News

Komentari 39

Osječanin zbrinuo majku i sina s invaliditetom iz Siska kojima je puno pomogao i prije 15 godina

Osječanin zbrinuo majku i sina s invaliditetom iz Siska kojima je puno pomogao i prije 15 godina

Ivanki Kralj i njenom sin Ivanu hrvatski branitelj i poduzetnik Boro Ivković pomogao je svojedobno u velikoj životnoj krizi kad je kupio 10 tisuća kuna vrijedan pulsni oksimetar bez kojega tada maleni Ivan nije mogao živjeti

Katastrofalan potres koji je pogodio Sisak, Petrinju i Glinu razdvojio je brojne obitelji, ali i neočekivano spojio ljude koji su nekada u prošlosti bili povezani. Tako su se Ivanka Kralj (54) i njen sin Ivan (19) iz Siska ponovo spojili s prijateljem Borom Ivkovićem iz Osijeka, hrvatskim braniteljem i poduzetnikom, koji im je još prije 15 godina pomogao u velikoj životnoj krizi.

POGLEDAJTE VIDEO

Za tada trogodišnjeg Ivana, koji je rođen sa brojim dijagnozama i 90 postotni je invalid, Boro je kupio 10 tisuća kuna vrijedan pulsni oksimetar bez kojega dječačić nije mogao živjeti jer bi prestao disati svaki puta kada bi pao u dubok san. Od tada je prošlo dosta vremena, ali Ivanka i Ivan nisu zaboravili Boru. Svake godine bi mu se javili, čestitali blagdane.

'Pokušavao sam ih dobiti odmah isti dan ali linije su bile u kvaru'

 - Gledao sam na televiziji javljanja iz Siska i Petrinje nakon potresa i u jednom kadru činilo mi se da vidim ženu koju dobro znam, Ivanku i njenog sina, kako stoje ispred porušene zgrade i plaču. Stisnuo mi se želudac od straha. Zar je moguće da je to Ivan?! Odmah sam pokušao nazvati Ivanku no, telefonske linije su bile u kvaru. Dobio sam ju tek sutradan ujutro. Rasplakala se jer se nismo čuli dugo. Pitao sam ju kakvo je stanje, imaju li gdje biti, a kada je rekla da je prošlu noć prespavala u autu jer se ne usudi biti u stanu, krenuo sam po njih -  kazuje Boro noseći Ivanove stvari iz automobila u stan koji im je dao na korištenje.

Smjestio ih je u stambene prostore Nogometnog kluba Metalac kojemu je on vlasnik, a u kojima inače žive njegovi nogometaši koji nisu iz Osijeka. Ivanka i Ivan tu imaju sve; nekoliko soba, sanitarne čvorove, televizore, Internet, grijanje, kuhinju.

- Suze su mi išle kada sam ih vidio u njihovoj ruševnoj zgradi. Ljudi su u vrećicama iznosili svoje stvari. Svi su plakali. Centar Siska je sav srušen. Ništa se tu neće moći obnoviti; samo srušiti i graditi novo - kaže Boro dodajući kako su ga posebno potresli stari ljudi koji ne žele nikamo otići iz svog grada nego spavaju u automobila pored ruševina svojih domova.

- Javili su mi prijatelji da još jedna obitelj treba mjesto za stanovanje pa idem i po njih - dodaje.

Ivanka dva dana nije jela ni spavala

Ivanka i Ivan konačno se osjećaju sigurno.

