko je Hrvat koji je u ratu vodio najgori Miloševićev šljam: Za Škabrnju Frenki neće odgovarati

Bio je na čelu svih policijskih i paravojnih formacija, sastavljenih od iskusnih profesionalaca, ali i bitangi i kriminalaca puštenih iz zatvora u zamjenu za “patriotski angažman”, koji su činili najteže ratne zločine. Ti “psi rata” postrojavani su u raznim “Crvenim beretkama”, “Škorpionima”, Arkanovim “Tigrovima”, kosovskim “Šeširićima”, “Belim orlovima”, ili su ih zajedničkim imenom zvali, po njihovu zapovjedniku, “frenkijevcima”.

Franko Simatović rođen je 1954. godine u Beogradu, u obitelji Pere Simatovića, rođenog u Dubrovniku. Majka Neda potječe iz ugledne bjelovarske obitelji Winter. Dobio je ime po djedu, bjelovarskom odvjetniku i jednom od suradnika Josipa Broza Tita. Dugo godina je Miloševićev komandos Simatović, zbog posla koji je obavljao, bio naprosto “čovjek bez lica”, kojega su znali samo najbliži suradnici.

Jedna od legendi govori o tome da je Frenki Simatović došao u Knin s novinarskom legitimacijom beogradskog lista Ekspres politika na ime izvjesnog Dragana Simenića i da je tu, u Kninu, u srpsku povijest i legendu, s jedne strane, a u red ratnih zločinaca, s druge strane, uveo Dragana Vasiljkovića, poznatijeg kao Kapetan Dragan.

- Ja sam uspio prilično brzo da to sve ustrojim. Prilično brzo. U roku od tjedan dana vidjela se drastična promjena. Uspio sam nekolicinu najglasnijih kolovođa da izbacim ili uhitim. Tako da sam zaveo red prilično brzo - hvalio se Dragan u dokumentarcu Jedinica. Uspjeh kojim se on tada hvalio bilo je uvođenje reda u do tad razularenu "miliciju" SAO Krajine koja je samo nekoliko mjeseci ranije doživjela sramotan poraz na Plitvicama. U Hrvatskoj je to poznato pod nazivom Krvavi Uskrs, najviše po pogibiji Josipa Jovića, prve službene žrtve Domovinskog rata, ali pobunjena milicija je propisno potučena do nogu. Uhićeno je 29 pobunjenih Srba, a dvadesetak ih je ranjeno.

UZALUDNA PRESUDA Kako su Legijini 'očevi', Hrvat Frenki i Srbin Jovica, osmislili pokolje u Hrvatskoj i izvukli se

Takav krvavi poraz natjerao je Franka Simatovića Frenkija na osnivanje posebne jedinice pod nazivom Knindže i bolju obuku lokalnih paravojnih jedinica jer je bilo očito da JNA ne može voditi borbe za račun pobunjenih Srba i istovremeno se predstavljati međunarodnoj zajednici kao posljednji čuvari mira bivše Jugoslavije. Upravo tada je u okolicu Knina došao Kapetan Dragan.