'Nismo izazvali rat sa Srbima na istoku, Manolić i Mesić lažu'

Nova knjiga Vladimira Šeksa može se s užitkom čitati na plaži: u njoj je objavljena hrpa stenograma iz Tuđmanova ureda u kojima se velike političke teme izmjenjuju s tračevima o svim akterima hrvatske političke scene početkom devedesetih. Šeks se politički koncentrirao na diskvalifikaciju dvojice najozbiljnijih protivnika, Josipa Manolića i Stjepana Mesića, koje je optužio za pokušaj državnog udara protiv Franje Tuđmana, a Manolića i za krivotvorenje memoara. Brojni će prozvani morati reagirati na tvrdnje iz “Državnog udara”. Šeks tako daje nevjerojatno šašav stenogram razgovora Franje Tuđmana sa Slavenom Leticom, u kojemu Letica opisuje Antuna Vrdoljaka kao “luđaka” koji je njemu, doduše, “simpatičan”, ali “me prikazuje kao lopova, da sam ja njemu ukrao neka odijela, da sam kurvin sin, da mi je on kupovao čarape... To bi značilo da vi mene smatrate krajnje nemoralnom osobom”, žali se Letica.

Letica se žali da ga je Tuđman opisao riječima: “Veliko đubre i zlikovac s kojim ja nemam što razgovarati”, no predsjednik Tuđman kaže Letici da nikad nije upotrebio riječ “zlikovac” ni za Miloševića, a “niti za neke svoje budale, a riječ đubre sasvim sigurno ne”.
Nikica Valentić na jednoj sjednici Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost, čija je teme bila antihercegovačko raspoloženje u narodu, predsjedniku Tuđmanu pripovijeda vic.

Na VONS-u su pričali viceve

- Predsjedniče, ja sam počeo ozbiljnu atmosferu, može jedna ležerna sad, ali na dnevnom redu je. Oko prisluškivanja. Da li ste čuli jedan vic sada? Zašto Hercegovci mažu telefon slaninom? Da ih muslimani ne mogu prisluškivati. Sada procijenite da li je antihercegovački ili nije...

- Zvuči neobično, ali taj vic nije bio jedini koji se čuo na toj večernjoj sjednici VONS-a. U sklopu rasprave o tzv. hercegovačkom lobiju ispričan je još jedan kako bi se pokazalo da netko u Hrvatskoj svjesno potiče promjenu raspoloženja prema Hercegovcima. Tako se čulo: Uđe jedan ozbiljni gospodin u tramvaj govoreći: ‘U pičku materinu, u pičku materinu...’. Čitav tramvaj se zgrozi, pa kako to, ozbiljan gospodin, a psuje. A kaže: ‘Udala mi se kći’. Pa što, zašto psujete, to nije lijepo? Da, ali za Hercegovca. Na to će čitav tramvaj: ‘A u pičku materinu” - piše u knjizi Šeks.

Cvijeće smo skupo plaćali

Predsjednik Tuđman je završno rekao:

- Neću dopustiti pogreške. Nisam ni ovaj sastanak ni druge slučajno sazvao i inicirao, i bilo je, gospodo, znači to je pokazala i današnja rasprava, bilo je dvojbe u odnosu na politiku hrvatsku prema BiH. I zato što to jeste zamršen problem, i zato što nam je Starčević u tom svom hrvatstvu ostavio nešto što smo plaćali, da su muslimani najbolji Hrvati, cvijet hrvatskog naroda. Taj cvijet je i Pavelić ostavio itd. A meni je bilo jasno gledajući te nacionalne probleme ne samo na našem tlu, nego i u svjetskom, da je ovo etničko čišćenje i etnička homogenizacija je užas, ali od biblijskih vremena, čitajte Bibliju, pa od biblijskih vremena pa do danas je toga bilo. I poslije Prvog svjetskog rata dva i pol milijuna ljudi je preseljeno, poslije Drugoga svjetskog rata dvanaestak milijuna. I ovo zlo koje se zbiva ima u sebi i dobra jer stvara pretpostavke za dugotrajnu normalizaciju...

