OPG-ovi su budućnost: 'Uspjet ćemo ako nas država ne uguši'

Francuski ministar poljoprivrede Didier Guillaume je krajem prošlog mjeseca, kad se zemlja već našla na udaru korone, pozvao sve one koji nemaju posla da se jave poljoprivrednicima koji traže sezonsku radnu snagu i pomognu im za odgovarajući honorar u poslovima na plantažama, u berbama u staklenicima ili na farmama. Francuska ekonomija je tako posložena da zemlja može proizvesti dovoljno hrane, ali im nedostaje radne snage, kao, uostalom, u cijeloj Europi. Hrvatska nema radne snage, ali ne proizvodi ni dovoljno hrane za sebe, nema ni velikih plantaža, farmi ni staklenika.

No možda je koronarna kriza, odnosno recesija prilika da nadoknadimo ono što smo propuštali desetljećima. Makroekonomist i ekonomski analitičar dr. Dragan Kovačević kaže da danas zagovara isto što je zagovarao i prije korone, samo su stvari sad jasnije.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:39

Video: 24sata/pixsell

- Treba garantirati otkup i cijene i poljoprivreda kreće - kaže Kovačević i nastavlja: - Poljoprivreda nije zamrla, ona je aktivna, samo je zanemarena i uništavana od uvoznog lobija. To je najbrže rješenje za cijelu ekonomiju. Potrebno je vratiti duh proizvodnje, a odmaknuti se od rentijerske ekonomije. Ovaj je trenutak kao naručen da se to napravi! Nadam se da će Vlada imati snage za takav preokret. Fokus treba staviti na industriju, poljoprivredu i sve grane koje nešto proizvode. Nije ovo ništa novo, samo je trebao trenutak da se to shvati.

- Korona će imati i pozitivne efekte - slaže se i dr. Ljubo Jurčić. 

- Rasvijetlit će pogrešnu politiku koju smo vodili prošlih 30 godina.

Nama nije problem korona nego je problem postojeća struktura, bolje rečeno - nestruktura hrvatskoga gospodarstva. Urušeno gospodarstvo žrtva je slijepog robovanja iluziji da će globalizacija i tržište sve riješiti sami po sebi. To su naši populistički političari i ekonomisti, ili neekonomisti, zagovarali pozivajući se na ideologiju tržišta, iza čega se krio interes, pojedinačni ili grupni. Svaka država mora imati četiri stvari pod kontrolom. To su hrana, energija, lijekovi, municija. Sad, imaš li novi mobitel ili automobil, to je manje-više nebitno, sa stajališta države.

Važno je ovo. Srbiju je, to navodim iako susjedi nisu osobito popularni kod nas, u vrijeme blokada spasilo što su imali dovoljno energije i dovoljno hrane. I sad se Vučić hvali kako će pšenicu i brašno davati svima kojima treba. To je, dakako, malo pretjerano, ali u osnovi istina. Postoje industrije koje nisu tržišne. Nisu to u normalnim vremenima, ali kada dođe do kriza, one su 80 posto strateške a 20 posto tržišne. Tipičan primjer je hrvatski Imunološki zavod. Moraš ga imati, premda je u jednom trenutku sve mirno i čini se nepotrebnim, nema virusa i bakterija, ali ga moraš držati, kao i stajaću vojsku, jer nevolje se mogu pojaviti preko noći. Mi, recimo, uopće nemamo industriju koja proizvodi metilni alkohol, industrijski, Segestica je to proizvodila. Moraš imati i institut koji se bavi tim stvarima, moraš znati koja industrija može prijeći za pet minuta na namjenske proizvode…

Nakon ovoga Jurčić kaže kako bi se hrvatska poljoprivreda odmah morala orijentirati na “kratke cikluse”, na ono što se najbrže može proizvesti.

- Niti imamo hrane niti imamo energije, ali ne zato što su Hrvati zločesti nego zato što je ekonomska politika napravila neisplativom proizvodnju hrane i energije u zemlji. Krive su pogrešna fiskalna i monetarna politika. Iza nas su samo Bugarska i Rumunjska. Industrijsku ili gospodarsku politiku uopće nemamo, a ne pitamo se zašto smo na dnu Europe.

Ne treba nam milostinja

- Korona će sve to razgolititi. I jučer premijer kaže da će nam EU banka dati dvije milijarde eura. Što će nama dvije milijarde eura? Nama treba hrana s hrvatskih polja, proizvodi iz hrvatskih industrija, a ne milostinja. Što će nam milostinja? Pedeset posto mlijeka mi uvozimo: neka stane uvoz mlijeka, što će biti s mlijekom? Za pet ljudi će biti, a za pet neće. Čemu to? A polja hrvatska prazna.

