Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
1 komentara

'Moj san i neostvarena ambicija je da djeca dobiju novu bolnicu'

Godišnje napravimo 6000 operacija, kaže u intervjuu ravnatelj klinike u Klaićevoj Goran Roić, koji je pratio sve faze razvoja bolnice, pa ima znanje i iskustvo za osjetljiv period uoči preseljenja

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL
1 komentara

Prof. dr. sc. Goran Roić, dr. med. na čelu Klinike za dječje bolesti Zagreb je u drugome mandatu. Razgovarali smo o planovima za bolnicu, ali i osobnim planovima ovog uglednog radiologa.

Kad ste počeli raditi u Klaićevoj?

U Klaićevu sam došao 1993. i moj profesionalni, ali i privatni život vezan je uz ovu ustanovu. S profesionalnog aspekta, bio sam godinama na čelu Zavoda za radiologiju. Na natječaju 2007. preuzeo sam službu ravnatelja bolnice do pripajanja Vinogradskoj 2010. U KBC-u Sestre milosrdnice bio sam zamjenik ravnatelja, no projekt je propao zbog specifičnosti dječje bolnice koja nije mogla funkcionirati u okvirima jedne velike opće bolnice. Nakon dvije godine Klaićeva se izdvojila iz Vinogradske i postala klinička dječja bolnica, a ja sam se vratio na čelo Zavoda za dječju radiologiju. U privatnom smislu, ovdje sam upoznao suprugu. Ona je pedijatrica i u bolnici je radila do 2008., kad je otvorila privatnu polikliniku.

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Odlazak omiljenog dr. Zorana Bahtijarevića s čela Klaićeve glasno je odjeknuo u javnosti. Zašto ste se kandidirali za tu funkciju i kako ste se nosili s pritiskom zbog prethodnika?

Bolnica ima tijela, poput Upravnog i Stručnog vijeća. Bilo tko da je ravnatelj, nastavlja kontinuitet prethodnika, pa sam tako i ja nastavio kontinuitet svih stručnih i poslovnih aktivnosti bolnice nakon dr. Bahtijarevića. S njim u stručnom smislu izvrsno surađujem već godinama te vjerujem da će tako biti i u budućnosti. Što se moje odluke o prijavi na natječaj tiče, moram istaknuti da sam od dolaska u bolnicu pratio sve faze razvoja ove ustanove te sam osjetio potrebu da pridonesem i u ovom osjetljivom i važnom trenutku. Mislim da su to ljudi prepoznali i od travnja sam na ovoj novoj-staroj poziciji ravnatelja.

Bolnica je trenutačno u pripremama za preseljenje u Blato. U kojoj je fazi taj projekt i na koji se način to odražava na bolnicu?

Trenutačno je u pripremi izrada vrlo opsežne i zahtjevne projektne dokumentacije te se Ministarstvo zdravstva intenzivno bavi pripremama. Nemamo još konkretne rokove, a ministar je najavio da će početkom sljedeće godine započeti gradnja. U prvoj fazi ondje će smjestiti ginekologiju s rodilištem te dječju bolnicu u namjeri da se osigura cjelovita briga i kontinuitet zdravstvene skrbi za dijete od začeća do punoljetnosti, uz vrhunske stručnjake, medicinske uređaje i adekvatan prostor u potpunosti prilagođen svim potrebama dječje dobi.

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Kakav je prostor u kojem sad radite i kakve uređaje imate?

Trenutačno imamo na raspolaganju 16.700 četvornih metara, a za normalno funkcioniranje nam treba najmanje 50.000 kvadrata. Ovdje daljnje širenje više nije moguće u prostornom smislu, pa vjerujem da svi jedva čekamo novu bolnicu. Što se uređaja tiče, trenutačno smo u EU projektu za obnovu medicinskih uređaja i opreme. Cilj nam je pribaviti najmodernije aparate namijenjene djeci, pa tako s veseljem mogu najaviti da će nam u sljedećih šest mjeseci stići novi CT uređaj čija je vrijednost osam milijuna kuna. Taj dijagnostički uređaj ima iznimno nisko ionizirajuće zračenje i namijenjen je baš djeci, a trenutačno radimo na uređajima starije generacije koji se koriste i u odrasloj dobi.

U zdravstvu općenito vlada nedostatak medicinskog osoblja. Kako je u Klaićevoj?

Imamo popunjene kapacitete i nemamo problema s odlascima stručnih kadrova. Kad netko odluči raditi u dječjoj medicini, glavni motiv mu je ljubav. To je poziv, a ne posao, i upravo na tom entuzijazmu i predanosti naših djelatnika počiva ova bolnica. Kod nas nisu ništa bolji uvjeti nego u drugim bolnicama, pa ipak ljudi ostaju. Imamo 718 djelatnika i nema eventualno ugroženih pozicija zbog odlaska djelatnika.

Ljudi vas vole, u javnosti imate pozitivan imidž. Kako ste to postigli?

U našoj bolnici pacijent nije samo dijete, nego i djetetov roditelj ili rođak. Jako nam je važna komunikacija te ulažemo u kontinuiranu edukaciju djelatnika i stalno poboljšavanje njihovih komunikacijskih vještina. Najdraže mi je i osjećam veliki ponos kad od nekoga čujemo da je bio naš pacijent te da ima samo dobra iskustva i pohvale za liječnike, sestre i druge medicinske djelatnike. Često čujemo da je odnos naših djelatnika uzoran i tako bi svugdje trebalo biti. Naravno da smo otvoreni i za konstruktivne kritike te spremni mijenjati što god treba na bolje.

