Obavijesti

News

Komentari 27

Nagrada za pisano novinarstvo: To priznanje donio mi je Perica

Nagrada za pisano novinarstvo: To priznanje donio mi je Perica
14

Novinar 24sata Hajrudin Merdanović dobitnik je nagrade HND-a “Marija Jurić Zagorka” za pisano novinarstvo za serijal tekstova o ‘kišnom čovjeku’ Perici...

VIDEO

Kako moji prijatelji kažu, apsolutno sam ponosan. Ne moram više napisati niti jedan tekst, mislim da je priča o Perici zadovoljila sve moje ambicije. To je nevjerojatna, šokantna, topla ljudska priča sa sretnim ishodom, unatoč životnoj tragediji koju je Perica proživio boraveći na Odjelu psihijatrije rapske bolnice, gdje mu nije bilo mjesto, ispričao je Hajrudin Merdanović (58), novinar 24sata, koji je u srijedu u Novinarskom domu u Zagrebu dobio nagradu HND-a “Marija Jurić Zagorka” za pisano novinarstvo za seriju članaka o Perici Matasu, odnosno Sajidu Kešiću, kako se poslije ispostavilo, objavljenih prošle godine. Priču o Perici otkrio je slučajno. Došla je od dobronamjernih ljudi koji su vidjeli da bezimeni čovjek gotovo četiri desetljeća živi bez imena i doma. Perica je bio zatočenik psihijatrijske bolnice.

POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:

Pokretanje videa...

01:10

Sve o 'kišnom čovjeku Perici' pročitajte u ovom specijalu

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.

Naš prvi susret bio je šokantan, emotivno. Tad sam se prvi put susreo sa psihijatrijskom ustanovom. Ispred sebe sam imao čovjeka u pidžami, deformiranih stopala, koji je gledao u pod, bez ikakve mogućnosti da s njim razmijenite ijednu riječ, prisjeća se Hajrudin. Pericu, tj. Sajida Kešića, kako se kasnije ispostavilo da se zove, moglo se tek nakratko pogledati u oči. Uopće nije govorio. To je bio njihov prvi susret i Hajrudin je shvatio da je Perica u bolnici već 36 godina.

U rapsku je bolnicu ušao daleke 1980.

- Njegova jedina krivnja zbog koje je završio u psihijatrijskoj ustanovi jest ta što su ga kao petnaestogodišnjaka našli izgubljenog na području Drniša - rekao je Hajrudin i istaknuo kako Perica tad nikome nije znao reći tko je, kako se zove i odakle je. Samo to, navodi Hajrudin, bilo je dovoljno da mu neki birokrat napiše da ga smjeste u psihijatrijsku bolnicu na Rabu, gdje je ostao 36 godina, odnosno nepunih 14.000 dana.

Upravo su mu u bolnici nadjenuli ime Perica. Razlog je bio taj što je jedan od pacijenata bolnice mislio da je Perica njegov davno izgubljeni susjed Perica Matas iz Dalmatinske zagore. Tako je našem Perici ostalo ime, koje je prihvatio i na koje se kasnije odazivao.

- Tijekom tih 36 godina birokratski aparat mu je apsolutno uništio najvredniji dio života. Ušao je u bolnicu na Rabu kao tinejdžer, petnaestogodišnjak, a izašao u 51. godini, s izgledom oronulog starca - istaknuo je Hajrudin, koji se s Pericom od prvog susreta vidio nekoliko puta. Svoj 51. rođendan Perica je proslavio u rapskoj bolnici. Redakcija 24sata tom mu je prigodom poslala tortu s njegovom omiljenom Coca-Colom.

- U nekoliko se susreta vidjelo kako je zapazio da mu se netko vraća. Kad smo prvi put objavili njegovu priču u novinama, znao je iz bolničke kantine doći s naslovnicom i prstom pokazivati na svoju sliku - rekao je Hajrudin, kojeg se u cijeloj priči najviše dojmio prvi susret Perice s obitelji. Kad su brat i sestra prepoznali svog davno izgubljenog brata i kad im je isteklo vrijeme za druženje, Hajrudin je u parku rapske bolnice razgovarao s jednim liječnikom. Umjesto da ide stazom prema svom odjelu bolnice, Perica je krenuo prema njima.

- Prišao mi je plaho, bez riječi me zagrlio, čvrsto stisnuo ruke oko mog vrata. Nakon desetak sekundi pognuo je glavu i otišao. To mi je bio najemotivniji trenutak u cijeloj ovoj priči - istaknuo je Hajrudin.