Upitno je kako će na objavu ovih Tuđmanovih riječi reagirati Zlatko Hasanbegović. Riječi “taj cvijet je i Pavelić ostavio” vjerojatno neće prihvatiti s oduševljenjem, kao i ocjenu da smo Starčevićevu ocjenu o “muslimanima kao cvijetu” plaćali, kako kaže Tuđman.
U knjizi je mnogo prostora posvećeno raskrikavanju raznih obavještajnih akcija.

Šeks objavljuje dokument koji je hrvatskim službama dostavio netko s Cipra, a iz dokumenta se vidi da je po naredbi Slobodana Miloševića koordinatoru američke vanjske politike za istočne zemlje uplaćeno 12 milijuna američkih dolara. Služba za zaštitu ustavnog poretka nastojala je doći do priznanice kako bi se potom ova akcija raskrinkala u svjetskim medijima. Šeks opisuje i kako mu je Tuđman povjerio akciju raskrinkavanja oficira Kontraobavještajne službe JNA, KOS-a, u Armiji BiH.

Njihov je zadatak bio iniciranje hrvatsko bošnjačkog rata. Tog trenutka, u kojem Tuđman predlaže mene s hrvatske strane da razotkrijem pakleni plan Srba koji su se s ubačenim KOS-ovcima, poput generala Halilovića, Divjaka i Šibera, uvukli u vrh Armije BiH i isprovocirali rat između Hrvata i muslimana te tako umalo isposlovali da se umjesto vojne intervencije protiv Srbije Hrvatskoj nametnu sankcije, sjećanjem mi se provukla čudnovata prispodoba.

Zavjernik protiv zavjere

Pa zar nisam ja ujesen 1991. godine bio vođa urotnika protiv predsjednika Tuđmana radi svrgavanja, pa i ubojstva njega i njegove vlasti, a sad, dvije godine poslije, predsjednik me predlaže za glavnog čovjeka u raskrinkavanju jedne opasne zavjere - govori Šeks.
Na promociji Šeksove knjige okupilo se šaroliko društvo. Bili su tamo njegov (bivši?) prijatelj Branimir Glavaš, Jadranka Kosor, Ljubo Ćesić Rojs, Luka Bebić, Borislav Škegro, Josip Jurčević, Veljko Bulajić, Nina Obuljen-Koržinek, Drago Prgomet, Vesna Škare-Ožbolt...

- Osporavalo se da je hrvatska država, da je temelj hrvatske države, da je pobjeda hrvatskih branitelja i hrvatskog naroda ostvarena u pravednom obrambenom oslobodilačkom ratu. Širile su se i lansirale teze da se radi o građanskom ratu, a ne o agresiji Srbije, tzv. JNA na Hrvatsku, što je Hrvatski sabor 8. listopada ustvrdio. Dakle, širile su se teze da su se dva nacionalizma pograbila, da su jednako krivi i jednako odgovorni. Posebno je bila opaka teza da su Hrvati, posebice na istoku Hrvatske, ustašoidni radikali izazvali rat te da smo napali Srbe.

Čekaju se reakcije na knjigu

U tim tezama su prednjačili Josip Manolić i Josip Boljkovac, drugi predsjednik vlade i ministar unutarnjih poslova - rekao je Vladimir Šeks dodajući kako su njih dvojica u svojim memoarima tvrdili da su Hrvati na istoku napali Srbe.
Šeks je u knjizi dao više od četrdeset stenograma u kojima je pokušao pobiti ove i slične tvrdnje. Iz njih se vidi i Tuđmanov stav o lustraciji, ulozi tajnih službi bivše države, otvaranju komunističkih arhiva, odnosu prema socijalizmu te drugim i danas delikatnim temama. No otvoreno je pitanje hoće li izazvati veće kontroverze. U nas se memoari, naime, po tradiciji dočekuju uobičajenom hrvatskom šutnjom.

Bili su sveto trojstvo nove Hrvatke

Mesić, Tuđman i Manolić bili su vodeći ljudi HDZ-a u prvim danima stvaranja države. Njihov razlaz do danas nije nedvosmisleno protumačen. Šeks opovrgava njihovu teoriju da su otišli jer se nisu slagali s podjelom Bosne i Hercegovine