Otkada je to spašavanje HDZ-a na vlasti u interesu naše djece?

Održavanje HDZ-a na vlasti očito predstavlja veliku patnju, pa se stoga mora predstaviti i kao velika žrtva.

Gotovo kao bacanje u užareni vulkan.

Ivan Vrdoljak bio je pun pravedničke patetike. "Neću rejting nikada staviti ispred boljeg obrazovanja za svoje troje djece i ako ikada koji roditelj učini suprotno, ja ga ne vidim, ja taj nisam", poručio je jučer, odgovarajući na upit o najavljenoj koaliciji s HDZ-om.

Onaj koji je prije mjesec dana apelirao da se "ne siluje HNS" oko suradnje s HDZ-om, sada se u vezi suradnje s HDZ-om poziva na "interese Hrvatske i njezinih građana". On nije gradio karijeru da bi "donosio odluke koje ne bi donijeli bolje Hrvatskoj". "Tako ćemo i u budućnosti donositi odgovorne odluke, ne zbog rejtinga, nego za ovu našu lijepu zemlju", kazao je Vrdoljak.

A to, očito, u ovoj lijepoj zemlji ne može proći bez održavanja HDZ-a na vlasti.

Tko trese brod, a tko ga prazni?

Milorad Pupovac nedavno je bio pun patetične uzvišenosti kad je trebao objasniti svoju odluku da digne u Saboru ruku za Vladu HDZ-a. Uz teške uzdahe i bolne izdisaje, zagledan u daljinu i obuzet teškim mislima, Pupovac je prije par tjedana govorio o javnom dugu, nestabilnom susjedstvu, o Agrokoru i kritizirao druge stranke zato što o tome ne vode računa.

"Neki ljudi se krcaju na brod da bi tresli tim brodom, a ne da bi iz tog broda iskrcali ono što trebaju iskrcati", govorio je predstavnik nacionalnih manjina u Saboru.

On se, dakle, žrtvuje za sve nas i u ime viših interesa drži HDZ na vlasti.

Zahvalnost zbog žrtve

A slično razmišljaju i hrvatski građani u nedavnim anketama. Misle da Hrvatska ide u krivom smjeru, ali svejedno glasaju za HDZ. To je vjerojatno isto nekakvo žrtvovanje. 

Mazohizam, svakako. (A možda i sadizam.)

Uglavnom, mora da je strahovito teško dići ruku za ostanak HDZ-a na vlasti, a opet svi to nekako redovito čine. I pritom mi im svi moramo biti zahvalni.

Vrdoljaku zato što vodi računa o budućnosti naše djece, Pupovcu zato što vodi računa o geostrateškoj stabilnosti, javnom dugu i HDZ-ovu nasljeđu u Agrokoru. A moramo biti zahvalni i svima anketiranima koji ne žele ništa drugo nego samo da HDZ konačno povede državu u pravom smjeru.

A to, kako vidimo, nikako da se dogodi.

Mostova patnja

I Most se u čak dva navrata debelo žrtvovao u ime Hrvatske, njezine stabilnosti, prosperiteta i blagostanja, dovodeći HDZ na vlast.

Iz izjava Bože Petrova i ekipe mogli smo vidjeti kolika je to muka bila. No oni su je svejedno, vođeni mesijanskim žarom i religijskim poslanjem, stoički podnijeli.

Dok im HDZ nije opalio nogu u dupe.

I sad taj HDZ, koji je dvaput srušio svoju Vladu i koji se dvaput na mrtvo ime posvađao s najbližim partnerom, zove nove partnere da ga održe na vlasti. I ti partneri, Vrdoljak i Pupovac, uredno se odazivaju tom sirenskom zovu i poslušno stupaju prema rubu vulkana.

Kako bi  se u ime svih nas bacili u njega.

Boljitak i nazadak

Jer, naravno, HDZ-ov ostanak na vlasti uvijek je u interesu Hrvatske. Bez HDZ-a nismo mogli zamisliti boljitak i napredak, pa je stoga posve normalno da se i sada učini sve - ali baš sve i pod bilo koju cijenu - kako bi HDZ ostao na vlasti.

Vrdoljak bi spašavao kurikularnu reformu koju je upravo HDZ ukinuo pa baš nedavno imenovao svoje poslušnike, ideološke pravovjernike i svjetonazorske zelote da vode hrvatsku djecu u bolju budućnost.

Pupovac bi spašavao hrvatsko gospodarstvo koje je HDZ rasturio i stabilizirao bi međunarodni položaj Hrvatske koji je 20 godina u rukama HDZ-a. A Pupovac isto toliko godina drži svijeću HDZ-u.

A i hrvatski građani, onih 73 posto koji u anketama tvrde da Hrvatska (pod vodstvom HDZ-a!) ide u krivom smjeru, i dalje dižu rejting tom istom HDZ-u (dok ostalima uglavnom pada ili stagnira) i uredno na izborima daju svoj glas stranci koja vodi Hrvatsku u krivom smjeru.

I njihova žrtva je također pregolema, ali oni su je spremni podnijeti u interesu hrvatskog čovjeka, hrvatske nacije i hrvatskog zajedništva.

Naravno, što je Vrdoljakova i Pupovčeva žrtva veća, veća je i cijena za koju se oni prodaju. 

Oko toga nikada nije bilo spora: iza velikih riječi kriju se obično i veliki iznosi. Pupovac o tome svašta zna, a sad će to konačno doznati i Vrdoljak. 

Uostalom, tko pita za cijenu kad je žrtvovanje u pitanju?

Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.