Nikola Leskovar Kod nas su biskupi važniji od premijera

Nakon posljednjih parlamentarnih izbora bilo je jasno da se medijski i općenito javni diskurs radikalno promijenio, što je zateklo umjetnike i novinare s integritetom, jer su oni najosjetljiviji na društvene promjene.

Tim riječima Nikola Leskovar opisuje nam zašto je napisao Tijelo od soli, koje se našlo među 14 knjiga u širem izboru za Nagradu Fric. Tjednik Express po drugi će put dodijeliti Frica, a nagrađeni autor najbolje knjige fikcijske proze, uz mobilnu skulpturu žiroskopa, osvojit će i 75.000 kuna, koje je osigurala Atlantic grupa.

- Nemoć države i kapitulacija premijera pred razularenim huliganima koji su prijetili da će dignuti centar glavnoga grada u zrak eksplozivnim napravama, a na kraju su pod patronatom Crkve izašli bez sankcija, pokazalo mi je da je naša država Potemkinovo selo u kojem biskup ima veću političku moć od premijera - kaže književnik.

O poznatome na nepoznat način

Dodaje da ga je, kao osobu koja je dobar dio života posvetila javnom djelovanju, što kroz prosvjetu, što kroz civilni sektor, što kroz politiku i književnost, povukao duh vremena u kojem su umjetnici pružali otpor čitanjem ulomaka iz 'Eseja o vječnom fašizmu' Umberta Eca. Za roman bi se, kaže Leskovar, moglo reći da sadrži pseudoautobiografske elemente.

- U osnovnoj školi jedan bi nastavnik prozvao svakoga i pitao ga čime mu se bave roditelji. Kad sam rekao da je moj otac pilot, sav mi se podčinio. Nisam ništa znao i dobivao sam petice. Jednom dečku koji je znao više od mene dao je trojku. Shvatio sam da je društveni status često važniji od znanja, zbog čega sam osjetio gađenje - prisjetio se Leskovar, koji je motiv dječaka, sina vojnog pilota, iskoristio i u romanu.

- Vojni piloti različitih nacionalnosti u vrijeme raspada Jugoslavije bili su izloženi moralnim dilemama, pritiscima pod kojima su odlučivali i posljedicama koje su trpjeli oni, njihove porodice i njihove karijere, kad su izabrali zastavu pod kojom će nastaviti letjeti. Dječak o tim manje-više poznatim stvarima piše iz svoje, pomaknute, perspektive - objašnjava književnik. Čitatelje je, kaže, želio začuditi pišući o poznatome na neobičan način. 

Smatra da se tekst koji je napisao može primijeniti i na današnje društvo.

- Tekst ide uz dlaku srednjostrujaškim društvenim narativima i želi ih potkopati poput anarhista ubačenog u redove političara - kaže Leskovar. U romanu je uspio na vjeran način prikazati različite govore, izvrsno koristeći i bosanske turcizme i kajkavsko narječje.

- Rođen sam u Mostaru, odrastao u Tuzli i okolici Varaždina, a studirao u Rijeci. Osjećao sam se kao da sam upisan u govore i narječja koja sam upijao tijekom života. Pokušao sam u različitim narječjima istodobno biti autentičan, svoj u svojem jeziku, bez želje da zadovoljim bilo koji od južnoslavenskih standarda - zaključio je Leskovar.