Oni su smatrani genijalcima, ali im neke ideje graniče s ludilom

Nobelove se nagrade dodjeljuju svake godine pojedincima ili skupinama čiji su uspjesi iznimni. To uključuje izvanredna istraživanja, nove tehnike i tehnologije ili izniman doprinos društvu. Pri samom spomenu Nobelove nagrade u glavi većine ljudi se stvara slika univerzalnih genijalaca i briljantnih pojedinaca koji su je dobili. Ipak, ima nekih Nobelovaca koji su skrenuli čudnim putem i njihova istraživanja su postala jako kontroverzna...

William Shockely

Shockley je nagradu dobio iz područja fizike. U suradnji s Johnom Bardeenom i Walterom Houserom Brattainom, Shockley je izumio tranzistor, za kojeg su sva trojica nagrađena Nobelovom nagradom za fiziku 1956. Shockleyju je odobreno preko devedeset patenata u SAD-u. Bio je i profesor na Stanfordu. U slobodno vrijeme se bavio istraživanjem znanstveno-fantastičnih tema. Smatrao je da je inteligencija predodređena genima. I tada je došao do bizarnog zaključka da crnci imaju manje dobrih gena.

Vrhunac kraha njegove karijere je ideja da se steriliziraju ljudi koji imaju IQ manji od 100. Čak je donirao svoju spermu za "superbanku". Rebert Graham, osnivač te banke sperme, poslao je 25 pozivnica dobitnicima Nobelove nagrade. Njegov cilj je bio da se ljudi s "pametnim genima" razmnože i da u banku spermu doniraju samo nobelovci kako bi majke dobile djecu "genijalce. Nitko nije prihvatio njegov poziv - osim Shockleyja.

Javnost nije blagonaklono reagirala na tu njegovu odluku. Ipak, banka je radila punih 19 godina, što znači da je ipak bilo zainteresiranih klijentica.

Kary Mullis

Mullis je dobio Nobelovu nagradu za kemiju 1993. godine. Izumio je tehniku Polimerazne lančane reakcije (PLR) i podijelio Nobelovu nagradu s Michaelom Smithom. Mullisa je New York Times kasnije i kritizirao zbog širenja ideja na područjima kojima nije bio stručnjak. 

U svojoj autobiografiji iz 1998., Mullis je izrazio neslaganje sa znanstvenim dokazima koji podupiru globalno zatopljenje i ozonske rupe, negirao dokaze da HIV uzrokuje AIDS, te je izrazio vjerovanje u astrologiju. Mullis tvrdi da su globalno zatopljenje i HIV/AIDS povezani sa zavjerama ekologista, vladinih agencija i znanstvenika koji pokušavaju sačuvati svoje karijere i zaraditi novac, a ne sa znanstvenim dokazima

Najbizarnija situacija s Mullisom je da je, oko ponoći 1985., stigao u svoju kolibu u šumi u Sjevernoj Kaliforniji, te je vani primijetio ispod drveta nešto što je svjetlilo, a izgledalo je kao rakun s crnim očima. Rakun je navodno govorio i rekao "Dobra večer, doktore!", a on je odgovorio sa "Bok". Mullis je kasnije razmišljao da je rakun bio neka "vrsta holografske projekcije i da je multidimenzionalna fizika na makroskopskoj razini možda odgovorna. Mullis je osporio da LSD, kojeg je puno uzimao u 70-tim godinama, imao ikakve veze s tim događajem.

Phillipp Lenard

Philipp Eduard Anton von Lenard, njemački fizičar, dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1905. godine zbog rada na katodnim zrakama. Uz to, bio je i poznati pristalica nacističke ideologije.

Smatrao je da su Nijemci i svi njemački znanstvenici superiorniji i pametniji od svih ostalih, pogotovo Židova npr. Einsteina. 

- Znanost, kao i svaki drugi ljudski produkt, rasna je i određena krvlju (genima) - rekao je Lenard.

Brian Josephson

Brian Josephson je velški fizičar iz Cardiffa. Bio je profesor na Sveučilištu Illinois i na Cambridgeu.

Od 1967. vodi istraživački odjel Instituta za fiziku u Cambridgeu. Teoretski je predvidio svojstva suprastruje pri prolasku kroz takozvanu tunelsku barijeru (Josephsonov učinak). S Leom Esakijem i Ivarom Giaeverom podijelio je 1973. Nobelovu nagradu za fiziku. 

Danas se bavi istraživanjem telepatije i hladne fuzije. On je apsolutno uvjeren u postojanje telepatije da smatra da su se dokazi za telepatiju već mogli otkriti da znanstvenici nisu skeptični i zatvorenog uma. Programima samopomoći, smatra Brian, može se poboljšati psihičko i fizičko zdravlje, povećati inteligencija i razviti telepatija i vidovitost, a sve to pomoću vještine kontrole moždanih valova koristeći vizualizaciju i imaginaciju. 

Werner Forssmann

Forssman je zaista imao bizaran život. Nakon što je postao prvi čovjek koji je izveo srčanu kateterizaciju, pridružio se nacistima, da bi poslije rata dobio Nobelovu nagradu. 

Kolege nisu odobravale njegov rad jer su smatrali da bi ubacivanje bilo kakvog stranog objekta u srce imalo fatalne posljedice. To je primoralo doktora Forssmanna na radikalne mere. On je 1929. godine pod lokalnom anestezijom, u vlastito tijelo, kroz venu ruke ubacio kateter. Usprkos zabrani šefa nagovorio je medicinsku sestru da mu asistira. Štoviše, ona je predložila da isproba zahvat na njoj. Kad je legla na operacijski stol kako bi započeo postupak, Werner se pravio da joj daje anesteziju, a zapravo je počeo stavljati kateter u svoje tijelo.

Utaknuo ga je kod lakta i kroz žile progurao do srca. Sestra je u jednom trenutku shvatila što se događa te mu je pružila pomoć. Zajedno su otišli do rendgena kako bi potvrdili da je kateter na pravom mjestu. Zbog znanstvenog i medicinskog napretka, riskirao je vlastiti život i izveo operaciju na vlastitom srcu.

Njegov zahvat je bio dokazano uspješan, ali je naišao na osudu, ismijavanje od strane svojih kolega i dobio je otkaz.