Nastavnica Sanja: Do posla svaki dan putujem 140 km

I dok se učiteljima i profesorima često prigovara da se previše bune, a imaju sigurnu plaću i puno godišnjeg odmora, mnogi od njih svaki dan prelaze više od sto kilometara, putuju u druge županije, po otocima i selima, pa čak i autostopom kako bi obrazovali djecu.

Neki i mirovine zarade putujući u udaljene škole jer ne mogu dobiti posao u sredinama u kojima žive. Sanja Stipanović profesorica je likovne kulture iz Splita koja je 1988. počela raditi u Slavoniji i zaleđu Zadra, a posljednjih 25 godina satnicu popunjava u trima školama u okolici Imotskog, prelazeći dnevno i više pd 140 kilometara do posla i nazad. Darko Velić je profesor engleskog jezika i književnosti koji 13 godina iz Splita na posao odlazi u 100-tinjak kilometara udaljeni Knin. Tvrdi da ne uspijeva dobiti premještaj bliže kući zbog korupcije, nepotizma i stranačkog klijentelizma u školskom sustavu te da nitko ne vodi brigu o visokim putnim troškovima koji se izdvajaju za putujuće nastavnike.

- Nakon diplome počela sam raditi tamo gdje je bilo mjesta, a to su bili Stankovci, Đakovo i Garčin kraj Slavonskog Broda, s područnim školama Kokočevik i Oprisavci. Zadnjih 25 godina radim u Krivodolu (72 km od Splita ), Studencima (66 km od Splita) i Cisti Velikoj (46 km od Splita). Moj boravak i rad u Slavoniji trajao je jednu školsku godinu, stanovala sam u podstanarskom stanu, a svakog petka putovala bih noću vlakom kući u Split kako bih bila s obitelji i prijateljima. 

Iz Stankovaca i Đakova sam otišla jer su te sredine tada bile tzv. nerazvijene općine i imali smo upola manje plaće od razvijenih. Odradila sam tu školsku godinu, dala otkaz i počela tražiti posao od Omiša do Trogira. Nitko mi nikad nije odgovorio na molbu, a kamoli da mi vrate poslane dokumente. Vrlo brzo sam shvatila da ću prije dobiti posao u vladi Sjeverne Koreje nego u nekoj od splitskih škola – kaže nastavnica Stipanović.

Na kraju se zaposlila u Imotskoj krajini, prvo u Runovićima, u općini u koju ni jedan nastavnik likovnog, kako tvrdi, nije htio ići. Pola radnog vremena dobila je i u Cisti Velikoj. Putovala je iz Splita autobusom do Kamen Mosta udaljenog 80-ak kilometara, a do Runovića i Ciste Provo autostopirajući ili, ako bi imala sreće, uhvatila kakvog kolegu da je preveze. Iz Runovića 1993. se prebacuje u Krivodol, također u Imotskoj krajini, što ju je silno obradovalo jer je do tamo iz Splita imala izravni autobus.

- Kolege i ja koji putujemo autobusima ili vlastitim vozilima zadovoljni smo naknadom od 0,75 kn po prijeđenom kilometru jer u ovoj državi ima ljudi koji ni plaću ne primaju. Sad se pitam voze li se naši ministri vlastitim autima kupljenim na kredit, troše li svoje novce na održavanje vozila, registraciju i gorivo te bi li se zadovoljili naknadom od 0,75 kn po prijeđenom kilometru - pita se Sanja Stipanović.

Profesor Darko Velić je počeo sa zamjenama u Splitu i okolici, a mjesečno proputuje iz Splita oko 2000 km na nastavu u OŠ “Dr. Franjo Tuđman” i Srednju strukovnu školu “Kralj Zvonimir” u Kninu. Šibensko-kninska županija mu za putne troškove izdvaja između 2500 i 3000 kuna mjesečno. Od ove godine nedostaje mu šest sati za punu satnicu pa se je pokušao zaposliti u Splitu.

- Početkom ove školske godine Ured državne uprave u Splitu izdaje mi Odluku o prednosti pri zapošljavanju te me upućuje u Elektrotehničku školu u Splitu koja je izrazila potrebu za profesorom engleskog jezika. No ravnatelj je na to mjesto zaposlio kćer profesorice koja radi u istoj školi. Obraćam se Prosvjetnoj inspekciji u Splitu koja me zavlači, kao i Ured državne uprave kojem je trebalo točno 20 dana da mi uruči očitovanje i 30 dana da ga proslijedi višim instancama na prosudbu s dokumentacijom - nezadovoljan je Velić.

Ravnatelj te splitske škole, Branko Mrčela, tvrdi kako još nije dobio odobrenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za novo zapošljavanje, da u Velićevu slučaju ništa nije napravljeno mimo zakona te da je to isto potvrdila i Prosvjetna inspekcija.

Splitski profesor koji je želio ostati anoniman, a predaje u Drnišu i mjesečno pređe 3000 kilometara na mjesec, odavno je odustao od potrage za poslom u Splitu.

- Nužne su promjene i odgovorniji stav države i resornog ministarstva. Smeta me što trošim svoj auto, a da za to ne dobivam nikakvu amortizaciju osim 0,75 lipa po kilometru, što nije dovoljno za pokrivanje troškova održavanja auta i goriva - nezadovoljan je taj profesor.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku.

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje.