Mjesečno šalje 50.000 poruka: 'Ja sam ovisan o SMS-ovima'

Doktore, molim vas, pomozite mojem sinu. Mjesečno pošalje čak 50.000 SMS-ova. U dugovima je i bez posla, a ja jednostavno ne znam što se događa u njegovoj glavi. Dajte mu recite da to prestane raditi.

Tim se riječima majka Zagrepčanina u srednjim 30-im godinama obratila docentu Anti Bagariću, pročelniku Zavoda za liječenje ovisnosti na Klinici za psihijatriju Vrapče u Zagrebu. Docent je na trenutak zastao, no ubrzo je shvatio da muškarac boluje od vrlo teške i ozbiljne ovisnosti, koje on sam, pa ni njegova obitelj, uopće nisu svjesni.

- Što je loše u tome da pišem prijateljima i poznanicima, da ih pitam kako su, što rade?! Oni se meni ionako ne javljaju, pa sam ja taj koji pokreće komunikaciju. Pa svi danas šaljemo poruke. Nikome ništa nažao time ne radim, niti ikoga napadam - pokušao je visokoobrazovani muškarac, s diplomom Pravnog fakulteta, opravdati svoju ovisnost.

Prijatelji su ga redom počeli izbjegavati, nisu mu odgovarali na poruke, a blokirali su i njegov broj. No nije on pisao samo prijateljima, odnosno redom svim ljudima čije je brojeve imao memorirane u svojemu mobitelu, nego je razne upite, pohvale, primjedbe i tome slično slao mnogim tvrtkama, agencijama, radiopostajama... Svima čijeg se broja mobitela mogao domoći. Ovisnost je u jednom trenutku dosegnula razinu od gotovo 50.000 SMS-ova mjesečno. 

Zapao je u dugove, blokirali mu račune

Poruke je slao danju i noću, u slobodno vrijeme i na radnome mjestu. Kako je pritom koristio službeni mobitel, račun je dosegnuo iznose od nekoliko tisuća kuna, koje on svojim primanjima nije mogao pokriti.

- Zapao je u dugove koji su narasli do nekoliko stotina tisuća kuna. Banke su mu blokirale račune, a ostao je i bez posla u jednoj državnoj firmi. Privatni život mu je također patio, pa je u jednom trenutku supruga, s kojom je bio u braku nekoliko godina, pokrenula brakorazvodnu parnicu - govori docent Bagarić o pacijentu. Sa sličnim se pacijentima u svojoj dugogodišnjoj psihijatrijskoj karijeri nije susreo, no pristupio mu je jednako kako pristupa i onim pacijentima koji su ovisni o alkoholu, drogama, kocki, videoigrama.

Pokušava se izliječiti 

- Ovisnost je ovisnost i za nju ne postoji lijek, odnosno tableta koju će oboljeli popiti i tako izliječiti svoju bolest. Kad sam postane svjestan da ima problem i kad zajedno kroz razgovor dođemo do onoga što ga motivira da nekontrolirano šalje SMS-ove, tad mu ja kao stručnjak mogu pomoći - pojašnjava Bagarić metode liječenja ovisnosti. Zagrepčanin se u Vrapču liječi zadnje tri godine, no liječenje nije prolazilo bez poteškoća. Jedno je vrijeme redovito dolazio na psihoterapiju, pa se onda mjesecima ne bi javljao liječniku.

Opet bi se vraćao i tako u krug. Često je odlazio s grupnih terapija govoreći da mora na toalet, no bilo je jasno da vani pogledava na mobitel i da šalje poruke. Ipak, u jednom je trenutku pristao da mu supruga kontrolira potrošnju na mobitelu i da ima uvid kome i koliko piše.

- Svojedobno je imao problema s alkoholom, pa je to prešlo u nekontrolirano igranje videoigara, a završio je na tekstualnim porukama - tvrdi Bagarić i dodaje da je pacijent problem imao nekoliko godina prije nego što je odlučio potražiti pomoć. Obitelj je odlučna u tome da mu pomogne i svjesna je da je ovisnost bolest. U jednu je ruku nje svjestan i sam pacijent, zna da to što radi nije dobro, ali je ovisnost jača od njega i sam je se, bez pomoći stručnjaka, ne može riješiti. 