Nagradu “Marija Jurić Zagorka” za seriju članaka o “kišnom čovjeku” Hajrudinu Merdanoviću uručio je Jasmin Klarić, predsjednik ocjenjivačke skupine.

POGLEDAJTE VIDEO INTERVJU:

- Jednostavno, hvala vam svima. Mislim da je najbolje od najboljeg u ovoj nagradi sama priča o našem Perici. To zapravo i nije priča, to je sudbina jednog čovjeka kojeg smo mi uspjeli pronaći - rekao je Hajrudin u govoru zahvale. Dodao je kako u Peričino ime i u ime njegove obitelji zahvaljuje ravnateljici rapske bolnice, doktorici Vesni Šenduli-Jengić, koja je vjerovala da bi objava priče u novinama pomogla da se napokon dozna tko je njihov misteriozni bezimeni pacijent. Novčani dio nagrade Hajrudin će pokloniti Perici jer smatra kako je to najvećim dijelom upravo njegova nagrada.

Nagradu, kako kaže, nije očekivao. Samim time što dolazi iz vrha struke iznimno je značajna i za njega i za cijelu redakciju.

- Jako smo ponosni i sretni, ova nagrada je veliko priznanje, ali još je važnije to što smo jednom čovjeku uspjeli spasiti život - zaključio je Goran Gavranović, glavni urednik 24sata. Osim Hajrudinu, struka je dodijelila priznanja u još osam kategorija. Nagradu “Nikša Antonini” za najbolju fotografiju 2016. godine dobio je fotoreporter Pixsella Jurica Galoić. Nagradu “Marija Jurić Zagorka” za radijsko novinarstvo dobio je Albert Petrović za emisiju “Tko je ovdje lud”, a za televizijsko novinarstvo Daniela Draštata, Marijana Kranjec i Ljiljana Mandić za film HRT-a “Neprežaljeni”. Nagradu za najbolji snimateljski prilog “Žarko Kaić” za film “Usidreni” dobili su Davorin Tram i Goran Šantar, nagradu “Marija Jurić Zagorka” za istraživačko novinarstvo dobile su Sandra Carić Herceg i Orhidea Gaura Hodak iz Nacionala, a ista nagrada u kategoriji internetskog novinarstva na portalu Lupiga.com otišla je u ruke Melise Skender. “Otokar Keršovani” za životno djelo dobila je Jasna Babić, a nagradu za novinara godine odnio je Zoran Šprajc.

Kišni čovjek sad ima koga grliti

Sajid Kešić bio je muškarac bez identiteta. Punih 36 godina živio je u bolnici na Rabu. Danas, nakon priče 24sata, sretne dane provodi u zagrebačkom Centru za rehabilitaciju.

Posjetili smo ga u veljači, tri mjeseca nakon što se preselio. Izgovora sve više riječi, sudjeluje u aktivnostima, napreduje iz

dana u dan.

- Izvrsno se prilagodio. Pedantan je, posprema svoj krevet i ne voli kad je uprljan. Sam se odijeva i higijenske navike su mu uredne. Vrlo je obziran. Primjerice, kad vidi da netko telefonira, stišava ljude oko sebe - pohvalila je Sajida voditeljica stanovanja Ljiljana Pap. Sajida redovito posjećuju brat Nisvet Kešić i sestra Saida, koje već tako zove.

- Presretni smo što nam je došao u Zagreb i što će nam biti blizu - rekla nam je Saida.

Sajid zadovoljstvo pokazuje osmijehom. Vrijedan je i pedantan. Svakodnevno posprema stol. Gleda svaki podložak i uzima onaj na kojem je napisano njegovo ime. Postavlja tanjure, pribor, ubruse.

Kao i na Rabu, i dalje obožava Coca-Colu. Nije škrt dok dijeli sa sustanarima.

- Jede zaista sve, ali smo primijetili da hranu ne žvače dobro, više je guta, te smo na to upozorili osoblje. Iako smo ga u više navrata pitali što želi jesti, nismo dobili odgovor. On jede samostalno, no do sada je koristio samo žlicu te mu polako uvodimo i ostali pribor - kazala je Ljiljana Pap. Voli i pomagati.

- On brzo shvaća situacije. Primjerice, imamo jednog starog gospodina koji je već dementan i često ga osoblje zaustavi ako se uputi prema izlazu i vrati u sobu. Sajid je to shvatio i svaki put kad vidi toga korisnika da kreće prema izlazu, pohita za njim i brižno ga vrati u sobu. Zaista hoće pomoći. Osim što prostire stol, on na kolicima odvozi i dovozi hranu iz kuhinje, kineziterapeutu nosi i odvozi lopte, pali svjetlo kad trebam ući u sobu, zaista je predivan - rekla nam je u veljači Ljiljana.

