Nas pet frajera i mama: 'Sve se stigne, tajna je u organizaciji'

Franko, Filip, ‘ajmo za stol! Vrijeme je za ručak, uzviknula je mama Mirela (39) dvojici sinova koji su maloprije došli iz škole. Bez pogovora su sjeli za stol i pojeli grašak s noklicama te šnitu kruha koje je Mirela pripremali to jutro.

POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:

Pokretanje videa...

02:25

Video: 24sata/pixsell

- S njima nemam nikakvih problema. Jedu sve. Tako sam naučila svih petero još odmalena. Nema kod nas biranja. Često idemo u kineski i meksički restoran. I ta hrana im odgovara - rekla nam je Mirela, a Franko i Filip su veselo klimali glavom.

- Najdraže jelo mi je blitva s krumpirom - priznao nam je Franko (9).

- Meni su kozice, volim ribu, ali ne volim sushi - ubacio se Filip (7), koji je ove jeseni krenuo u školu.

Za pet sinova, a uskoro i šest, a tu je često i muž, priprema ručka i večere mami Mireli je svakodnevica kojoj pristupa s velikim entuzijazmom. Ključ je, kaže, u dobroj pripremi i organizaciji vremena.

- U subotu si napravim plan za idući tjedan. Kad pripremam meso, to ne ide ispod kile i pol. Riba je obavezno dva puta na tjedan, a juha za vikend jer dođu s utakmica i mora ih nešto zagrijati. Varivo je preko tjedna i pripremam ga u loncu od pet litara. Nasreću, ono što je za ručak jedu i za večeru - objasnila je te rekla kako su stalno gladni jer se svakodnevno bave sportom.

Za četiri mjeseca stiže im šesti brat Vito. Ne skrivaju oduševljenje što im dolazi još jedan muškarac.     

Uskoro stiže šesti sin koji će pojačati obiteljsku nogometnu momčad.

- Jeste li tužni što nije seka? - pitala sam ih.

- Neeeee! Ona ne bi znala igrati nogomet - iz stopa su mi odgovorili Franko i Filip, inače igrači zagrebačkog nogometnog kluba Lokomotiva. I najmlađi Jakov (4), kad još malo poraste, zaigrat će u klubu starije braće.

Šesto dijete nisu planirali, ali su sretni što će im se obitelj proširiti.

- Imate šest stolica za stolom? Gdje ćete ‘smjestiti’ osmog člana? - upitala sam.

- Ajoooj, to ćemo već morati smisliti. I automobil nam ima sedam sjedala - nasmijala se Mirela. Ne brine hoće li joj biti teško s toliko mušakaraca. Naviknula se na njih, a obiteljski život, govori, ne bi mijenjala nizašto. Sinovi suosjećaju s njom i maksimalno joj pomažu u kućanskim poslovima, u što smo se i uvjerili.

- Filipe, molim te, uzmi mini usisavač i usisaj ono što si namrvio - rekla mu je mama nakon ručka. Na moje iznenađenje, maleni je odmah uzeo usisavač i u roku od trideset sekundi počistio za sobom. Tanjure nakon jela stavljaju u suđericu, pospremaju krevet čim se probude, svoje sobe drže urednima i pomažu Mireli kuhati. Mališani su svjesni kako mami ponekad nije lako.

- Znamo raditi taškice - rekao je Franko, a Filip je dodao kako mu je to jedno od dražih jela.

- A što su to taškice? - bilo je moje pitanje.

- Pa to je tijesto s džemom - objasnio mi je.

- Uključujem ih u kuhinju i to je još jedan od razloga zašto nisu zahtjevni. Gledaju što se priprema. Ljeti uvijek kampiramo i štednjak nam je vani. Oni znatiželjno ispituju sve o namirnicama koje tad pripremam - rekla je te dodala kako im je velika prednost što kod kuće imaju vrt. Većina domaćih namirnica završi na njihovu stolu, a u trgovinu idu tek “po sili”. Ako zafali, voće i povrće Mirela kupuje na jarunskoj tržnici.

