Zivot im je bio ispunjen patnjom :( Strasno..., bespomocno cekati smrt umiruci od hladnoce i gladi. Bila bi sreca da im je plin skratio muke.
Halo Bing, kako brat
17.12.2013.
Uređivanje komentaraOdustani
Kad prolazim ulicama nekih mjesta kod nas i vani i gledam, puno lica izgubljenih u vrtlogu brzog tempa života i tehnologije, koja se tako lagano uvukla u naše
živote, kao bezbolno, ne mogu da se ne pitam: Kaj je posljedica toga ili ‘pak koje su posljedice ovog ‘modernog’ vremena u kojem živimo? -Postali smo otuđeni. Prvo od nas samih pa onda od ljudi koje volimo i koji nas vole, pa onda i od onih koji nas manje vole, ali su ipak u našim životima i srećemo ih svaki dan. Realnost i tužna svakodnevica: Kolko puta ste prošli pored osobe za koju niste ni znali da vam je susjed, a živi tu, pored vas? Koliko puta projdete pored istih i ne pozdravite, JER ŽURITE'? Vrtlog života vas nekud poveo, tonete u tu provaliju, a ljudske vrijednosti samo isplivaju i pogube se. Kaj ni onda jadno naše društvo??? Kaj to nije paradoks? Utapamo se u moru informacija, a ljudske, vrijednosti nestaju, da ne velim da su skoro pa nestale. Ciljevi nas vode, ambicije, sebičnost… To su neki epiteti nekih sadašnjih ljudi, a oni koji to nisu sad, možda i postanu ako se na vrijeme ne odupru ovom matrijalističkom dobu. Ta otuđenost, čovjeka udaljava od sreće, jer kako će biti sretan čovjek koji nema vremena za drage ljude?! JAKOTEŠKO, a ovo naše društvo i ovo doba nam to nameću. I to je žalosno, jer tako smo svi izgubljeni, a život nam nekam prejde, ispred nosa. Pa se bute pitali; ‘Kad prije projde dan, a kad prije projde život,????.
Biti čovjek znači biti svjestan svojih vrijednosti,težiti ka znanju, jer znanje je najmoćnije oružje. Ali i BITI SVJESTAN VRIJEDNOSTI DRUGIH . KAD SE ZNANJE I SPOZNAJA VRIJEDNOSTI DRUGIH SPOJE NASTAJE MOST KOJI OTUĐENOST NEMRE PORUŠITI. Da manje težimo lovi i tehnologiji a više sreći,jer ona je ključ, ljubavi, uspjeha, svega.. ne bi bilo ovakvih tragedija!
Prikaži još ↓
d1
dišpetoža_1
17.12.2013.
Uređivanje komentaraOdustani
Nažalost i od goreg ima gore....Užas.....Počivali u miru..:(:(
bo
bojan1982
17.12.2013.
Uređivanje komentaraOdustani
strasno da nije bilo nikoga da se brine o njima
št
štajeovoljudimoji
17.12.2013.
Uređivanje komentaraOdustani
Dragi susjedi i suseljani nesretne obitelji, pa sretan vam Božić!!! Koja bešćutnost, otuđenost i manjak ljudskosti. Kako vam nikome nije palo na pamet provjerit
i šta se događa sa tim nesretnim ljudima, ako nikoga niste vidjeli četiri dana, ako se ne vidi dim iz kuće ili se ne čuju nikakovi zvukovi. Sramite se.
Prikaži još ↓
Halo Bing, kako brat
17.12.2013.
Uređivanje komentaraOdustani
Sjetil sam se rijeći jedne stare pjesme. Ide ovak: Sve bih dao kad bi tajnu znao - Života vječnog, života srećnog - Vrijeme leti, vrijeme neće stati - Na vrata
netko kuca - Dal je starost, tko će znati - Sve satove svoje - Pretvori u prah - Ogledala razbij - Al skrati se dan - I pred ogledalom svojim stojim - To što vidim nisam ja... Nesretnom bračnom paru želim vječni mir, i pokoj, u nekom boljem svijetu bez; boli tuge i samoće. I gdje ljudi ne zaboravljaju ljude!
Prikaži još ↓
N1
NADINA_1
17.12.2013.
Uređivanje komentaraOdustani
Žalostan kraj dvoje starih ljudi. Kako smo se otuđili, da niko nije primjetio da ne izlaze iz kuće i pokucao na njihova vrata..A opet što bi ona bez supruga jer
je bila nepokretna . Koliko bi njezin život više imao smisao? Počivali u miru.
Prikaži još ↓
fw8
17.12.2013.
Uređivanje komentaraOdustani
U današnje vrijeme da se ovako nešto dešava... Strašno ! Treba malo poviriti kako žive ljudi u manjim sredinama, van Zagreba, gospoda bi se začudila - u nekim d
ijelovima Lijepe naše kao da je vrijeme stalo, ali u srednjem vijeku.
Prikaži još ↓
mj
milan jovan i ostali dolje
17.12.2013.
Uređivanje komentaraOdustani
Nedavno sam čitao knjigu u kojoj je život uspoređivan s putovanjem u vlaku. Bila je to veoma zabavna lektira.
Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i
silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti.
Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijeloga našega putovanja. Primjerice, naši roditelji…
Nažalost, istina je posve drukčija. Kad-tad oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva.
Prikaži još ↓
RI
Rudolf I belong to Jesus
17.12.2013.
Uređivanje komentaraOdustani
Ajme što smo se otuđili, čovjek pored nas umire a ni ne znamo, to sigurno prije nije bilo tako. Ovo me podsjetilo na tekst je napisao američki stand-up komičar
George Carlin nakon smrti svoje supruge. Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade,
ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike;
trošimo više, a imamo manje;
kupujemo više - uživamo manje;
Imamo veće kuće, a manje porodice;
više udobnosti, a manje vremena;
imamo više diploma, ali manje razuma;
više znanja, a manje rasuđivanja;
više stručnjaka, a još više problema;
više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nepromišljeno,
smejemo se premalo, vozimo prebrzo, olako se ljutimo,
prekasno ležemo, ustajemo umorni, čitamo nedovoljno,
gledamo TV suviše. Molimo se retko.
Uvećali smo naše posede, ali smo umanjili naše vrednosti.
Previše pričamo, premalo volimo, prečesto mrzimo.
Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo.
Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.
Putovali smo na mesec, a problem nam je otići preko ulice i
upoznati novog suseda. Zagospodarili smo spoljašnjim prostorom,
ali ne i unutrašnjim. Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari.
Očistili smo vazduh, a zagadili dušu.
Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .