Oproštajno pismo Josipovića: Ne bojim se krokodila u politici

Smatram da je vrijeme povratku temeljnim vrijednostima u politici. Kriza koju proživljavamo nije samo kriza politike, kriza znanja ili ideja, već je prije svega riječ o krizi vrijednosti. Istina je napuštena vrijednost u hrvatskoj politici. Danas je na sceni mnogo političara koji nemaju nikakav sustav vrijednosti. Tobože u nešto vjeruju, ali nemaju izgrađenih nikakvih vrijednosti. A nema vjere u političke ciljeve, čak ni vjere u znanost, bez vjere u neki sustav vrijednosti. U hrvatsku politiku treba vratiti vrijednosti bez obzira na ideološke pozicije. 

Zato je nova etapa mog političkog djelovanja usmjerena na borbu za nove vrijednosti, nove ljude i nove odnose u društvu. Nije moguće na vrijednostima devetnaestog stoljeća graditi društvo dvadeset i prvog stoljeća. Tolerancija je bolja vrijednost od agresije prema drugima i drugačijima. Tolerancija kao temelj društvenog djelovanja je ono što razlikuje bogata i uspješna društva od siromašnih. 

Nije moguće biti uspješan u Europi s više od petsto milijuna ljudi različitih nacija, vjera i jezika, bez vjere u toleranciju. Spremnost na natjecanje nasuprot čuvanju lokalnog monopola je također vrijednost. Ne možemo se natjecati na europskom i svjetskom tržištu, a zatvarati vrata konkurenciji. 

Rad je iduća vrijednost zdravog društva. Previše je onih koji nude bogat život bez rada i znanje bez učenja. Budućnost nam je važnija i od prošlosti. Zbog toga se želim i dalje baviti politikom s onima koji su vjerovali da glasovanjem za mene kupuju kartu za bolju budućnost. Zbog njih se ne bojim političkih gusara, niti krokodila u hrvatskoj političkoj bari. Hrvatska skupo plaća dva desetljeća populizma i praznih obećanja. Nudio sam program ozbiljnih reformi, program budućnosti. 

Nudit ću ga i dalje. Ogroman broj glasova koji sam dobio me i obvezuje. Zato, neću odustati. Želim više demokracije, efikasnu državu regija, nastavak borbe protiv korupcije i svakog kriminala, kraj politike neracionalnog zaduživanja. Milijun i osamdeset dvije tisuća glasova građana  snaga su Hrvatske koja želi pozitivne, teške i konkretne promjene. Bez konkretnih promjena neće biti uspjeha, novih poslova, kulturnog i znanstvenog procvata, radnih mjesta i boljih mirovina. 

Ljudi koji misle svojom glavom i spremni su plivati protiv struje važniji su od tisuća ljudi koji umjesto glave imaju članske iskaznice. Važna crta hrabrih ljudi jest da stoje iza svojih uvjerenja i  vrijednosti. Nastupi ljudi, poput Bojana Glavaševića, Drage Prgometa, Mirele Holy ili Martine Dalić, ili znanstvenika poput Vuka Vukovića, Vedrane Pribičević, Igora Štagljara, ohrabruju. Spominjem ljude koji su u mnogo čemu različiti. Različitih su političkih vrijednosti i karijera. Zajedničko im je da su spremni stati iza svojih uvjerenja i braniti ih umjesto da se okreću prema vjetru. 

Takvi su ljudi nada na javnoj sceni i u hrvatskoj politici. To su Držićevi ljudi "nazbilj", stvarni, časni ljudi, koji su nasuprot politike prepune ljudi "nahvao", hvalisavaca, politikanata i prevrtljivaca, a koji u ime partijskih vrhuški kritiziraju i isključuju ljude sa stavom, jer samo služe svim politikama i gospodarima. Ti ljudi sa stavom nisu postali dio političke ili profesionalne kaste koju nalazimo u mnogim političkim strankama i institucijama. Na žalost, stranke su danas centralizirane i niske demokratičnosti. A kad se pojavi netko tko misli drukčije, brzo mu pokažu vrata. 

Jedan je stranački čelnik u kuloarima rekao kako je providnost to što nisam pobijedio na predsjedničkim izborima, računajući valjda da će njemu biti lakše na sceni bez mene. Možda je zaista riječ o providnosti. Sad ću se za pet velikih političkih ciljeva koje sam zagovarao boriti bez prednosti, ali i bez velikih ograničenja predsjedničkog položaja. Izgleda, treba i vremena da na političkoj sceni sazriju neke ideje. Eto, dvadeset mjera protiv dužničke krize koje sam zagovarao još pred godinu i pol, malo po malo, pa i sada, tek nakon predsjedničkih izbora, nalaze primjenu i u politici Vlade. Kako čitam i čujem, i SDP i HDZ, koji su tako odlučno odbijali regionalizaciju kad sam je predlagao, sad u programima koje pripremaju govore o sažimanju jedinica lokalne samouprave. SDP sad kao i ja govori o pet do sedam županija. 

Često me pitaju imam li kakav savjet za novu predsjednicu gospođu Grabar Kitarović. Zapravo, nemam. Ona je pobijedila na svojoj izbornoj platformi i sigurno zna što i kako činiti da tu platformu i ostvari. Samo bih joj želio prenijeti svoje iskustvo da svaka vlada, politički bliska ili udaljena, predsjednika vidi kao višak na političkoj sceni, gotovo kao remetilački faktor. 

Predsjednik bez operativnih ovlasti i sa zadaćom da mora biti iznadstranačka osoba, i zajednički nazivnik različitih političkih opcija, sigurno je figura s puno ograničenja u borbi za politike koje su u nadležnosti Vlade i koje su predmet međustranačkih nadmetanja. Sada, tih ograničenja više nemam. Ali, tu su drugi izazovi. Moderna tolerantna  socijaldemokracija i široki lijevi centar je moj politički odabir. Najprije pužuća, a sada i sve agresivnija desna radikalizacija društva, ne smije promijeniti Hrvatsku i odvesti nas u ideološke sukobe, netoleranciju, devastaciju institucija i posvemašnju nesigurnost. Zato ću nastaviti politički djelovati za građansku, socijalnu i demokratsku Hrvatsku.