"Nakon svega, mogu reći da je rak definitivno bolest duše..."

U svibnju 2015. Ivana Kalogjera je saznala da ima rak dojke. Borba s bolešću je bila teška, no iz nje je izašla kao pobjednica. Ivana je pokrenula portal Nismo same na kojem žene i muškarci oboljeli od raka mogu podijeliti iskustva, savjete, potporu.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:33

Video: 24sata/pixsell

Evo što je Ivana Kalogjera kazala za 24sata: 

Jedan od prvih konkretnih poteza bivšeg ministra zdravstva Darija Nakića bilo je ukidanje ‘Programa 72 sata’ namijenjenog onkološkim pacijentima. To me je užasno naljutilo. I to iz dva razloga. Prvo, u svibnju 2015. dijagnosticiran mi je rak dojke i uopće nisam imala pojma da postoji ‘Program 72 sata’.Nikad mi ga nitko nije ponudio. Drugo, ministar je, kako bi dokazao da je u pravu, tvrdio da od raka uglavnom obolijeva ‘starija populacija’.

Rak pogađa sve

Kad sam oboljela, imala sam 52 godine. Ako bivši ministar misli da sam stara i da sam svoje proživjela, ja tako ne mislim. Život je tek preda mnom. Danas svi nalazi pokazuju da sam zdrava. No doći do toga nije bilo nimalo lako. Odradila sam 16 kemoterapija i 25 zračenja. Posljedice osjećam i danas. Limfa mi ne funkcionira kako treba pa mi jako otiču noge. Ponekad od bolova ne mogu spavati cijelu noć ili ujutro ustati iz kreveta. Kažu da je to od kemoterapije. Baš kao i zaboravljanje. Neki dan sam se potpuno izgubila u centru grada. Mjesec dana prije toga krenula sam kćeri na roditeljski, a onda u jednom trenutku više nisam znala kamo idem. Ali tu sam. Živa sam.

Redovite kontrole nužne

Trebalo mi je dosta vremena da shvatim što mi se točno dogodilo. Bio je petak, 29. svibnja, kad me je liječnik kod kojeg sam kontrolirala dojke posljednjih 12 godina nazvao i rekao kako je nalaz pokazao da imam rak. Srušio mi se cijeli svijet. Tad sam imala naznake da ću uskoro ostati bez posla. I na sve to još i rak. Nakon početnog šoka i mora isplakanih suza brzo sam se pribrala. Istu me je večer u svojoj poliklinici primio prof. dr. Zdenko Stanec. Odlučila sam otkloniti obje dojke. Operaciju smo zakazali za 16. lipnja. Ma kako to glupo zvučalo, trebalo mi je neko vrijeme da se oprostim sa svojim dojkama i pronađem unutrašnji mir.

Rak- bolest duše

Sad se sigurno pitate zašto sam odlučila maknuti i zdravu dojku. Zato što sam iz te navodno zdrave dojke svake godine izvadila najmanje dvije epruvete gnoja. Svaki stres prolazio mi je kroz dojke. Stres na poslu, stres u privatnom životu... Posljedice sam uvijek prvo osjetila na dojkama.

Kažu kako je svaka tjelesna bolest povezana s našim emocijama. Apsolutno točno. Kroz razgovor s drugim oboljelim ženama spoznala sam da je svaka od nas prije bolesti imala neku emotivnu tragediju. Danas nakon svega što sam iskusila rekla bih da je rak definitivno bolest duše. I tu već dolazimo do najvećeg apsurda našeg zdravstvenog sustava u kojem se liječi samo tijelo. O tome kako se osjećate nitko s vama ne razgovara. Iako je psihološka pomoć u tom periodu potrebna ne samo vama, nego i članovima vaše obitelji, pa i prijateljima. To je bio jedan od motiva zašto sam pokrenula portal Nismo same. Moj je stav da se nitko tko je prošao težak put izlječenja ili se još liječi ne smije osjećati usamljeno i zaboravljeno. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:20

Video: 24sata/pixsell

Rak dojke danas sve češće pogađa i žene u mlađoj životnoj dobi

Epidemija raka dojke postoji u svim zemljama tako da Hrvatska po tome nije izuzetak. Mi nemamo učinkovite mjere prevencije i to je naš veliki problem. Stil života općenito, a posebice u žena danas je vrlo užurban i stresan. Nitko nema vremena za razgovor, a kamoli za preventivni pregled. Hrana koju jedemo prepuna je hormona, poglavito meso, i o tome se vrlo malo govori. Osim toga, neke žene imaju i genetsku predispoziciju za rak, no sigurno je da se šanse za oboljenje mogu umanjiti pazi li čovjek na sebe te pokušava li živjeti i hraniti se zdravo.

