Ispovijesti vlasnika domova za starije: 'Krvavo radimo i ne bogatimo se u ovom poslu'

Svi su pukli. Ovaj u kreditu, onaj u kreditu. Nalazimo se u grupi na WhatsAppu, bude nas tamo 600-700, istresamo iskustva, pričamo, pomažemo si, ne da nije lako nego je grozno, govori nam jedan od 494 vlasnika privatnih domova za starije i nemoćne u Hrvatskoj.

Do jučer su jedni drugima bili konkurencija, a sad su rame za plakanje. Iako nisu često u javnosti, osim kad se nešto vrlo loše dogodi, privatni domovi brinu se o gotovo 6000 umirovljenika i bolesnika. Populacija je to koja bi mogla naseliti cijelu općinu Primošten ili grad Hvar. Ili centar Daruvara. Ma taman jedan Medulin. Zato smo odlučili čuti što muči njihove upravitelje. Nasumičnim odabirom razgovarali smo najprije s Marijem Babićem, vlasnikom doma "Babić" u Zadru.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:38

Spotlight: Nema zemlje za starice | Video: 24sata/pixsell

Koliko vam u poslovanju država pomaže a koliko odmaže?

- Ništa! Nula! Evo vam za primjer, tražio sam poticaje preko EU fondova i saznao da ih niti jedan privatni dom u Hrvatskoj ne može dobiti. Zašto? Svima se daju poticaji! Za sve! Daju za kamene kuće, poljoprivredu...i za bazene!

- Kako to?

Zato što ministarstvo, kad je radilo projekte za socijalnu skrb, nije mislilo na domove za starije i nemoćne. Mi privatnici nemamo nikakva prava. Ništa. Običan kredit koji ti banka može odobriti ako dobro posluješ. I tako sam i ja napravio jer sam bio u privatnoj kući i svoj novac investirao u novi objekt. Ljudi ne shvaćaju da je ovo vrlo težak posao. Misle da se tu možeš obogatiti. Daleko je to od istine. Možeš živjeti solidno, osrednje. Trojka neka. Ja imam deset korisnika.

NEMA ZEMLJE ZA STARICE Odgojile generacije, a danas su zaboravljene: 'Mi starci smo u koroni za društvo mrtvi ljudi'

Kolika je potreba za domovima? Možete li ih primiti više?

- Možemo, ali ja sam počeo s njih 18 i namjerno smanjivao kako bih išao na kvalitetu. Sve je novo. Uzimamo uglavnom pokretne ljude, jer imamo i vrlo teških bolesnika i, onda kada dođu s dekubitusom ili s ranama, to baš budu ozbiljni problemi. Znate što vam se još događa? Imamo problema s doktorima. Kad ih zoveš da dođu, onda pitaju koliko godina čovjek ima i, kad im kažemo, onda ne žele izaći na teren. Doktori bi trebali mnogo više brige voditi i obilaziti svoje pacijente. Neki dođu, ali mnogi su oni koji ne dođu jer se i oni boje korone. Po struci sam njegovatelj, žena mi je medicinska sestra i mi smo već mnogo toga naučili, ali nismo doktori.

Što vam još smeta?

- Vrlo mi je drago da ste nazvali jer, kad god se dogodi nešto loše u privatnom domu, odmah je to po svim medijima, na televiziji. A kad se dogodi u državnom domu, prođe ispod radara. Ovdje kod nas u Zadru su dva državna doma i ne znam točno koliko pacijenata su izgubili u koroni, a to se nije skoro nigdje pisalo. Nasreću, mi smo dobro prošli ovaj prvi val. Bili smo zatvoreni dva mjeseca, ni mi ni korisnici nismo izlazili. Dobili smo poticaje za radnike i s tim smo bili vrlo zadovoljni. Umrlo nam je dvoje štićenika. Novi dolaze teže nego prije. Sad je uvedeno da ne mogu doći u dom prije nego što ih testiraju i utvrde da nemaju koronu, ali to je OK.

Koliko ste zadovoljni radom inspekcija? Traže li previše, premalo?

- Svi mi griješimo u svakom poslu, ali bilo bi dobro da, kad nađu nedostatke, kažu: ‘Evo, ovo ispravite i dolazimo u kontrolu za dva tjedna’, a ne samo kazne, kazne i kazne. Ja sve čistim, pazim, stvarno s tim nemam problema, imam troje ljudi na deset korisnika i ja sam četvrti. S njima moraš biti 24 sata, prihvatio sam ih kao svoju obitelj, svaka soba ima TV. Ne kažem, ima i loših privatnih domova. Naravno, svaki ima nedostataka. Ja sam imao četiri anonimne prijave i, kada dođe inspekcija, ja odbijam ići s njima po sobama i hoću da sami pitaju korisnike kako im je ovdje, da se sami uvjere. I onda dođu meni i kažu: ‘Pa to je sve dobro’.

Imate li dementnih korisnika? Pitam jer je nedavno bio požar u privatnom domu u Dugom Ratu, gdje su umrle dvije dementne korisnice zbog požara. Kažu da je uzrok otvoreni plamen.

- Mi ne damo ljudima da unutra puše. Ja sam pušač i u kući ne pušim. Znaju korisnici staviti krpe preko lampi pa se i to zapali, zato smo mi uveli posebne lampe. Na sve to treba paziti. Ružno je vidjeti da se takvo nešto dogodilo, ali mi ovdje znamo da se zaista trudimo i dajemo maksimum u ovim vremenima.