- Nakon prvo potresa nismo imali toliko oštećenja na zgradi i u stanu, ali sljedeći je narušio statiku i zidovi su pukli, stropovi se razdvojili. Mi živimo u prizemlju, u dvokatnici koja je 100 godina stara, i mislila sam da će nam se cijela zgrada srušiti na glavu. Kada se počelo tresti Ivan je ležao na krevetu. Vukla sam ga za noge sa kreveta dolje a on kao da je bio zalijepljen za krevet, valjda od straha i šoka. Za majicu i noge sam ga izvukla iz stana jer je po nama počelo sve padati. Nije se znalo tko više vrišti, trčali smo jedni preko drugih niz stepenice. Na ulici smo gledali kako se urušava cijela ulica. Nakon prvog potresa sam spakovala u jednu torbu neke osnovne stvari, Ivanove nalaze i sve bitno stavila u gepek auta. No, nakon drugog nisam se uopće snalazila od šoka. Kada nas je Boro nazvao i rekao da se spakujemo, na rizik smo ušli u stan i uzeli odjeću i ono najosnovnije - kaže Ivanka koja je tek s dolaskom u Osijek dobila boju u licu.

Dva dana nije jela ni spavala, a Ivan je jeo samo sendviče. Na stolu u sobi u Osijeku ih je dočekala topla večera.

- Imam kći u Zagrebu koja nas je zvala da dođemo k njoj no, ona živi na osmom katu zgrade pa su i oni sami u panici od urušavanja. Osim toga, imam užasan strah od boravka u zatvorenom prostoru. Nadam se da ću se u Osijeku malo riješiti toga - kaže Ivanka koja je sa sobom 'na sigurno' povela i njihova dva psa i mačku, kućne ljubimce od kojih se ona i Ivan ne odvajaju.

- Nismo imali kome ostaviti psiće. Osim toga Lin je tibetski španijel, Ivanov anđeo čuvar. Dva puta mu je spasio život. Ivan je bio godinu i pol dana star. U noći je prestao disati. Mene je san svladao i zaspala sam iako nisam smjela. No, Lin je primijetio da Ivan ne diše i došao me je probuditi. Gurao me je šapama, grizao me za bradu dok se nisam ustala, vukao mi je ruku prema Ivanovom krevetu. Shvatila sam da Ivan ne diše pa sam ga oživljavala masažom srca i umjetnim disanjem. Pas je stajao pored mene i sve gledao. Drugu večer Ivan je ponovo prestao disati ali sam ja bila pored njega, no Lin je opet odreagirao. Skočio je na Ivana, stiskao ga je šapicama po prsima i lizao ga po licu i stalno je to ponavljao. Shvatila sam da ga zapravo oživljava, radi ono što je vidio da sam ja radila prethodnu noć. Od tada se taj pas ne odvaja od Ivana, a niti ja od njega i nema toga što ne bih napravila za životinje -  ispričala je Ivanka dodajući kako im je mačak pobjegao iz stana dan prije potresa, a nakon njega se opet vratio.

Ivan ima 17 dijagnoza

Obitelj Kralj, majka i sin, žive od njenih prihoda koje ima kao njegovateljica sina te invalidnine. Ivan se školuje u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava, gdje pohađa 4 razred, ekonomski smjer no, ne nada se da će ikada dobiti posao u struci zbog brojnih zdravstvenih problema koje ima cijeli život.

Ima 17 dijagnoza trenutno; ne rade mu bubrezi, ima neurogeni mjehur, problem sa vidom jer je slijep na jedno oko a na drugo vidi samo 10 posto, tumore na leđnoj moždini koje je već četiri puta operirao jer se stalno vraćaju, nefunkcionalne prste na rukama, epilepsiju i puno toga drugog. Unatoč tome, on je vrlo inteligentan i bistar mladić, prava enciklopedija za brojne, njemu zanimljive podatke. O potresu sve zna. On je i nagovorio mamu da dođu u Osijek.

- Ne znamo što možemo očekivati dalje u vezi obnove. Naša je zgrada dobila crvenu oznaku i određena je za rušenje. Valjda će nam država osigurati neki smještaj. Za sada je ovo što nam je Boro ponudio jedino što imamo. Spas u zadnji čas a možda i na duže vrijeme - ozbiljno je konstatirao Ivan sretan što je iz svog ruševnog stana uspio na vrijeme pokupiti svoju kolekciju motora koju sakuplja već godinama.

Najčitaniji članci