Koliko se zapravo radi u Klaićevoj?

Ovdje je kao košnica i radi se stalno. Za primjer, svake godine imamo oko 6000 operacija, milijun medicinskih postupaka, oko 250.000 specijalističko-konzilijarnih pregleda. Na svim odjelima radi se punim kapacitetima i pritom smo centar izvrsnosti u regiji. Osim iz Zagreba, dolaze nam teži slučajevi iz cijele zemlje, ali i iz susjednih zemalja. Naša dječja gastroenterologija, onkologija, neuropedijatrija, radiologija, psihotrauma, abdominalna kirurgija ili urologija su na svjetskom glasu i mnogi stručnjaci dolaze kako bi naučili od naših kolega. I naše kolege puno putuju te nam donose stečena stručna znanja.

Je li razina usluge ista kao u zapadnim društvima?

Apsolutno. Ispod standarda smo samo što se tiče skučenih prostornih kapaciteta. Što se tiče lijekova, medicinske usluge ili znanja naših specijalista, možemo stati uz bok najvećim svjetskim središtima.

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Prate li financije taj uspjeh?

Pitanje financija zapravo mi je najteži dio u ovom poslu. Mi kao bolnica imamo godišnji budžet koji nam odobrava HZZO. No gotovo svi naši zahvati i postupci su podcijenjeni. Hrvatska ima sustav obračuna koji ne prihvaća činjenicu da su potrebe u dječjem liječenju puno veće nego u liječenju odraslih zato što zahtijevaju više rada i uključenog osoblja. Tako, primjerice, operacija hernije, odnosno kile, za odraslog čovjeka HZZO stoji 4125 kuna. Nakon operacije će ga smjestiti na odjel gdje će na 10 pacijenata doći jedna medicinska sestra. No ako kilu operirate djetetu, za HZZO ta operacija stoji 3600 kuna, iako je kompliciranija i dulje traje te se koristi više sanitetskog materijala. I u konačnici, to dijete dolazi nakon operacije na odjel novorođenčadi, gdje trebaju najmanje tri medicinske sestre. Zbog toga sam u svojemu mandatu već četiri puta odlazio na razgovor u HZZO kako bismo promijenili taj obračun i nadam se da ćemo uskoro pronaći pravednije rješenje.

Bolnica prima i donacije?

Da, javljaju nam se pojedinci, tvrtke i udruge sa željom da pomognu najranjivijoj skupini - bolesnoj djeci. Pomažu nam u kupnji pojedinih uređaja, ali i u stvaranju ozračja vedrine. Kao što vidite, svi naši zidovi oslikani su veselim bojama, a namještaj je šaren i prilagođen najmlađima.

Što Vam je najljepši dio posla?

Kad vidim da smo uspješno riješili neku tešku zdravstvenu situaciju, kad nam stigne zahvala roditelja čijem smo djetetu spasili zdravlje i život.

Posljednjih dana priča se o liječniku koji je tražio mito. Jeste li se ikad susreli s takvom situacijom?

Ne, ni blizu. Medicina i mito su nespojivi tako da ovdje vlada nulta tolerancija na mito. Nikad mi se nitko od roditelja ne bi ni usudio ponuditi nešto takvo, a i ovdje zaista za to nema potrebe. Svi radimo najviše i najbolje koliko možemo i ništa to ne može promijeniti.

Iako ste na čelu bolnice, i dalje radite u ambulanti?

Da, i dalje sam na svojem odjelu radiologije. Sve radim: ultrazvuk, rentgen, CT, MR, što god treba, te i dalje imam ambulante za male pacijente dvaput na tjedan. Volim svoj posao i ne mogu se zamisliti bez njega.

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Imaju li onda oni povlašteni tretman u odnosu na druge odjele?

Upravo suprotno, jer od njih najviše tražim. Nema grane medicine koja nije vezana uz radiološku dijagnostiku tako da od njih imam najveća očekivanja.

Kako djeca gledaju na Vaš posao?

Imam četvero djece. Roko ima 10 godina, Matija 32, Luka 29 i kći Anamarija 26. Zasad mogu reći da imam pravnika i dva ekonomista, pa meni i supruzi ostaje nada da će Roko možda nastaviti obiteljsku tradiciju i upisati medicinu.

Jeste li ispunili sve svoje ambicije?

Ostala je još jedna. Moj san i ambicija su vidjeti ovu bolnicu u novim prostranim prostorima, s najmodernijim medicinskim uređajima, i nadam se da će se to što prije ostvariti. Mislim da je pitanje dječje bolnice zapravo pitanje nacionalnog interesa. 

Koliko politika ima utjecaja na Klaićevu?

Ako želi, može imati puno utjecaja. Recimo pitanje dječje bolnice, uz dobru političku klimu, može se riješiti na ponos čitave nacije i trebalo je biti prioritet svih dosadašnjih ministara zdravstva. To je nacionalno pitanje u zemlji u kojoj se govori o demografiji i povećanju nataliteta.
 

Tema: Hrvatska

Možda vas zanima i ovo:
Message