Tradicionalno natjecanje u nošenju "vidra", kante s vodom preko rive, kako su vodu do prije sedamdesetak godina žene na otoku Krapnju nosile svakodnevno, ove je sezone okupilo dosad najveći broj ekipa
TIJESNA UTRKA
Otočke igre na Krapnju: Majke protiv kćeri nosile su vidro
Ajmo! Stisni guzu, ispravi leđa, dobro ti ide, davala je upute mladoj natjecateljici u Vidru Milena Tanfara, jedna od organizatorica još jednog krapanjskog Kulturno-sportskog ljeta.
Tradicionalno natjecanje u nošenju "vidra", kante s vodom preko rive, kako su vodu do prije sedamdesetak godina žene na otoku Krapnju nosile svakodnevno, ove je sezone okupilo dosad najveći broj ekipa.
Natjecalo se pet timova po četiri natjecateljice. Domaće Krapljanke bile su u dva tima, pobjedničkom Ozi Cro Krapanj i Spuga 2, mlade snage u timovima Šamašrane koje su bile srebrne i Onogane, te prvi put ekipu sastavljenu od "furešta", koje na Krapanj dolaze na ljetovanje. Vesele Furešte ipak su pokazale zavidnu vještinu, te na kraju osvojile zasluženo treće mjesto.
Jer nije baš nimalo lako čim brže pun "sic" (malu kantu) potegnuti iz mora, uliti ga u "vidro" (veće drveno vjedro), postaviti na glavu kolegice u timu, koja potom mora čim brže prehodati (ne trčati!) dvadesetak metara i izliti vodu u veliko vjedro. I u pet minuta, odnosno sedam koliko je trajalo finale, napuniti ga čim više.
Ove je godine borba bila zaista izjednačena i tek je stručno oko i mirna ruka suca Renata Tanfare, uz pomoć svih okupljenih, donijela odluku o nositeljicama medalja.
- Jako sam ponosna kako je nosila, poslušala je moje savjete. Ipak, pobijedilo je naše iskustvo. Pa ona vježba tek četiri dana, a ja nosim već dvadeset godina - smijala se Nediljka Žakula, koja se po prvi put u Vidru borila protiv svoje kćeri Tanje. Ona nam priznaje, prijavila je svoj tim Furešte iz "dišpeta" majci, a na ovogodišnjoj utrci baš je taj "dišpet" kod svih 20 natjecateljica dao nezaboravnu utrku. Brojni okupljeni na rivi, domaći Krapljani, rodbina iz dijaspore, njihovi gosti, vikendaši, sve do sumraka su navijali, davali glasne upute curama pod maramama, mjerili, bunili se, procjenjivali i prozivali suca. A veliko veselje zaokruženo je zajedničkim skokom u more i feštom do kasno u noć.
Gospođa Nediljka sa svojim je kolegicama Ankicom Urodom, Ljubicom Gović i Maricom Tanfarom, gospođama u zlatnom sedmom desetljeću, svima pokazala što znači vještina i iskustvo, te su kao najstarije i nedodirljive pobjednice, dobile naklon svih natjecateljica, te zlatne medalje.
A Milena Tanfara i Ljuba Garma, koje već desetak godina svojim predanim radom i entuzijazmom održavaju Kulturno-sportsko ljeto, ali i čuvaju tradiciju slavnog otoka spužvara, nisu mogle sakriti sreću.
- Sljedeće godine će i muški nositi vidro, da vide kako je to teško! - smije se Milena, iako su i Vidro i utrka na vesla, koja se tradicionalno održava za Gospu od Anđela, 2. kolovoza, specifične baš po tome što se natječu žene. Sve u spomen na vremena kad su Krapljani odlazili u "spuge", ili ribu i u pomorce, a njihove žene preuzimale su, uz obiteljske, i one njihove, teške, "muške" poslove. Krapanj danas živi od turizma i bori se sa svim boljkama kao i ostala mala turistička mjesta u Dalmaciji, no upravo čuvanje ovih tradicija svima koji barem jednom posjete ovaj mali dragulj zauvijek ostaje u srcu. A sljedeće godine, sprema se još žešća bitka s vidrom na glavi na krapanjskoj rivi.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
