Odali počast u Vukovaru: U ratu su bile liječnice, medicinske sestre, njegovateljice, majke...

Svake godine, prve subote u lipnju, u jednoj od hrvatskih od županija obilježava se Dan braniteljica Domovinskog rata RH. Ove godine domaćin je Vukovarsko-srijemska županija i Udruga braniteljica Vukovara, pripadnica 106. brigade, na čiju se inicijativu 2016. godine i započelo s obilježavanjem ovoga dana. U Domovinskom ratu braniteljica je bilo više od 23 tisuće, što je oko pet posto od ukupnog broja braniteljske populacije. Njih 183 su poginule, a 33 se vode kao nestale.

Važnost žena u Domovinskom ratu tema je koja tek treba doći na red za sustavnije istraživanje jer one su činile puno više od činjenice da su nosile vojničku odoru. Kao direktne ili indirektne sudionice žene su bile u borbenom i neborbenom sektoru, radile su kao medicinske sestre, liječnice, njegovateljice, u ratu u kojemu za njih nije bilo razlike između prve crte ili pozadine. U ratu i nakon rata one su bile majke koje su štitile svoju djecu tijekom agresije, sklanjale ih na sigurno, podizale ih u progonstvu, neimaštini, istovremeno se boreći i sa svojim strahovima, ratnim PTSP-om. Sav je taj teret bio na njima. Stoga je Dan braniteljica Domovinskog rata trenutak kada je potrebno zastati, odati počast svima njima koje su branile Domovinu. Tako se u Vukovaru okupilo preko 500 braniteljica iz cijele Hrvatske. Okupljanje je upriličeno već u ranim jutarnjim satima nakon čega su braniteljice položile vijence i upalile svijeće na Memorijalnom groblju u Vukovaru, sudjelovale na misi za stradale te u mimohodu koračale gradom do Hrvatskog doma gdje je u holu postavljena izložba slika braniteljice Gordane Hasel-Marte.

"Dolazim iz Petrinje. Sa nepunih 19 priključila sam se u obranu moje Banovine. Maturirala sam u svibnju, a već sam tada bila u obrambenim postrojbama općine Gline. Mama je slegla ramenima jer je znala da me ne može spriječiti, a bila sam njeno jedino dijete. Moje sudjelovanje u ratu bilo mi je vrijednije od svega; dosanjala sam san svojih pradjedova od kojih su mnogi nestali u Drugom svjetskom ratu. To je bila silna nepravda u kojoj sam odgajana i obrana Hrvatske bila je moja obveza. Početkom listopada pala je Banovina. Mi smo zadnji izašli iz sela Bučice. Moje je cijelo selo ostalo odsječeno i izvukli su nas Tigrovi preko Kupe sa dva čamca. Nakon toga radila sam u 98. brigadi pravosudne policije, a potom se priključila 1. domobranskoj zagrebačkoj pukovniji i na kraju otišla u Gromove. Sve zajedno provela sam 23 godine u odori, umirovljena sa činom narednice" ispričala je svoj ratni put Višnjica Fabijanac. "Lijepo je vidjeti vas kako razvijate hrvatski stijeg ulicama grada Vukovara, u zajedništvu, u sjećanju na Domovinski rat. Vaša je uloga u ratu bila nemjerljiva; nema postrojbe vojske u policije u kojoj nisu sudjelovale žene, rame uz rame sa svojim suborcima. Na žalost, velik broj braniteljica položilo je svoje živote u ratu, velik broj napustio nas je prerano zbog vidljivih i nevidljivih rana.

Ponosan sam što sam vaš ministar" kazao je tom prilikom Tomo Medved zahvalivši se braniteljicama na svemu što su učinile u ratu, čuvale svoje obitelji i djecu, odgajale djecu u nemogućim uvijetima i što danas čuvaju domovinsko zajedništvo. "Ratni put počeo mi je u legendarnoj slavonsko-brodskoj 108. brigadi. Prva crta, mitraljesci, protuzračna obrana. Doveli me tamo, posjeli na mitraljez i pokazali gdje se stisne da se ispali granata. Prošla sam sva ratišta; Posavina, zadarsko zaleđe, poslije sam prešla u Sokolove, 5. aktivna, do kraja Oluje. Onda su nas stare borce umirovili" kazala je jedna od sudionica skupa Ljubica Senjić iz Slavonskog Broda koja je rat u svojoj Slavoniji prvo gledala iz Švicarske gdje je do tada živjela, a potom se krajem 1991. godine odlučila priključiti obrani. U Vukovar je pristigla i Kornelija Viher iz Zagreba koja je rat provela u 5. Gardijskoj brigadi kojoj se pridružila sa svojih 20 godina i tako mlada prošla sva hrvatska ratišta. "Nisam mogla dopustiti da netko uništava moju domovinu" kazala je.