Pandemija u luksuzu: Hrvat je 'zatočen' u hotelu s bazenom

Trebalo je to biti nomadsko putovanje od mjesec dana po Vijetnamu. Marko Ferek (40), vozeći se motociklom od sjevera do juga zemlje, planirao je upoznati ljude, okusiti hranu i nauživati se običaja te ljepota te azijske zemlje. Ali došao je Covid-19, zatvorili su hostele, hotele, dućane, život je stao i u Vijetnamce se uvuklo nepovjerenje prema turistima.

- Stigao sam početkom ožujka i korona me dočekala usred Vijetnama. Teško sam nalazio smještaj jer su se ljudi bojali stranaca jer su većinom oni uvozili zarazu. Ni u svaki restoran me nisu htjeli pustiti - govori nam Marko.

A onda je stigao u grad Hue, gdje je odsjeo u hostelu. Bio je jedini gost...

- Čudan osjećaj, bio sam sasvim sam. Ovaj turistički grad bio je potpuno zatvoren. Ponegdje bi radio dućan, u kojem bih mogao kupiti nešto za piće, i to je sve. Nakon nekoliko dana samovanja krenuo sam dalje - prepričava Marko.

A onda je 28. ožujka stigla naredba vlasti da svi stranci moraju pronaći smještaj, prijaviti se i u njemu ostati do daljnjeg. On je odabrao hotel u gradu Da Nangu. Odande nam se i javio.

Nomadsko društvo turista

- Za oko 200 dolara ovdje mogu biti mjesec dana. Cijene smještaja drastično su pale. Inače je noć u takvom hotelu oko 80 dolara. Ovdje sam u svojevrsnoj izolaciji i sa mnom je još 20-ak stranaca. Ima nas odasvud - iz Australije, Izraela, Irske, Češke, Litve... Postali smo mala zajednica koja živi u praznom i, zapravo, zatvorenom hotelu - govori Marko.

Ondje se zbližio s ostalim stanarima. Uglavnom su to mladi između 25 i 35 godina. Među njima ima programera, učitelja engleskog, sve od reda ljudi kojima je Vijetnam trebao biti putovanje života. Neke je korona zaustavila na tromjesečnom putovanju Azijom. Sad su svi zaglavljeni na istome mjestu, ali barem je to hotel s četiri zvjezdice.

- Ne znam što će biti dalje. Ali da mi je loše, nije. U hotelu mogu koristiti sve, pa tako i teretanu i bazen - govori ovaj Zagrepčanin.

Dodaje kako ga nitko nije prisilio da ostane u Vijetnamu, bila je mogućnost i da se vrati, ali odlučio se na ovu varijantu. Dokad, ne zna, možda do lipnja. Ove čudne dane u vijetnamskom hotelu posvetio je sebi.

- Jedan od nas redovito meditira, pa sam se pridružio meditaciji, ujutro prvo idem u teretanu, plivam, uvečer znamo napraviti filmsku večer uz projektor. Drugi, pak, žonglira. I ranije sam znao neke osnove, sad sam se potpuno navukao na žongliranje. Nije dosadno - kaže kroz smijeh.

Na plaži su čuvari i vojnici

Motociklom koji je kupio ponekad se provoza do dućana. Iako je hotel na samoj plaži, do nje ne smiju. Na svakih 50-ak metara je čuvar ili vojnik, koji zazvižde ako se netko približi.

I ondje su ulice prazne, gdjekoji čovjek prođe ili se proveze. Po dolasku u hotel vijetnamski zdravstveni radnici testirali su ih na Covid. Svi su bili negativni.

- Život nam se usporio, ne događa se puno, ali nije naša izolacija loša. Imamo sve, dolaze nam povremeno i čistiti hotel. U početku smo sami kuhali, ali sad smijemo i naručivati - govori Marko.

U utorak je za desetak kuna dobio juhu s povrćem, rižu, kuhano povrće, meso u umaku, jednu verziju proljetnih roladica...

Kaže da je hrana ondje i inače vrlo jeftina i fina. A o tome što se događa u zemlji redovito ovim gostima hotela javlja menadžerica i vlasnica hotela.

Marko se zasad ne brine i ne žuri se u Hrvatsku. Vrijeme koristi za sebe i promišljanje, pa i o novim projektima u Hrvatskoj, gdje ga znaju kao borbenog aktivista koji se kroz udrugu Buđenje bori za bolje razumijevanje hiperaktivne djece. I on je bio takav.

Tako je osmislio i izazov među učiteljima, koje je pozvao da na mjesec dana djeci ne daju zadaću. Nakon izazova stručnjaci su napravili analizu: Djeca su bez zadaće kreativnija i opuštenija te bolje uče, a prebukiran mozak teže pamti, pod stresom je i “zakočen” za učenje.