Posredovanjem rapske bolnice i zagrebačkog centra za socijalnu skrb, Perica je smješten u zagrebački Centar za rehabilitaciju, koji stručno skrbi o ljudima s umjerenim, težim i teškim intelektualnim teškoćama.

'Sajida nikad ne bismo našli da nije bilo 24sata'

Priču o Perici Matasu s Raba, kako smo zvali Sajida Kešića dok nismo znali tko je, 24sata prvi su put objavila krajem kolovoza 2016.

Novinar 24sata Hajrudin Merdanović čuo je da se u psihijatrijskoj bolnici na Rabu nalazi čovjek bez identiteta. Sjeo je u auto i uputio se na otok.

- Kad sam došao tamo, u dvorištu bolnice dočekao me prizor koji ću pamtiti cijeli život. Sad je to bio oronuli starac. Bez imena. Bez ikakvih prava. Bez dostojanstva. Ne zna reći svoje ime, kad i gdje se rodio, adresu, ime oca, majke, sestre ili brata. A još groznije od svega je što ga je surova birokracija uništila. Sve institucije su potpuno zakazale. Ukrali su mu život - kaže naš novinar.

Bez ikakvih dokumenata našli su ga krajem kolovoza 1980. godine kako luta u okolici Drniša. Tek se nagađalo da ima između 16 i 18 godina. Tadašnja prihvatna stanica Centra za socijalni rad Drniš 25. kolovoza 1980. smjestila ga je u splitsku Kliniku za psihijatriju. Nekoliko tjedana kasnije prevezli su ga na Rab, u psihijatrijsku bolnicu. Primljen je kao NN muška osoba. Dali su mu ime Perica Matas. Kad je Perica nađen prije 36 godina, splitska ga je policija prvi put pokušala identificirati. Neuspješno. U godinama što su slijedile iz rapske bolnice je upućeno više zahtjeva da se mladiću još koji put pokuša utvrditi identitet, ali pomaka nije bilo. Sudbinom Perice Matasa bavile su se proteklih desetljeća razne institucije, ali bi baš svaki put bilo kakav postupak zapinjao na njegovu identitetu.

Kako bi se otkrilo tko je zapravo Perica Matas, novinar 24sata Hajrudin Merdanović krenuo je put Drniša, gdje su Pericu prvi put našli. Ni tamo nitko nije znao tko je on. Javljali su se čitatelji koji su ga navodno poznavali. I to su bile lažne nade. Javljali su se i oni koji su htjeli pomoći. Nudili novac, čak i prezime. Hajrudin Merdanović je došao do kontakta obitelji iz Prijedora koja se javila da je Perica, odnosno Sajid, njihov davno izgubljeni brat. Tri sestre i dva brata. Dvije sestre i brat žive u Zagrebu, treća u Norveškoj, a najmlađi brat u Švedskoj. Policija ih poziva na razgovor. Nakon DNK analize ispostavlja se da su oni zaista njegova obitelj. Naš novinar se nalazi s bratom i ova nevjerojatna priča dobiva sretan završetak.

- Da nije bilo 24sata, nikad ga ne bismo pronašli - rekao nam je brat Nisvet. Ono što državi nije pošlo za rukom 36 godina Hajrudin je uspio u 36 dana.

 

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 27
VIDEO

Bio je čovjek bez identiteta, a danas je najsretniji na svijetu
'PROCVJETAO' U ZAGREBU

Bio je čovjek bez identiteta, a danas je najsretniji na svijetu

Sajid Kešić, muškarac koji je bio bez identiteta punih 36 godina, procvjetao je nakon što je bolnicu na Rabu zamijenio zagrebačkim Centrom za rehabilitaciju

Kišni čovjek moj je brat: Jedva čekam da ga vidim i zagrlim
PRONAŠAO OBITELJ

Kišni čovjek moj je brat: Jedva čekam da ga vidim i zagrlim

DNK analiza je potvrdila da je Nisvet Kešić brat bezimenog čovjeka iz rapske bolnice kojemu je pravo ime Said. Uz Nisveta Said ima još jednog brata i tri sestre
Prvi put vam otkrivamo istinu: Kako je spašen bezimeni čovjek
DOSJE PERICA

Prvi put vam otkrivamo istinu: Kako je spašen bezimeni čovjek

Novinar 24sata Hajrudin Merdanović u intimnom tekstu otkriva kako se osjećao razotkrivajući priču o Perici Matasu, jedno od najvećih priča u njegovoj karijeri...