Uskače i suprug Krunoslav (41). Posebice kod peglanja, koje je Mireli najomraženiji kućanski posao.

- Dnevno operem 14 kilograma rublja. Kad se peru posteljine, jastučnice i deke, bubanj od sedam kilograma radi i četiri puta na dan. Suđerica isto. To su dva kućanska aparata koje nikad ne gasim. Bez toga jednostavno ne mogu - kaže Mirela. Stariji “klan”, Bruno (14) i Matija (13), a često i Franko, pričuvaju mlađeg Filipa i Jakova.

- Uspavljujemo bracu tako da mu kažemo da će mu se u sobi pojaviti pola milijuna majmuna kad se probudi. Ili mu kažemo da će mu sletjeti zmaj u sobu - rekao je Franko i kroz smijeh se pohvalio kako mu Jakov uvijek povjeruje.

Bruno i Matija su malo ozbiljniji te, zamislite, također su nogometaši. Treniraju u nogometnom klubu Lučko.

Vikendi su Mireli i suprugu udarni zbog silnih utakmica i vozikanja s jedne na drugu stranu. Preko tjedna je, kaže, ipak lakše.

- Buđenje je već tradicionalno u sedam sati, a moje još pola sata ranije. Vrijeme za spavanje je u 20.30 i to se uvijek poštuje - nastavila je. Televizor je ugašen dok se jede, a mobiteli se ostavljaju sa strane.

Imaju ih trojica starijih, ali ih koriste vrlo rijetko. U sobama nemaju ni televizore ni laptope.

- Na kompjutoru se smijemo igrati samo vikendom - ponosno nam je rekao Franko i izazvao još jedno pozitivno čuđenje kod mene.

- Tako vam je kod nas, ali zato sve funkcionira. To vam je kao ‘mala vojska’ - rekla je Mirela.

- Super je što su im i treneri u klubovima strogi. Kad idu na turnire, ni tamo nema izbirljivosti oko hrane. Mobitele nosi njih nekoliko kako bi se ostali mogli javiti roditeljima. Tako su se naučili odgovornosti - dodala je Mirela. Braća su složna i većinom se druže u klanovima. Stariji se drže zajedno, kao i mlađi. Kad igraju nogomet na igralištu iza obiteljske kuće, razlike u godinama ne postoje. Lopta ujedini svu petoricu, a tamo provode najviše slobodnog vremena.

- Imali ih tri, četiri ili pet, isto je! Najveći šok bio mi je s drugog na treće. Matija i Bruno su bili u vrtiću, a ja sam taman vratila neki ritam. Radila sam edukacije za kozmetičke kuće i puno sam putovala. No kad smo dobili Franka, odlučila sam ostati kod kuće s djecom. Shvatila sam da je to odlično - rekla nam je Mirela. Uz sve obaveze, priča nam kako ima vremena i za sebe, no nije tip koji hoda po trgovinama. Kod frizerke ide rijetko, a šminka joj nije ni potrebna!

- Tih sat i pol u danu je moje i to svi poštuju. Četiri puta tjedno trčim po sedam kilometara, a tri puta idem na ‘aqua aerobic’. Tad suprug preuzima brigu o djeci - kaže Mirela. S trčanjem je počela prije devet godina, zadnjih pet trenira intenzivnije, a prije godinu dana krenula je na utrke. Sudjeluje na utrkama do sedam kilometara.

U godini dana trčala je pet utrka i na svima je osvojila medalju.

- Nisam član nijednog kluba. Isključivo je to ‘Babić running team’. Zbog trudnoće sam propustila nekoliko utrka, ali se nadam idućem Zagrebačkom noćnom ceneru - rekla nam je.

Velika želja joj je sudjelovati na utrkama u New Yorku, Veroni i Bostonu.