- U turizmu ćemo - nastavlja Jurčić - izgubiti 4 - 5 milijardi eura, i treba vidjeti u kojim djelatnostima je nadoknaditi.

- Ako ne mijenjamo strukturu, neće biti dobro. Gleda se koja proizvodnja ima najkraći ciklus. Imaš proizvodnje, od tekstila, povrća, mesa, tu su svinje, telad, pilići, sve to ide. Mi moramo nadoknaditi gubitak milijardi eura u turizmu i, da sam na mjestu Vlade, ja bih pitao poslodavce u kojim proizvodima i kojim granama te za koje tržište možete povećati proizvodnju i koliko. To je prvo pitanje, a drugo: što vam nedostaje za to. To je pitanje. Tako treba ići razgovor između Vlade i poslodavaca. Oni bi najradije da im se smanje nameti, ali ja hoću vidjeti nove proizvode, s novim tehnologijama za nova tržišta, a ne samo da se smanje doprinosi. Glavni je problem mala proizvodnja. Hrvatska nema proizvod. Recite što vam treba da povećate proizvodnju mlijeka, svinja, pilića, što nam tehnološki i financijski treba, a onda ćemo vidjeti EU, direktive.

Željko Bjeliš, diplomirani inženjer agronomije, predsjednik je udruge Neretvanska mladež, koja se bavi interesima poljoprivrednika doline Neretve, posebice mandarina. Kaže za 24sata kako bi kriza nastala pandemijom virusa COVID-19 “trebala biti jedan od uzroka, pokretača rješavanja problema poljoprivredne proizvodnje u dolini Neretve, ali i cijele Hrvatske”.

- Činjenica je - nastavlja Bjeliš - da nemamo značajniju poljoprivrednu proizvodnju i nemamo u ovom smislu nezavisnost. Smatram da je potrebno probuditi duboki nacionalizam u pogledu poljoprivredne proizvodnje. Da bismo sve ovo uspjeli, potrebno je snažno uključivanje svih državnih institucija.

Uvozna politika

- Ministarstvo poljoprivrede mora u svakom trenutku imati podatak čega se i koliko u Hrvatskoj proizvodi, što sad nema, ali isto tako i što se u Hrvatsku svakodnevno uvozi. Uvoz je ono što je uništilo domaću poljoprivrednu proizvodnju. Nažalost, često smo svjedoci da se u trgovinama nalaze loši proizvodi stranog podrijetla, a domaći proizvod nema mjesta, propada, baca se, a time propadaju i proizvođači. Puno nam u ovome dijelu može pomoći i Državni inspektorat, kvalitetnijim i čestim nadzorom te otvaranjem mjesta na tržištu za domaće proizvode.

Potrebno je stvoriti klimu potrošnje domaće robe i njenu prepoznatljivost na policama trgovina trgovačkih lanaca. Poljoprivredni proizvođači su stvaratelji nove vrijednosti, donositelji novih eura u Hrvatsku i kao takvi moraju imati posebno mjesto u gospodarstvu Republike Hrvatske. Intenzivna poljoprivreda, voćarska i povrtlarska proizvodnja, zapošljavaju velik broj ljudi, predstavljaju realni sektor i kotač su razvoja, što nam je svima interes.

Za dva mjeseca počet će berba lubenica, glavne ljetne kulture u dolini Neretve. Zbog izostanka turizma možemo očekivati i poteškoće u prodaji lubenice, ako država, kao do sada, bude dopuštala uvoz iz trećih zemalja, posebno Albanije, Crne Gore i Makedonije. Ako država stane iza proizvođača lubenice i prednost da domaćoj proizvodnji, ne bismo trebali imati značajnije poteškoće.

Poljoprivredni proizvođači u dolini Neretve dobrim dijelom su se oslanjali na radnu snagu iz Hercegovine. Sadašnje prilike onemogućuju migracije tih radnika, pa se trenutni radovi obavljaju s domaćom radnom snagom, koje sad ima nešto više zbog odgođenog početka turističke sezone.

Pomoć samo potrebitima 

Berba mandarina traži puno veći broj radnika, ali očekujemo da će se trenutne neprilike do tada riješiti. Ako ovakvo stanje potraje, morat će se iznaći način za rad u berbi mandarina i radnika iz Hercegovine. Dr. Boris Podobnik smatra da će u krizi doći do restrikcije socijalnih davanja.