Za zdravlje žene najbolje je da rodi prvo dijete do 25. godine. Uz to, ljudi se moraju više odazivati javnim pozivima na preglede ranog otkrivanja raka. Radim 40 godina i situacija što se prevencije tiče puno je bolja nego nekad, ali još nezadovoljavajuća. Ministarstvo zdravlja provodi Nacionalne programe za rano otkrivanje raka dojke, vrata maternice i debelog crijeva, na koje se svakako treba odazvati. Kad je riječ o tome utječe li mjesto življenja na pojavu bolesti, moram reći da u velikim gradovima poput Zagreba sigurno ima najveći broj žena u dobi u kojoj se od raka dojke najčešće obolijeva, a pojavnost raka je veća u starijih žena. Tako karcinom kod žena iznad 50 godina pokriva postotak od 80 posto svih karcinoma dojke.

Svake minute u svijetu od raka pluća umre čak troje ljudi...

Rak pluća, ali i grla, usne šupljine te mokraćnog mjehura svakako uzrokuje pušenje. Uzročnika bolesti, kao što su azbest i katran, danas ima sve manje.

Pušenje je najvažniji, najčešći i najznačajniji uzrok, a Hrvatska je, kad je riječ o pušenju, u europskom vrhu. Žene u Hrvatskoj su na prvome mjestu u Europi po broju pušača, muškarci su sedmi, trećina ukupne populacije su pušači, a to je katastrofalna brojka. Kad su preventivni pregledi u pitanju, oni kod raka pluća u Hrvatskoj ni ne postoje. Jedini pregled koji bi mogao otkriti rak je CT s niskom dozom zračenja i svakako bi nam trebao Nacionalni program raka pluća, kao i Screening programi.

Najvažniji problem je da dvije trećine raka pluća u Hrvatskoj otkrijemo kad je on već metastazirao. Stoga svi napori trebaju biti usmjereni ka ranom otkrivanju bolesti. U zadnjih nekoliko godina pojavio se niz novih lijekova za liječenja raka pluća, no sve nove terapije neće dovesti do izlječenja. One dovode do produljenja života i velika je razlika hoće li netko s metastazama raka pluća živjeti jednu ili deset godina. Do izlječenja može doći samo ako se bolest rano otkrije i rak fizički odstrani. Rak pluća ubije više ljudi nego karcinom debelog crijeva, dojke i prostate zajedno. To je problem koji treba sustavno rješavati cijela zajednica.

Većina oboljelih umre ne znajući uopće da su imali rak prostate

Rak debelog crijeva, odnosno kolona, sve je učestaliji u muškaraca, ali i u žena. U porastu je, iz godine u godinu, i rak prostate. Kad je debelo crijevo u pitanju, uzročnici raka uglavnom su prehrana i način života, dok za prostatu još nema stopostotnog objašnjenja zašto je pogađa rak.

Danas mnogi muškarci ne znaju da imaju rak prostate, a podaci koje imamo govore da je kod 60 do 70 posto muškaraca kod kojih je nakon smrti izvršena obdukcija pronađen rak prostate za koji oni za života uopće nisu znali. Danas postoje markeri kojima se može odrediti, nikako zaključiti, da možda postoji mogućnost da muškarac ima rak prostate, no da bi se bolest potvrdila potrebno je napraviti biopsiju. Za rak prostate također je važno naglasiti da učestalost raste kako muškarac stari. Kad bi uzeli 100 ljudi od 90 godina, njih 80 posto vjerojatno bi imalo rak prostate.

Otkrije li se u ranoj fazi, primjerice, rak debelog crijeva je izlječiv. Postoji preventivni program, ali je odaziv jako loš, svega 17 posto ciljane skupine ode na preventivni pregled kad je rak debelog crijeva u pitanju. Loše životne navike mogu biti okidač za bolest, a i ne moraju. Osim toga, jedan dio tumora ima i nasljednu vezu, ali riječ je o malom postotku slučajeva.

Želi pomoći oboljelima

Ivana je pokrenula portal Nismo same na kojem žene i muškarci oboljeli od raka mogu podijeliti iskustva, savjete, potporu...