Najveća katastrofa u Zagrebu: 'Voda je došla čak do dimnjaka'

U noći s 25. na 26. listopada 1964. godine, rijeka Sava se izlila iz korita i poplavila 6.000 hektara grada u kojem je stanovalo 183.000 Zagrepčana. Poginulo je 17 ljudi. 

Sava je probila nasip i poplavila trećinu Zagreba, više od 6000 hektara užega gradskog područja, na kojemu je živjelo 180.000 ljudi. Bujica je odnijela 17 života, a 40.000 građana ostavila je bez doma . Potpuno je uništila 10.000 stanova, 3297 gospodarskih zgrada, 61 trafostanicu, 120 poduzeća, dva kilometra autoceste, 65 posto građevinskog skladištenog materijala.

Poplavila je Trešnjevku, Trnje, Peščenicu i Novi Zagreb

Sava se na više mjesta prelila preko nasipa na područje tadašnjih općina Susedgrad, Trešnjevka, Trnje, Peščenica i Remetinec (danas Novi Zagreb). Više od pola Trešnjevke je bilo pod vodom - tek su sjeverni dijelovi Stare Trešnjevke (sjeverno od Ozaljske i zapadno od Trakošćanske), Pongračevo, Ciglenica i područje današnjeg Voltinog naselja ostali izvan domašaja vodene stihije.

Tada je najviši vodostaj bio zabilježen 26. listopada u osam sati kada je Sava narasla na 514 centimetara. Hrabri Zagrepčani su na brzinu podizali nasipe, a pomoć je stizala iz svih krajeva svijeta.

Bila je to najveća prirodna katastrofa u Zagrebu. Nakon toga počela je gradnja sustava obrane od poplava srednjeg Posavlja, boljih nasipa i odvodnih kanala za Zagreb, Karlovac i Sisak.

"Vrbik je bio naselje prizemnica, potleušica, kućeraka. Vrbik je bilo i jezero, duboko i žuto jezero ispunjeno muljevitom vodom. Dopirala je čak do dimnjaka i televizijskih antena. A Vrbik danas? To je naselje uništenih domova. Vrbik danas je tužna slika. Vrbika zapravo više nema". Tako je novinar T. Kapetanić u Večernjem listu od 2. studenog 1964. izvijestio o posljedicama strašne poplave koja je Zagreb, a najviše Vrbik, iznenadila svojom jačinom nekoliko dana ranije.

Vjesnik iz 1964. opisuje:

“U nedjelju, 25. listopada 1964., Sava je u toku dana naglo narasla. Gradski štab za obranu od elementarnih nepogoda davao je obavijesti o sve većoj opasnosti. I u Vjesniku je bila uzbuna, jer se poduzeće nalazilo na glavnim pravcima prodora vode. Počelo je navečer. Sava se izlijevala. Pokušalo se obraniti barijerama napravljenim na brzinu. Izvlačile su se role papira iz podruma i spašavalo se ono što se moglo. Ali sve je bilo uzalud. Voda je strahovitom silinom nadirala iz Odranske i od autoputa. Počela je nadirati i iz podzemlja. Prodirala je u rotaciju iz odvodnih kanala. Dizala se naglo i vrlo brzo je poplavila sva skladišta i donji dio postrojenja. Istodobno je kovitlac obuhvatio čitavu zgradu. Razina vode podigla se na 1,20 metara. Objekti su bili opkoljeni vodom, podrumi i prizemlje potopljeni. Bujica je sve odnosila. Pola sata prije nego što se voda pojavila, isključena je električna struja na cijelom području...“.

Posljedice poplave su bile nevjerojatne

Nakon poplave inspekcija je vršila pregled kuća i stanova, oni koji su bili procijenjeni kao pogodni za stanovanje nakon sušenja i popravaka bili su na fasadi označavani žutom bojom, a objekti koji su morali biti srušeni označavani su crvenom bojom. 

Poslije izvršenog pregleda trebalo je prema planu izgraditi novih 10.000 stanova za smještaj onih koji su u poplavi ostali bez svojeg kućnog praga. Prvi projekti su predviđali sljedeće lokacije: Dubrava 7000 stanova, Volovčica 500, Botinec 1500 Gajnice 1000 stanova. Na području Trešnjevke nije bilo puno nove izgradnje.

Zgrade koje su u Prečkom građene za smještaj studenata prenamijenjene su za smještaj obitelji stradalih u poplavi.