Nitko ne zna gdje se skrivao, Gotovinu su štitili i Francuzi?

Odmah nakon Oluje Haški sud je počeo istragu o zlodjelima za vrijeme i nakon ratnih operacija. Tužiteljstvo se, između ostalog, zainteresiralo i za Antu Gotovinu od kojeg je 1998. zatražilo službeni iskaz. Gotovina je navodno bio spreman na razgovor, no hrvatski politički vrh mu to tada, tvrdio je, iz nepoznatih razloga nije odobrio. Uskoro su se i glasine, koje su kolale neko vrijeme, pokazale točnima: Tribunal je u lipnju 2001. podigao optužnicu protiv Gotovine. U srpnju te godine Gotovina je pobjegao. Zadnju večer na slobodi je prema knjizi 'Gotovina, stvarnost i mit' proveo na terasi hotela Esplanade u Zagrebu dok su mu supruga Dunja i sin Ante bili na moru. Te je večeri bila i izvanredna sjednica Vlade. Navodno je Gotovina rekao 'Ma ne žele oni mene uhititi, žele me ubiti', sjeo u BMW i otišao u nepoznato, navodi se u spomenutoj knjizi. Skrivao se do prosinca 2005. godine. Nitko zapravo pouzdano ne zna gdje je svo to vrijeme bio. Kao zemlje u kojima je navodno viđen spominjale su se i Kanada, Paragvaj, Urugvaj, Ukrajina i BiH. Neki su tvrdili da se skrivao i na Korzici, otoku Tenerife koji pripada Kanarima, na Visu, u Zadru... Carla Del Ponte je tvrdila kako je Gotovina do kraja rujna 2005. godine bio u Hrvatskoj. 

Krivotvorili mu dokumente, a Petrač plaćao njegov bijeg?

Navodno je njegov bijeg financirao Hrvoje Petrač. Gotovina je, kada su ga uhitili kod sebe imao dokumente na ime Kristijan Horvat iz Krapine. Krivotvoritelji njegovih i Petračevih dokumenata Franjo Katavić i Salih Fazlić nedavno su osuđeni na godinu dana zatvora uvjetno, na rok kušnje od dvije godine. Katavić je još 2005. izjavio kako je od Gotovininog odvjetnika i Petračevog prijatelja Marijana Pedišića, preko Fazlića dobio po dvije tisuće DEM, fotografije i podatke, kako bi im izradio krivotvorene putovnice.

Htjeli mu oteti djecu kako bi se predao?

Nacional je 2004. godine pisao kako je djecu Ante Gotovine htjela oteti skupina kriminalaca iz Beograda te ga tako primorati da se preda. Gotovina u Hrvatskoj ima dvoje djece, kći Anu iz veze s novinarkom Vesnom Karuzom i sina Antu sa suprugom Dunjom Zloić Gotovinom. Ana je rođena 1994, a Ante 1997., a budući da je Vesna Karuza i dalje u dobrim odnosima s Dunjom i Antom Gotovinom njihova djeca često zajedno ljetuju u Pakoštanima, a Ana često boravi i kod polubrata na Srebrnjaku gdje je Gotovina kupio kuću u nizu krajem 90-ih. Otmičari su navodno vrebali nekoliko dana, a plan im je bio oteti jedno ili oboje djece ako im se pruži prilika. Za njihov plan su saznali Gotovinini suborci koji su otmicu i spriječili. Kriminalci su navodno sve priznali i rekli kako je njihova nagrada trebala biti pet milijuna dolara. No nisu htjeli reći tko je otmicu naručio.

U bijegu dao intervju Ivi Pukaniću

Dok je bio u bijegu Ante Gotovina dao je intervju ondašnjem predsjedniku uprave Nacionala Ivi Pukaniću. Na intervju s Gotovinom, kako je kasnije rekao, otputovao je u Veneciju zajedno s odvjetnikom Marijanom Pedišićem. O njemu je obavijestio samo svoja dva najbliža suradnika. Pukanić se s Gotovinom navodno sastao u poznatom baru u centru grada. General je mirno sjedio i pušio crveni Marlboro i čitao novine. Sastanak je trajao četiri sata. Pukaniću je potvrdio svoju ponudu Haagu da ga u svojstvu osumnjičenika ispitaju u Zagrebu. Rekao mu je i kako 1998. izjavu Haškom sudu nije dao jer mu je to tada zabranila Vlada. No prema tvrdnjama knjige 'Gotovina, stvarnost i mit' Gotovina je 1999. znao da se Haag interesira za njega, ali je smatrao kako ne treba uspostavljati suradnju sa Sudom. Zbog intervjua s Gotovinom Ivo Pukanić je bio na obavijesnom razgovoru u policiji.

Francuzi štitili Gotovinu?

Francuski su mediji pisali kako je francuska obavještajna služba DGSE sudjelovala u pripremi bijega i zaštiti Ante Gotovine od 2001. do 2005 godine te je bila upletena u isporuku ratne tehnike Hrvatskoj u vrijeme embarga. Gotovinu su navodno skrivali na Korzici i jugu Francuske, a za to je znao i predsjednik Jacques Chirac. 

Izvori korišteni za tekst: 24sata, 'Gotovina, stvarnost i mit' autora Ivice Đikića, Davora Krile i Borisa Pavelića, Novi liber 2010., Novi list, Nacional, Wikipedia