Sve je tog 31. prosinca prošle godine počelo kao u najljepšoj priči. Karlo je oko podneva javio ocuda je dobio poziv od Slaven Belupa, a 20 minuta nakon ponoći primio je poziv koji je promijenio njihove živote
NEMA PREDAJE
Otac teško ozlijeđenog golmana ganut dolaskom dinamovaca: 'Hvala vam, dali ste mu nadu'
Teško mi je i zamisliti tu igru sudbine i taj preokret u našim životima, a prije svih u Karlovu životu, govori nam Davor Sokač, otac teško ozlijeđenog mladića koji je stradao kao putnik 10 minuta prije ponoći na Staru godinu.
Listajući album ispunjen fotografijama i novinskim člancima kriomice briše suze dok sjedimo na stadionu NK Bjelovara, gdje je Karlo prvi put navukao dres seniorske momčadi iz Križevaca.
- Staru godinu bih najradije izbrisao iz memorije. Kad bismo mogli, svi bismo je preskočili, a ponajprije Karlo koji od toga dana umjesto u dresu na travnatim terenima dane provodi u bolnici - tiho rezimira stanje naš sugovornik.
No sve je tog 31. prosinca prošle godine počelo kao u najljepšoj priči. Karlo je oko podneva javio ocu, koji živi u Bjelovaru, a on s majkom u Križevcima, da je dobio poziv od Slaven Belupa da im se javi. Odmah je nazvao oca, koji mu je rekao da sam odluči, ali da mu se ostvaruje san da napokon dođe u prvoligašku momčad. Otac je nazvao trenera u NK Slaven Belupu, koji mu je rekao da se ne žure i da proslave Novu godinu te dođu u Koprivnicu kroz dva, tri dana.
- Predvečer sam otišao svirati, jer sam muzičar, na doček Nove godine u jedno naselje pokraj Vrbovca. Bio sam kao i Karlo sretan jer je na pragu ostvarenja sna - govori Karlov otac dok skida naočale i jednom rukom briše suze, a album pun fotografija ostavlja pokraj sebe.
Pogled je upro u daljinu i drhtećim glasom nastavlja svoju priču. Kaže da je prošlo 20-ak minuta iza ponoći, kad mu je javljeno da je Karlo stradao u prometnoj nesreći i da je prevezen u koprivničku Opću bolnicu.
- U prvi tren nisam ni znao kako sam stigao do Koprivnice, ne misleći da je Karlo teško ozlijeđen i da mu je život u pitanju. Taman sam stigao i vidio da ga bez svijesti stavljaju u vozilo i žure prema Traumatološkoj klinici u Zagrebu, gdje je odmah i operiran. Kirurški tim na čelu s dr. Vide Bilićem mu je spasio život, na čemu smo im od srca zahvalni - govori Sokač stariji koji živi u Bjelovaru.
Upravo je u Bjelovar često vozio Karla iz Križevaca dok je još bio u momčadi Varaždina, potom u Slaven Belupu, pa zagrebačkom Dinamu, jer je na stadionu Bjelovara individualno trenirao s Mariom Kosom. Kosu je Karlo ostao u sjećanju kao mladi i daroviti vratar koji je već s 13 godina skrenuo pozornost na sebe jer je bio proglašen vratarem zagrebačkog turnira “Kutija šibica”. Dvije godine kasnije bio je u kampu reprezentacije i u Dinamu.
- Često mu se javlja Dinko Horkaš, koji je nešto stariji od Karla i poznaju se iz Dinama. Isto tako mu se redovito javlja Igor Pandur, koji je iz Rijeke otišao u inozemstvo. Ti pozivi, kao i dolazak Dinamovih golmana, Livakovića i Zagorca, bili su mu najveći poticaj da se ne predaje. Ulili su mu nadu da ništa nije nemoguće i Karlo se ne predaje - malo veselijim tonom nam govori otac koji zbog korone, kao i majka, ne može do sina, nego se vide preko ograde.
Karla dovezu na kolicima i onda se tako vide i izmjene koju riječ. Najteže je bilo roditeljima kad prva dva mjeseca nisu mogli doći u kontakt sa sinom. Priča nam Davor kako Karlo za nesreću nikoga ne krivi. Kaže da se to moglo svakome dogoditi.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
