Mrtvo tijelo svoje kćeri uočio je pod teškim pločama betona. Sjeo je kraj nje i primio joj blijedu ruku. Fotograf Adem Altana zabilježio je srceparajući prizor koji je obišao cijeli svijet
GODINU DANA OD POTRESA
Otac čija je fotografija rastužila svijet: 'Moja kći je anđeo. Srce mi se slama, pravde još nema'
Fotografija shrvanog Mesuta Hancera, kako skamenjenog pogleda, očima uprtim u prazno, s nevjericom drži ručicu svoje preminule kčeri, čije je malo tijelo ostalo nepomično ležati pod krhotinama, obišla je svijet i epitomizirala nepodnošljivu tugu i tjeskobu stravičnog potresa koji je prošle godine razorio Tursku.
Potres magnitude 7,8 , popraćen još jednim toga dana, magnitude 7,6 te stotinama naknadnih nakon njih, mnogi i dan danas spominju kao najgori dan u životu. Mnogi su u njima zauvijek izgubili svoje najmilije, poput obitelji Hancera, koji se, kažu, nikada neće oporaviti.
Naime, nakon tog kobnog 6.veljače 2023., u katastrofi koja je uzela više od 53,500 života u Turskoj i skoro 6000 u Siriji, ožalošćeni otac sa svojom obitelji napustio je ruševine Kahramanmarasa, gdje je obitelj živjela, pokušavajući izgraditi novi život u Ankari, ali ništa više nije, niti će ikad biti, kako bi trebalo.
U zonu potresa vratili su se tek kako bi obilježili godišnjicu smrti i posjetili grob kćeri Imrak, koja je u dobi od 15 godina poginula u snu.
- Prošlo je godinu dana, no vrijeme je za nas stalo. Bol ne jenjava - kaže neutješni otac Hanser sjedeću u dnevnom boravku zidova prekrivenih fotografijama i crtežima neprežaljene kćeri. Njegova i bol majke djevojčice je opipljiva, a psihički stres vidan na njihovim licima izmučenim boli i tugom.
- Ne prestajem misliti na nju ni minute - dodaje tužna majka Gulseren.
Dan prije katastrofe, Imrak je, prisjećaju se, išla kod bake da se podruži s rođacima koji su došli u posjetu iz Istanbula i Hataya.
Silno je molila da prespava kod nje, ne sluteći da će se skoro sve 22 višekatnice u kompleksu Ebrar, gdje je baka živjela, srušiti poput kule od karata, usmrtivši čak 1400 ljudi.
Dok su otac Mesut i sin Berkay (23) stigli na mjesto katastrofe, dočekale su ih same ruševine. Morali su čekati da svane dan kako bi mogli početi tražiti Irmak, prekapajući ruševine golim rukama.
Mrtvo tijelo svoje kćeri pod teškim pločama betona, otac je uočio tek dan kasnije.
- Neizmjerno me zaboljelo vidjeti je tako - jedva izgovara neutješni otac dok mu pred očima još uvijek kruže prizori dana koji mu je uništio život.
Skamenjen od boli tog dana dugo je sjedio kraj najmlađe od svoje četvero djece, sklupčan u čučanj među ruševinama, držeći joj hladnu i blijedu ručicu. Ni sam nezna koliko je dugo tako sjedio kada je u jednom trenu ugledao fotografa Adema Altana kako u tragičan prizor upire kamerom.
- Slikaj moje dijete - šapnuo mu je tad.
Nastala je slika koja je obišla svijet svjedočeći o devastaciji potresa koji je uništio živote mnogih obitelji koji su taj dan izgubili najmilije.
Potrešen događajem, Nejat Gulseven, vlasnik turske TV 100 kanal, Mesutu, koji je do tad radio kao pekar, ponudio je posao. Od tada radi kao policajac, u nadi da će se pridružiti jednoj od specijalnih jedinica za potragu i spašavanje, raspoređenih tijekom potresa.
- Pokušavamo se naviknuti na život u Ankari. Također sam u potresu izgubio majku, brata, šogoricu i nećake, ali ništa nije teže nego izgubiti vlastito dijete - kaže Mesut.
Nema nade za pravdu
Ebrar stambeni kompleks sagrađen je na nestabilnom području, koristeći materijale slabe kvalitete i beton koji bi se mogao smrviti u ruci, zaključci su izvješća stručnjaka.
Dvojica izvođača radova odbila su optužbe za namjerni nemar kada su se prvi put ove godine pojavili pred sudom.
- Prošla je godina dana i jedan od izvođača je još uvijek u bijegu. Kompleks koji se urušio sagrađen je na bivšem koritu rijeke. Oni koji su autorizirali gradnju su također ogdovorni - smatra Mesut, koji ne vjeruje da će pravda pobijediti.
Njegova obitelj nije, kaže, podnijela tužbu smatrajući da je to uzaludno. Dodaje da suđenja koja su pokrenuta ciljaju samo izvođače, štedeći političare i državne službenike koji su ovlastili i odobrili građevinske dozvole.
- Ništa mi neće vratiti moju kćer. Groblje na kojem sada počiva je moj drugi dom. Osjećam da me tamo čeka - zaključuje tužna majka Gulseren, koja je s obitelji obilježila godišnjicu tragedije u žalosti, na groblju svoje najmlađe i neprežaljene djevojčice Imrak Hancer.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
