Prvi otvoreni oružani sukob hrvatskih regularnih snaga sa pobunjenim Srbima koji su razoružali 16 policajaca hrvatske nacionalnosti zbio se na današnji dan 1991. Naime, u policijskoj postaji Pakrac razoružani su policajci hrvatske nacionalnosti, sa policijske zgrade i zgrade općine skinuta su hrvatska obilježja i postavljena su srpska, s tim da je na zgradi općine postavljena i četnička zastava.
Pobunjeni Srbi donijeli su odluku da se taj grad i okolna mjesta pripoje tzv. SAO Krajini.
Prvu akciju protiv Republike Hrvatske koordinirali su čelnici mjesnog SDS-a na čelu s Veljkom Džakulom. Policajci Hrvati su razoružani i poslani kući pod izlikom da će se na posao vratiti kada se „smiri“ situacija. Uskoro se u srpsku pobunu uključila i JNA.
Oduzeli oružje svim hrvatskim policajcima
Tadašnji načelnik postaje bio je Jovo Vezmar. On je sve policajce pozvao na sastanak u 10 ujutro. Ali sastanak nije odmah počeo. Čekalo se dva, dva i pol sata i vladala je strašna psihoza. Svi su otpilike znali što im ima za priopćiti
- Bilo je nas tridesetak. Vezmar je započeo svoj monolog sljedećim riječima: Drugovi policajci, baš dolazim sa sjednice vijeća gdje je donesena odluka da se Pakrac pripaja SAO Krajini te da više nisu prihvatljiva obilježja Republike Hrvatske i stoga vas molim da oni koje prozovem predaju oružje i odu svojim kućama kako bi se spriječilo krvoproliće, a kad se situacija smiri, bit ćete vraćeni na posao - prisjetio se svojedobno tog dana Stipan Grgić, jedan od heroja obrane Policijske postaje za požeško-slavonski 034 portal.
Nakon njegovog govora nastao je muk. Vezmar je tada počeo čitati imena pakračkih policajaca koji moraju predati oružje i uputiti se svojim kućama.
Uskoro se u srpsku pobunu uključila i JNA. Tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Borisav Jović ( dugogodišnji najbliži Miloševićev suradnik) je, bez dogovora s ostalim članovima Predsjedništva, odobrio slanje jedinica JNA u Pakrac. Upućeni su pripadnici JNA iz Bjelovara, Virovitice i Zagreba, a iz vojarne JNA u Bjelovaru je prema Lipiku krenula kolona od 10 tenkova.
Povukli se u brda kad su došli hrvatski specijalci
Već sljedećeg dana uslijedila je i hrvatska reakcija. Postrojba specijalne policije je krenula iz Bjelovara i uklonila barikade na cesti prema Daruvaru. Pobunjeni srpski policajci su se na vijest o dolasku specijalne policije povukli brda. U brda Papuka i Psunja zajedno sa dijelom srpskog stanovništva iz Pakraca i okolice.
Kad je hrvatska policija stigla u gradsko središte, po njima su zapucali pobunjeni srpski policajci sa položaja na brdu Kalvariji. Specijalci im odgovaraju i okršaj završava pobjedom hrvatskih specijalaca.
Zarobili su 32 pobunjena policajca i oslobodili policijsku postaju i uklonili srpske te vratili hrvatske zastave. Policijska postaja dobiva i novog zapovjednika Stjepana Kupsjaka.
No srpski pobunjenici ne odustaju i iste noći spremaju novi napad na policijsku postaju. Hrvatske snage to doznaju te se u Pakrac šalju dva autobusa hrvatskih policajaca.Čim su izašli iz autobusa zasula ih je snažna puščana paljba sa položaja na okolnim brdima te iz strojnice sa tornja pravoslavne crkve. Napad na grad i okršaj hrvatske policije sa pobunjenicima potrajao je cijelu noć.
JNA je imala pripremljen plan napada na hrvatske policije
Miljenko Vrhovec, umirovljeni pripadnik Specijalne policije iz Bjelovara prisjetio se svojedobno za 24 sata tih dramatičnih dana.
- Imao sam samo 22 godine kad su me kao pripadnika Specijalne policije poslali me u Pakrac. Bio sam oženjen tek dva mjeseca, nisam niti znao kuda niti u što idem. Kada smo došli na područje Pakraca pucali su na nas, nije mi bilo jasno kako je moguće da netko puca na policajca, niti na bilo koga, ali kada je pored mene pao ranjen moj kolega tada sam shvatio da je to borba za živu glavu. Na te dane sam jako ponosan i drago mi je što smo odnijeli pobjedu, jer pitanje je što bi s nama svima bilo.
Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman uputio je 2. ožujka pismo Predsjedništvu SFRJ, u kojem je upozorio da hrvatske vlasti imaju dokaze kako su u pripremi pakračkih događaja, koji su završili razoružanjem hrvatskih policajaca, sudjelovali visoki oficiri JNA. I zaista, JNA je imala pripremljen plan napada na hrvatske policije u Pakracu.
JNA tada u Pakracu prvi put primjenjuje taktiku „tampon-zone“, koju će se nekoliko mjeseci poslije često upotrebljavati u Hrvatskoj. Postavili bi svoje snage između dvije strane, službeno „razdvajajući sukobljene strane“. Na taj način su zapravo onemogućavali daljnja djelovanja hrvatske policije.
Srpski pobunjenici su se jutro nakon okršaja razbježali u šume ili u sela kojima je pristup bio zapriječen barikadama koje su postavili pobunjenici.
U pomoć im je pohitala oklopna postrojba JNA, no stigla je u grad prekasno i nije mogla spriječiti reakciju hrvatskog redarstva. Ipak, prolazak kroz grad je imao drugu svrhu a to je demonstrirati silu prolazeći kroz grad, zastrašiti Hrvate i ohrabriti velikosrbe.
Srpski mediji: 'Masakr nad golorukim narodom'
Nakon smirivanja situacije, snage JNA povučene su s pakračkoga područja 18. ožujka.
- U beogradskim medijima Pakrac je gotovo preko noći pretvoren u dramu cijele Jugoslavije. Televizijski reporteri, radioemisije i novine pune su napisa koji se nadmeću u tome tko će prije prebrojati mrtve i ranjene. Beogradske Večernje novosti objavile su na dan srpske pobune posebno izdanje s prikazom navodnog masakra nad Srbima u Pakracu. Prema rpvim vijestima poginulo je 'najmanje' troje Srba, a nekoliko je desetina ranjeno. Idućega dana nove vijesti, poginulo je 11 Srba, a među njima i protojerej SPC-a u Pakracu Savo Bosanac.
O stvarnim namjerama izvjestitelja i beogradskog tiska najbolje govore novinski naslovi kao 'Invazija na Pakrac', 'Masakr nad golorukim narodom', 'teror fašistoidne vlasti', 'Jedanaest mrtvih i više ranjenih u Pakracu' i tako dalje. Napisima Večernjih novosti zdušno se pridružila i beogradska Politika ekspres, donoseći svoja bombastična izvješća o neviđenom masakru Tuđmanovih specijalaca. U općem scenariju pojavile su se i antihrvatske demonstracije u Beogradu sa parolama koje se izvikuju ili nose a glasile su najčešće kao: 'Obesiti Tuđmana', 'Hoćemo oružje' ili 'Idemo u Krajinu' - navodi Mirko Valentić u svojoj knjizi Rat protiv Hrvatske 1991. -1995.
U Pakracu se svake godine 1.ožujka obilježava kao početak Domovinskog rata.