- Zbog nestašice novca država mora pomagati samo stvarno potrebitima. Dakle, ako se zna da OPG-ovi, ili općenito poljoprivreda, trebaju radnu snagu, onda svim nezaposlenima ponuditi rad u poljoprivredi (osnovna i srednja naobrazba), a ako odbiju, skinuti ih sa socijale. Ne možeš imati prohtjeve u teškim vremenima - kaže Podobnik.

Doista, kad pogledate kakav trud ulažu vlasnici postojećih OPG-ova, morate biti solidarni. Na našim televizijama ovih smo dana vidjeli uzgajivače cvijeća kojima je prijetila propast cijele proizvodnje, ali su se dovijali na sve moguće načine, od prodaje preko interneta do dostave. To izaziva respekt. S druge strane, morat ćemo spašavati našu poljoprivredu kako bismo na jesen i zimu imali što jesti, a u perspektivi, kako bi što više naših proizvoda, kad ponovno zaživi turizam, išlo na Jadran, to je najbolji izvoz i istodobno najbolja metoda jačanja domaćega gospodarstva.

Zanimljivo, niz malih proizvođača sjajno se prilagodio novim okolnostima. OPG Džolan je primjerice intenzivirao dostavu povrća na kućni prag, kazala nam je vlasnica OPG-a iz Rovišća, naselja nedaleko od Bjelovara, Sabina Džolan (31).

- Moji roditelji Ćaziba, Stipan i ja dizali smo se već oko pet sati izjutra kako bi pobrali svježe povrće... Sve bismo očistili, sjeli u kombi, s kojim bih se oko 10 sati zaputila u Zagreb. Skoro pola tone povrća sam vozila kupcima koji su mi telefonom poslali narudžbe...

- Neki nam još nisu platili ali imamo puno povjerenje i razumijevanje. Cijene nismo dizali i ne naplaćujem prijevoz, jer nam je jasno da je kupovna moć smanjena - govori samohrana majka Sabina kod štanda u Rovišću. Mlada vlasnica nam kaže kako je u mjesec dana koliko je dostavljala povrće u Zagreb, gotovo izgorjela od tempa. Vraćala se kući oko 22 sata, jer su kupci raštrkani doslovce po čitavom gradu. Sabina kaže kako im je na ruku išla i odluka Općine Rovišće koja je dozvolila da uz glavnu prometnicu prema Bjelovaru otvore štand, na kojem je za njezinog boravka u Zagrebu, radila majka.

Sad trenutno prodaju presadnice, imaju i vlastito navodnjavanje iz arteškog bunara, a koriste i EU fondove. Mario Todorović (46) iz Gornje Vrbe kod Slavonskog Broda, pokrenuo je proizvodnju povrća u plastenicima i na otvorenom.

Zar nitko ne želi brati jagode?

- Mislim da će se stvari promijeniti na dobro što se tiče povrtlarske proizvodnje i da ćemo nakon ovog svega naći lakši put do kupca. Online kupovine ipak neće tako lako zaživjeti, ljudi vole vidjeti što kupuju. Nerijetko dođu na tržnicu s namjerom da kupe jedno, ali kada vide robu kupe sasvim nešto drugo. Najveći problem je što veliki trgovački centri s uvozom loše robe ruše cijenu, trebalo bi više poticati domaću proizvodnju - rekao je Mario.

Na OPG-u Boška Jakšića u Čukovcu pored Ludbrega već godinama uzgajaju jagode. Katica Jakšić priznaje da je i njima problem nedostatak berača i nemogućnost prodaje. - Ne znamo kako ćemo - otvoreno će Katica.

- Dio jagoda prodali bismo i na lokalnim sajmovima, no ni njih više nema. Mi ne razmišljamo podizati cijene, inače smo mjericu držali po 15 kuna. Trenutno nas najviše brine kako da prodamo, gdje? Dostavu ćemo možda raditi u okolici - dodaje Jakšić. U Gradecu Pokupskom kozji sir proizvodi OPG Grčević.

Gospođa Sanja kaže da se ljudi boje i zato zadnjih tjedana ne naručuju kao prije...

- Ionako nismo bili vezani za tržnice. I do sada smo vozili od praga do praga narudžbe. Dostavljali smo jer je tako jednostavnije i jer bi nam u proizvodnji nedostajao onaj član obitelji koji bi taj dan bio na tržnici. Uz kozje sireve i mlijeko bilo je i nešto jarića - veli nam Sanja - ali otišli su uoči Uskrsa…

'Narudžbi je bilo toliko da ih nismo stizali pakirati...'

Renata Drašković iz Creta Bizovačkog bavi se uzgojem povrća i presadnica već 20 godina. Više od 12 godina svakoga je tjedna na osječkoj zelenoj tržnici gdje prodaje većinu svojih proizvoda. Kada je počela baviti se ratarstvom imala je jedan plastenik i jednu prodajnu klupu na tržnici.