Igrao je videoigrice i po 12 sati na dan

Stručnu su pomoć u Ambulanti za ovisnosti o kompjutorima, igrama i virtuali nedavno zatražili i roditelji mladića (19) iz Zagreba koji je po 12 sati na dan znao provoditi pred računalom igrajući videoigrice. Iako je iznadprosječno inteligentan i uz to odličan učenik, školske je obaveze toliko zapostavio da je dva puta morao ponavljati razred u zagrebačkoj XV. gimnaziji, znanoj kao MIOC.

- Nije shvaćao da je njegova igra prešla u patološku ovisnost. Agresivno je reagirao kad su mu roditelji pokušali prići i razgovarati s njim. Potpuno je izgubio kontrolu i razbijao stvari oko sebe kad su mu isključili internet - govori Luka Maršić, viši savjetnik za psihosocijalnu pomoć i rehabilitaciju u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu. Mladićeva je ovisnost trajala gotovo dvije godine prije nego što su se roditelji obratili stručnjacima. Iako je u početku odbijao bilo kakvu suradnju i pravdao se da je igranje igara danas sasvim normalno, napredak je bio vidljiv već nakon dva mjeseca grupne terapije.

- Kao i kod svake druge ovisnosti, on prolazi svoje apstinencijske krize, koje znaju trajati i 15-ak dana. Prestao je igrati i popravio je ocjene u školi. Vratio se sviranju klavira i sportskim aktivnostima. Iako je prvotno imao ideju kako želi profesionalno stvarati igre, od toga je potpuno odustao - napominje profesor Maršić.

Zbog ovisnosti izgubio stvarne prijatelje

Mladić je zbog svoje ovisnosti izgubio stvarne prijatelje stvarajući virtualna prijateljstva. Bio je potpuno smušen, neorganiziran i zapušten. Učio bi u autobusu na putu do škole ili tijekom odmora između školskih sati. Videoigre je igrao do kasno u noć i bio je kronično nenaspavan.

Profesori iz MIOC-a su primijetili da se s mladićem nešto događa, pokušali su mu pomoći, ali nisu uspjeli.

- To je ovisnost kao i svaka druga. Ne pomogne li se djetetu na vrijeme, ovisnost kasnije vrlo lako može prijeći u, primjerice, ovisnost o kocki, alkoholu ili nečem drugom - pojašnjava profesor Luka Maršić.

Bio je ovisan o seksu, alkoholu, drogi, cigaretama...

Da čovjek istodobno može biti ovisan o više stvari dokazuje i primjer Zagrepčanina (43) koji se liječi kod doktorice Ljiljane Škrinjarić, specijalistice psihijatrije, Doma zdravlja Centar u Zagrebu.

- Riječ je o pacijentu koji je ovisan o alkoholu, drogi, seksu, cigaretama, a povremeno i o kocki. Dulje dolazi na terapiju, a s ovisnošću se bori gotovo osam godina. Napredak u liječenju postoji, no treba mu još puno volje i upornosti da riješi probleme koje ima - napominje doktorica Škrinjarić.

Spomenuti muškarac svjestan je svojih postupaka, ponekad se i kaje, no ne može ih kontrolirati.

- Žena me je sinoć poslala u trgovinu. Sreo sam neke prijatelje, popili smo piće, a malo sam i ‘šmrknuo’. Tamo je bila neka ženska i, eto, otišao sam s njom, iako provod i nije bio bogzna što. Drugo jutro došao sam kući sa stvarima koje sam trebao donijeti iz trgovine, a žena je, naravno, poludjela - iskren je pacijent sa svojom liječnicom, no ne i sa suprugom.

- Pred suprugom skriva svoju ovisnost, stalno se pravda, traži izgovore i laže joj, no takvo je ponašanje u ovisnika normalno, to je njihov stil života. Riječ je o izuzetno inteligentnom i sposobnom čovjeku, no izrazito nesigurnom u samoga sebe - pojašnjava Škrinjarić.

Pacijenta je očajna supruga prijavila i na liječenje u Kliniku za psihijatriju KBC-a Sestre milosrdnice.

- Ne znam za koju me ovisnost prijavila kad sam ja ovisan o svemu - obratio se pacijent doktorici Škrinjarić. On bi na liječenje svaki put i otišao bojeći se da će izgubiti obitelj, no u tome nikad nije bio dovoljno ustrajan. A upravo je ustrajnost u liječenju, tvrde stručnjaci, ključna za njihovo izlječenje.