Neretvanske gusarice svake godine dobivaju podmladak...

- Dok smo uz bok veslale s muškarcima, govorili su nam da nas ‘nosi Neretva’, a da oni moraju veslati do Ploča, priča nam Nataša Parmać, 'prekaljena' neretvanska gusarica, koja je godinama, uz još neke svoje lađarice, veslala zajedno s lađarima maratone od Metkovića do Ploča.

- Svaki smo put stizale do cilja, nikad nismo odustale. Bilo je zajedljivih podsmijeha, ali bilo je i bodrenja. Tad smo odlučili pokrenuti ženski maraton - nadovezuje se na priču Pavo Delija, predsjednik Udruge lađarica.

- Odlučile smo veslati maraton lađarica u dužini od 10 kilometara Neretvom, i to uzvodno od Opuzena do Metkovića. Mislili su neki da ćemo odustati, a mi svake godine dobivamo podmladak. Evo, najmlađa među nama je 13-godišnja Kristina Parić.

Danas ih, kažu, lađari uvažavaju.

- Žene moraju sto puta uložiti više truda kako bi uspjele u odnosu na muškarce. E, a mi vam imamo i snage i volje, imamo i onog ženskog ponosa i prkosa, a kad ženi dirneš u ponos, kao da si dirnuo u osinje gnijezdo. I teško da će odustati od nauma - ponosno će najstarija gusarica Radmila Beba Čupić (70), koja petu godinu vesla.

A u lađi ih je 12, svaka zna što joj je raditi, a parić (kormilo) uvijek drži jedna među njima, najspretnija i najiskusnija u davanju 'ritma'. Ona broji, bodri, daje ritam, 'gura' gusarice, poput prabaka poznatih 'lancarica' koje nisu veslale, ali su lađe, pomažući se teškim željeznim lancima, vukle uz obalu, upravljajući lađom od starta do cilja.

Već krajem lipnja dio ekipa je lađe spustio u vodu jer su preko godine zbog vodostaja nemogući uvjeti za veslanje. Ove je godine ekipa Metkovki prva započela s treninzima, a lani su to bile Gusarice iz Metkovića, koje su i obranile zlatnu medalju.

- Kako su ove godine Metkovke prve započele, red je da one osvoje zlato i mi ćemo se zajedno s njima radovati - prijateljski će ostali dio ženske ekipe Gusarica.

Blaženi među njima je Martino Krstičević, predsjednik Udruge Gusarica, koji bez obzira na to što je muškarac ne 'drži kormilo u svojim rukama'. Prije pet godina, kad su ga pozvale da im pomogne, rado se odazvao. Sređujući dokumentaciju, oko mu je “zapelo” na gusarici.

- Vidio sam među njihovim fotografijama i fotografiju lađarice Marijane te im rekao da će ona biti moja gusarica.

Poslije dvije godine uplovio je Martino u bračne vode s Marijanom, a na dan vjenčanja svečano su dali zakletvu da će do smrti ostati vjerni gusaricama, čiji parić u lađi odvažno drži upravo Marijana.

- Baš kao i u obitelji, htjeli mi muškarci to priznati ili ne, žena drži ne tri, nego sve četiri strane kuće u svojim rukama - kaže.

Lađarice su svih životnih profila, uz poslove domaćice, majke, supruge, sve one su zaokupljene i drugim obvezama. Neke svojim biznisom, neke u prosvjeti, trgovini, ugostiteljstvu... Tu su učenice, studentice, umirovljenice, ali kad su na dubokoj vodi Neretve, odvažne su gusarice, poput hrabre kraljice Teute, koja je vladala i ovim krajevima te joj u čast planiraju posvetiti maraton lađarica.

Maraton lađara, naime, ima svoj zaštitni lik u knezu Domagoju te pobjednici maratona, uz medalje i novčanu nagradu, dobivaju i veliki štit kneza Domagoja. Isti takav dobivaju i pobjednice ženskog maratona.

- Hoćemo da naš maraton bude nazvan po kraljici Teuti. Legenda kaže da je njezino podrijetlo iz Metkovića. Ove godine znak za start 9. kolovoza, tri dana prije 21. maratona lađara, spremno će iščekivati 78 gusarica u šest do sada prijavljenih ekipa.