News

Komentari 1

Njezin je otac svakoga dana stavljao zastavu na vodotoranj: 'Bila sam sama u tužnoj koloni'

Njezin je otac svakoga dana stavljao zastavu na vodotoranj: 'Bila sam sama u tužnoj koloni'

Gabrijela Varga je ispričala svoju stranu priče o padu Vukovara. Sama je završila u koloni, a za obitelj nije znala mjesecima gdje su. Tatu i brat su joj završili u logoru...

Vukovar obilježava 30. godišnjicu pada nakon napada bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi u kojoj je poginulo i nestalo 2717 hrvatskih vojnika i civila. 

- Zastava nam je značila što i danas, simbol hrvatskog zajedništva. Podizali su zastavu svake noći, znali smo da grad još nije pokoren. Kad bih izašla iz podruma, gledala sam je li zastava na Vodotornju da znam da je tata još živ - ispričala je za N1 Gabrijela Varga, kći vojnika Hrvoja Džalte. 

Hrvoje Džalto je vojnik koji je uporno svaku večer prije pada dizao hrvatsku zastavu na Vodotoranj. 

Jedna mama u ratu je šila zastave kako bi se iznova mogle podignuti. 

- Ništa mi nije bilo jasno, svi smo se lijepo družili i odjednom se svi snovi sruše. Mislila sam da tako mora biti - rekla je Gabrijela. 

Gabrijela je bila u koloni koja je vodila van Vukovara. U hodu je stajala sama, nije znala gdje joj je obitelj. 

- Kolona je bila tužna, morali smo se predati. Ja sam samo htjela kući, nisam znala ni gdje su mi mama, tata ni brat. Otišli smo na groblje, odvezli su nas na Ovčaru gdje smo noćili u autobusima. Jedan vozač nam je rekao da mora ići, ali da ni slučajno ne izlazimo iz autobusa. Tri dana su nas vozali i govorili da neće biti ni Hrvatske ni nas. Završili smo u Brčkom pa sam bila u Đakovu gdje su nas vozili kamionom i onda sam završila u Zagrebu. Neke ljude sam poznavala, s mamom sam se tek srela 24.11. u Zagrebu. Tata je bio tri mjeseca u logoru, a brat šest mjeseci, on je izašao sa zadnjom razmjenom - kaže Gabrijela. 

Dugo godina se nije pričalo o tome dok se nakon pet godina nije počelo sve saznavati. Bile su to mukotrpne priče, saznali su što se dogodilo drugima, a tek nakon 10 godina su počeli sami pričati. 

- Tatu su nekoliko puta vodili na streljanje, topili su ga u vodi i bacili ga u neku rupu za smeće na 10 dana gdje je jedva preživio - dodaje Gabrijela. 

 

 

 

Najčitaniji članci