Optužnica protiv Radoševića na dopuni: Trebaju još dokaza

Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu vratilo je tužiteljstvo na dopunu optužnicu protiv Ivana Radoševića (65) jer tijekom provedene istrage nisu prikupljeni svi dokazi, koji su po stavu vijeća, odlučni da bi se predmetna optužnica mogla potvrditi.

Stoga tužitelji moraju u roku od osam dana od dostave pisanog otpravka rješenja moraju bolje razjasniti stvari na koje se ukazuje ovim rješenjem ili odustati od kaznenog progona.

Radoševića, koji je godinama nedostupan hrvatskom pravosuđu, terete za zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju i ratno profiterstvo.

Poduzetnika, kojeg je nakon ulaska Hrvatske u EU Njemačka zbog navodne zastare odbila izručiti Hrvatskoj, terete da je s još jednim poslovnim partnerom početkom 1997. u Zagrebu s dvjema prodavateljicama sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina u Jurjevskoj ulici kojim se kao kupac obvezao, zajedno s poslovnim partnerom, isplatiti 3,6 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Kako bi pribavio novac Radošević, u to vrijeme vršitelj dužnosti direktora Tvornice autobusa Zagreb i još jedne male tvrtke, među njima je zaključio ugovor o zajmu i aneks tog ugovora na više od dva milijuna njemačkih maraka. Potom je, nekoliko mjeseci kasnije, dug ustupio trećoj tvrtki iako, po tvrdnjama tužiteljstva, "stvarnih dužničko-vjerovničkih odnosa između prvog i drugog trgovačkog društva nije bilo pa tako ni osnova za ustup potraživanja (cesija)".

Nakon što je drugo trgovačko društvo primilo uplatu, istoga dana je, prema okrivljenikovom nalogu, uplatilo dio iznosa kupoprodajne cijene nekretnine koji je bio dužan uplatiti okrivljenik (iznos od 7,080.000 kuna) na štedne knjižice dviju prodavateljica nekretnine. Okrivljenik je tako financijskim sredstvima prvog društva uplatio svoj udio za kupovinu navedene nekretnine čiji je postao vlasnik u polovičnom dijelu čime se okoristio za iznos od 7,080.00 kuna na štetu prvog trgovačkog društva - tvrdi tužiteljstvo.

Radoševića terete i da je u veljači 1996. uplatio gotovo milijun njemačkih maraka, odnosno 3,648 milijuna kuna, s TAZ-ovog računa tvrtki sa sjedištem na otocima Wallis i Futuna, svjestan da tvrtke nisu bile u poslovnom odnosu te da nema osnove za plaćanje.

U činjeničnom opisu optužnice navodi se da su kaznena djela počinjena na način da se iskoristila okolnost da je u to vrijeme još trajalo razdoblje mirne reintegracije uslijed kojeg stanja se otežano nadzirao zakonitost raspolaganja imovinom, gospodarskih subjekata u RH.

U obrazloženju optužnice navodi se da je opće poznato da je mirna reintegracija trajala od 1995. pa do 15. siječnja 1998. te se država uz demilitarizaciju područja pretežno bavila reintegracijom društvenih gospodarskih struktura od školstva, zdravstva, prometne, komunikacijske i komunalne infrastrukture, dok su se smanjenim intenzitetom odvijale aktivnosti općeg nadzora nad zakonitosti postupanja osoba koje su stekle vlasništvo te obavljale rukovodeće funkcije u trgovačkim društvima koja su ranije bila društvena.

U odnosu na ovaj konkretni slučaj nije razvidna povezanost optužbi, koje se stavljaju na teret okrivljenom Ivanu Radoševiću s procesom pretvorbe i privatizacije počinjene u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije ratnog stanja i neposredne ugroženosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države.

U optužnici, niti u obrazloženju iste, nije obrazloženo zakonsko obilježje kaznenog djela ratnog profiterstva – priopćilo je Optužno vijeće te navodi kako" nesrazmjernost ostvarene imovinske koristi kod kaznenog djela ratnog profiterstva mora biti rezultat svjesnog iskorištavanja ratnog stanja i postupka mirne reintegracije i to tako da je ta nesrazmjerna korist uvijek ostvarena na teret ili štetu materijalnih uvjeta života stanovništva u ratu, gospodarskih potencijala društva, odnosno, na teret ili na štetu državne imovine i njenih drugih imovinskih interesa ili probitaka.."