News

Komentari 57

Mučna ispovijest: 90-godišnjeg oca je vezao za radijator i tako ga ostavio u fekalijama danima

Mučna ispovijest: 90-godišnjeg oca je  vezao za radijator i tako ga ostavio u fekalijama danima

Nasilje prema muškarcima najčešće vrše njihove partnerice, a onda i djeca. Najviše naših korisnika je u dobi od 50 do 65 godina, odnosno takvih je 30 posto od ukupnog broja, govori nam ravnateljica doma Duga...

Gospodin stariji od 90 godina nakon smrti supruge ostao je živjeti sam s odraslim sinom. Oca je jedan dan zavezao za radijator. Tako ga je ostavio četiri dana da nuždu obavlja pod sobom, izmoren, gladan, dehidriran.

Priča nam to ravnateljica Doma Duga mr. sc. Željka Barić. Na SOS telefon javila se kći spomenutog djeda tražeći pomoć za oca i brata. Inače, u obitelji je bilo više članova, a sin koji je oca zlostavljao imao je psihičkih problema. Stanje mu se pogoršalo najviše nakon majčine smrti.

POGLEDAJTE VIDEO: Ispovijest zlostavljanog gospodina

- Ostala djeca nisu živjela u istoj kući s tatom i bratom, a kako su to sve odrasli ljudi sa svojim obiteljima, zvali bi ih jedanput u tjedna dana - pojasnila je mr. sc. Barić zbog čega nisu prije doznali što se događa.

- Kako se na pozive cijeli dan nitko nije javljao, kći koja je i prijavila slučaj otišla je do oca vidjeti što se događa. Otvorila je vrata i ugledala iscrpljenog oca, zavezanog za radijator. Tad nas je nazvala - dodaje Barić.

Pokojna majka, prema riječima ostalih članova obitelji, bila je autoritativna žena koja je držala sve konce u rukama. Brinula se i o suprugu i sinu te o njegovim terapijama.

- Uz psihičko i fizičko zlostavljanje obično u takvim slučajevima dolazi i do materijalnog zlostavljanja. U konkretnom slučaju djedu smo pružili svu pomoć i pomogli smo savjetima kako da pravno zaštiti imovinu - dodaje mr. sc. Barić.

Djed je završio u domu za starije

Nasilniku, kojem je također bila potrebna pomoć, sud je oduzeo mogućnost upravljanja očevom imovnom i zdravljem. Do tada je već uspio nanijetu određenu materijalnu štetu jer je imao mogućnost peglati očeve kartice. I ova priča ima sretan kraj. Djed je završio u domu za starije, gdje o njemu brižno skrbe. Ima tople obroke, zdravstvenu zaštitu, brigu i njegu 24 sata na dan. Nema više straha da će ga netko ostaviti da skonča u mukama.

- ‘Hvala Bogu da postojite’, rekla nam je kći koja je sve i prijavila. To je teško i traumatično za cijelu obitelj. To je problem koji se mora riješiti, a nije lako sa svime se nositi. No zato mi postojimo - dodaje mr. sc. Barić.

Duga ima mogućnost smještaja i muških žrtava zlostavljanja, što je zapravo rijetkost u takvim ustanovama. Više je razloga, no najčešće tajne lokacije sa sigurnim kućama nemaju uvijek odvojene sanitarne čvorove, pa je nemoguće zadovoljiti osnovne uvjete. - Zadnja opcija koju žrtve traže je sklonište jer morate osjećati doslovce strah za život da se ohrabrite izaći iz obitelji. Velik je to iskorak, a osobito za muškarce. No i za njih ima smještaja u domu u Zagrebu - kaže Barić.

Nasilje prema muškarcima najčešće vrše njihove partnerice, a onda i djeca. Najviše naših korisnika je u dobi od 50 do 65 godina, odnosno takvih je 30 posto od ukupnog broja, govori nam statistiku mr. sc. Barić.

U slučajevima u kojima su muškarci žrtve obično je riječ o materijalnom iskorištavanju.

- Peglaju se kartice do iznemoglosti, pa žrtva više nema nikakvu kontrolu nad vlastitim financijama. Dugovi nekontrolirano rastu i više se ne mogu nikako pokrivati. To se obično događa kad su nasilnice partnerice. Djeca, s druge strane, najčešće nasilje vrše zanemarivanjem. Korisnici nam opisuju kako ih rijetko posjećuju, a ako i dođu, zanima ih samo materijalna korist i brzo odlaze. Zaboravljaju im donijeti lijekove, ne žele ih voditi liječniku, uzimaju im kartice pa, umjesto potrepština koje ih mole da donesu, sebi kupuju što žele. To su, recimo, uobičajeno oblici zanemarivanja - priča nam ravnateljica Doma Duga.

Nisu rijetki ni mnogo teži oblici nasilja

- Na terenu smo gledali ljude koje su djeca stavljala u sobice bez higijenskih uvjeta. Izgladnjele, zatvorene i zanemarene. Živjeli bi u suživotu, no zapravo bi bili u svojevrsnom zatvoru, sami u nekoliko kvadrata, bez redovitih obilazaka te bez potrebne brige i njege. Prvo, ti ljudi ne mogu ni do telefona da prijave nasilje. Kad uhvate priliku, onda ih je strah da ih djeca ne uhvate da traže pomoć i boje se kako će nakon toga završiti. A na kraju se i srame. Neugodno im je da itko zna kako se djeca prema njima odnose jer to doživljavaju kao vlastiti neuspjeh. Pitaju se kakvi su to oni ljudi kad su takvu djecu odgojili. No nitko ne zaslužuje takav odnos i svatko zaslužuje poštovanje - kaže ravnateljica.

Žrtve nakon poziva na broj 0800 88 89, stručnjak će im, osim što će ih saslušati i pružiti im priliku da bez zadrške opišu što proživljavaju, dati sve potrebne savjete. Vrlo je važno da ljudi znaju da moraju sami prijaviti zlostavljanje institucijama. No mi ćemo im pomoći i objasniti kako se to radi i na koji način je najbolje kontaktirati, recimo, centar za socijalnu skrb. Moraju sami jer mi za to nismo ovlašteni, ali ih to ne treba obeshrabrivati jer danas zaista ima načina da se žrtva zaštiti, da se pomogne ljudima dok se sami na kraju ne snađu, ne zaposle i ne pronađu adekvatan smještaj - pojasnila je ravnateljica. S obzirom na to da većina žrtava strahuje od telefonskih poziva, uvijek mogu osobno doći na razgovor kad njima odgovara, a prethodno se mogu sa savjetnicima dogovoriti za termin. Problem je što većina zlostavljanih, i kad se ohrabre i zatraže pomoć, gledaju na to kao na kratak predah od nasilja.

- Oni koji se vraćaju počiniteljima time ništa ne rješavaju. Obično dođu k nama i, kad prikupe energiju, sjete se i lijepih trenutaka, jer niti jedan odnos nije samo s negativnim emocijama i događajima - dodaje ravnateljica Barić. Muškarci, kad traže sklonište, onda to obično rade zbog straha za djecu. Duga prima sve, pa i djecu. Na skrbi ostaju ovisno o potrebama i mogućnostima, no stručnjaci se potrude pomoći im da srede život.

Najčitaniji članci