'Moramo pomoći. Odlučili smo šivati maske, ali oprezni smo'

Prišla sam uplakanoj baki i pitala ju je li dobro. Zabrinuto me pogledala i rekla da je obišla sve zagrebačke ljekarne, a nigdje nije našla niti jednu masku. Znala sam da moram preuzeti stvar u svoje ruke, obustavili smo proizvodnju i bacili smo se na šivanje maskica.

Rekla je to Đurđa Grozaj, predsjednica udruge Kamensko koja je u utorak s radnicama Radionice Kamensko krenula s izradom maskica nakon što je u Zagrebu ponestalo zaliha.

- Telefon nam ne prestaje zvoniti. Vidim ljude da na ulici ne nose maske, ali nije što ne žele već ih nemaju gdje kupiti. Jutros su nam došle i dvije doktorice, naručile su ove vesele s dezenom, rekla je Đurđa.

Mladi bračni par Helena i Zlatko Škrinjar, ujedno vlasnici tvrtke i butika Mali anđeo iz Pitomače dio radnog vremena preorijentirali su u proizvodnju maski koje doniraju bolnicama u Bjelovaru, Virovitici i Koprivnici. Njihove maskice kao i one iz Kamenskog namijenjene su višekratnoj upotrebi i mogu se prati na 90 stupnjeva. Od čistog su pamuka. 

Ovo nije prva akcija tvrtke Merkur 1992 u čijem sastavu je i butik. Ranije su bolnicama donirali su i tetra pelene za djecu u sklopu s udrugom Palčići. Prva donacija 200 maski krenula je u utorak iz Pitomače za KBC Rebro, ali se morala vratiti zbog konora virusa, te je preusmjerena na Opću bolnicu u Virovitici.

-Svjesni da sami ne možemo isporučiti narudžbe, jer imamo 10 zaposlenih te smo pozvali osobe koje znaju šivati, a mi ćemo im poslati materijal kako bi sašili maske za svoje lokalne bolnice i zdravstvene ustanove – govori nam Helena, dok je istovremeno suprug Zlatko razgovarao sa ravnateljem bjelovarske Opće bolnice i kazao im kako maske kreću prema odredištu. Njihovoj akciji pridružili su se i zaposleni koji svaki radni dan ostaju sat vremena dulje kako bi i oni dali svoj doprinos ovoj nadasve hvala vrijednoj akciji.

- Ovo je period kada svatko treba pomoći koliko može, složili su se supružnici. Hrabri poduzetnici i obrtnici rekli su i kako se ne boje korone, ali su na oprezu. Đurđa je kazala kako svaki dan razmišlja što će se izroditi iz cijelog ovog kaosa i hoće li radnice dobiti sljedeću plaću. ''Tu smo da se borimo zajedno,'' zaključila je.

Slično je rekao i Azgan Qenaj, vlasnik pekarnice Romaja na zagrebačkoj Trešnjevci koji već godinama siromašnima besplatno dijeli kruh u pekarnici.

- Nije nas strah korone, ali što ako nestane zaliha brašna i šećera, kruha uvijek mora biti, kaže. Ali Azgan je pozitivan kao i prodavačice Vindije u Jurišićevoj ulici u Zagrebu koje složno kažu kako vjeruju da će sve brzo završiti. Opremljene su maskama i rukavicama i svako malo dezinficiraju ruke da bi zaštitile i sebe i druge.

Na udaru epidemije su i djelatnici na benzinskim crpkama. Prodavač Marko stalno nosi masku jer kaže kako ga kod kuće čeka kćerkica zbog koje najviše strahuje.

-Stalno mislim na kćer i suprugu. Već mi je supruga rekla da je najbolje da odemo na vikendicu dok sve ne prođe. Zbog njih se štitim prije svega, rekao je Marko. 

Gospođa Katarina je čistačica. Kaže kako joj je čudno što zadnjih dana ''nema ljudi ni za lijek'', a naučila je raditi. Katkad se, kaže, osjeća beskorisno i ne zna što bi sa sobom cijelu smjenu, a nije naučila sjediti.

- Nemam za kime čistiti, a ljudi koji dođu su stvarno uredni. Temeljito peru ruke i prije i poslije WC-a, smije se. 

Zaštitar Ivan obavezno nosi masku jer se stalno susreće s ljudima kojima upravlja da ne bi nastale gužve. Nastoji držati distancu i općenito se drži mjera koje je Ministarstvo propisalo. Živi sam, ali je svejedno oprezan. Kaže kako se ne boji ''jer je to takav posao'' i ništa mu nije teško. 

-Dobro jedem, imam jak imunitet. Ostalo stavljam u Božje ruke, kaže.

Ono što je svim ovim ljudima zajedničko je optimizam i vjera da će uskoro pandemija posustati pa da će moći nastaviti živjeti normalno.

- Posla nema, ali nadam se da je to kratkotrajno stanje. I bolje da su ljudi sada u izlaciiji. Valjda će kasnije sve biti normalno i valjda nitko neće ostati bez radnog mjesta nakon svega, zaključila je teta Marija.