Danas njen OPG Drašković ima 8 plastenika, 4 hektara zemlje na kojima uzgaja široku paletu povrća i presadnica te 4 klupe na tržnici. Ona je bila jedna od poljoprivrednika koje je virus korone i mjere izolacije preko noći pogodio, upravo u vrijeme kada su plastenici bili puni tek dozrelog roda.

- Krenuli smo ujutro na tržnicu i saznali da je zatvorena i da se ne zna kada će opet početi sa radom. To nas je šokiralo. Morala sam preko noći smisliti što sa toliko povrća. Mislim da sam među prvima odlučila da ću prodavati preko interneta i dostavljati na kućni prag. Obzirom da imamo kombi a i suprug i ja vozimo, nije bio problem realizirati ideju. No, čim smo to objavili krenula je neviđena navala. Bile su to porođajne muke. Narudžbe su stizale sa svih strana. Iako smo doslovce danonoćno pripremali naručene pakete, vadili povrće doslovce iz zemlje i stavljali u pošiljke, u roku od par dana nismo više stigli ni odgovoriti na mnoge od njih. Čini se da ljudi nisu imali više ništa od povrća tih dana u frižiderima i moja ponuda im je bila dobrodošla, a išao je i Uskrs, tako da se nama sve doista dobro poklopilo, kaže Renata čiju su ideju veoma brzo počeli slijediti i drugi OPG-ovi sa područja Slavonije i Baranje.

- Mislim da se mnogima sada svidio takav način kupovine. Naručiš preko interneta, direktno sa stranice na kojoj vidiš kakvi su proizvodi i što je sve u ponudi, i u roku od dan ili dva to dobiješ na kućni prag. Ja sam se odlučila raditi besplatnu dostavu bez podizanja cijene robe jer mi živimo 25 kilometara od Osijeka. Kad radim dostavu, dostavljam veći broj paketa i to bi trebalo pokriti trošak goriva. Doduše, ispostavilo se da radimo i dostave u radijusu od oko 30-tak i više kilometara pa, zapravo, nisam sigurna u isplativost, ali o tome ne razmišljam. Moji stariji kupci rekli su da više ni neće ići na tržnicu nego će i dalje, kad prođe korona situacija, naručivati od mene na ovaj način, dodaje Renata koja je, kaže, sada sigurna da su kupci počeli više cijeniti domaće proizvode nego one koje kupe iz uvoza u trgovačkim centrima.

- Nekada negoduju jer je kilogram moje mrkve 15 kuna, a ona u trgovačkom centru 8. Ne želim im ni objašnjavati da je moja mlada mrkva netom izvađena iz zemlje, s 30 cm lišća, zdrava, puna soka, hrskava, i da se ni po čemu ne može mjeriti sa tom iz uvoza koja stoji u hladnjačama tko zna koliko. Isto tako, moj prvi grašak i cvjetača također su skuplji nego u trgovini, ali zato što je to mlado povrće, zdravo, domaće, kod njega znaš što kupiš. Kad prođe to prvo povrće, onda i cijena padne, dodaje Renata i kaže kako joj, realno, u periodu korone ništa nije nedostajalo, a ponajmanje tržnica.

- Nisam imala gubitak. Možda sam prodala manje presadnica nego sam planirala jer smo ih zasadili doista mnogo računajući da ću ih prodati na tržnici. Iako dostavljamo i presadnice, one nisu sad toliko u fokusu online kupaca pa mislim da će mi ih dosta ostati no, neće propasti. Ja ću ih zasaditi sebi, kaže. Na pitanje da li će se, nakon korona situacije, gospodarsko tržište po pitanju voća i povrća promijeniti i kako bi izgledala tržišno održiva politika u poljoprivredi Renata kaže da ne očekuje znatne promjene.

- Krenula je inicijativa da trgovački lanci otkupljuju proizvode od seljaka pa je tako i mene kontaktirao jedan lanac. Ponudili su mi 50 lipa za komad salate. Ja salatu prodajem za 5 kuna po komadu, veće za 6. Te su otkupne cijene smiješne i niti jedan mali proizvođač neće pristati na njih. Slično je kao u mljekarstvu i voćarstvu. Za velike bi promjene trebalo mijenjati politiku uvoza a to se neće dogoditi. Osim toga, kad prođe korona, svi će veoma brzo zaboraviti što nam se događalo i sve će biti po starom, kaže Renata koja nije uvjerena da će budućnost ikada donijeti nešto bolje poljoprivredi, OPG-ovima i malom seljaku.