Više od 80 spomenika podigli su dr. Franji Tuđmanu nakon njegove smrti. Štovatelji pod njima pale svijeće i ostavljaju cvijeće, jer danas bi prvi hrvatski predsjednik slavio stoti rođendan da je živ...
Karizmatičan. Plastičan. S naočalama ili bez njih. Visok četiri metra ili minijaturan. S neprirodno isklesanim rukama visoko podignutima u zrak, kao da kipar ne poznaje ni osnove anatomije... Kipovi Franji Tuđmanu zbilja su svakakvi. Ima ih 80-ak u čitavoj Hrvatskoj s tendencijom da brojka za koju godinu dosegne i stotinu.
Sin Stjepan Tuđman obišao je mnoge i najviše ga se dojmio onaj u Škabrnji. Kaže da je jedino tamo osjetio nešto kad je gledao očev spomenik. Djelo je Kuzme Kovačića, koji je autor i Tuđmanovih kipova u rodnom Velikom Trgovišću te četiri metra visokoga Franina kipa pred Nacionalnom i sveučilišnom bibliotekoim u Zagrebu.
- Iskreno, nisam sretan što je to prepušteno isključivo imaginaciji umjetnika. Ne volim što se kod mnogih uopće ne prepoznaje Franjo Tuđman - rekao je prije nekoliko godina sin prvoga hrvatskog predsjednika.
Jedan od najkritiziranijih podignut je u Marčanu i djelo je kipara Slavka Bunića, poznatog također po spomenicima Toši Proeskim i ni manje ni više nego - Mercedesu! Kad su mu prigovorili da Proeski uopće ne sliči na sebe, Bunić se branio.
- Na prvi pogled ni ja nisam vidio sličnost, ali to je zbog fotografija objavljenih u medijima na kojima se ne vide detalji. Kameri je smetalo blještavilo sunca pa je fotografija zamagljena. To je bijeli kamen, malo previše svjetla i ne vidi se sličnost - rekao je i dodao:
- Tuđman je rađen preko Crkve, to je moj i njihov poklon. Njegov sin je bio tamo i čestitao mi, svima se svidio, ali ne onima u Zagrebu...
Kojima u Zagrebu, ne znamo. A i kom bi se svidio kip prvoga hrvatskog predsjednika nakalemljen na postolje od karte Hrvatske, isto ne znamo.
U svakom slučaju Tuđmanovi su spomenici godinama nakon njegove smrti i dalje vrlo često poligoni za izražavanje nezadovoljstva aktualnom političkom situacijom, pa ih prosvjednici šaraju grafitima ili zalijevaju bojom. Štovatelji pak donose cvijeće i svijeće, nadajući se da će se "ovi drugi" suzdržati barem danas.
